Katastrofa!


Lijep dan, sunce sija, vruuće, 30 stupnjeva u zraku... i nije mi dugo trebalo da odjurim s frendicom na prvu plažu...

Dođemo mi tamo.. smjestimo se.. sunčamo i uživamo u moru... kad, najednom, ja primjetim da nas i još neku djecu na plažu neprestano promatra jedan stariji čovijek (oko 50 godina, možda malo više ima) i pritom jednu ruku drži na boku, a drugu ... nikako da vidim kamo drži drugu ruku. Ali nije mi dugo trebalo da shvatim kako mu je druga ruka u gaćama, na međunožju...
Čovjek je masturbirao dok je gledao maloljetnu djecu na plaži kako se igraju u plićaku.
Tog istog čovjeka sam ja zapazila 2 dana prije u grmlju kako masturbira dok gleda prolaznike na jednoj drugoj plaži (čitaj: klinke i malu djecu) kako prolaze.
Frendica i ja smo se maknule s plaže, ubrzo je i on otišao.
Međutim, 15 minuta nakon toga, na tom istom mjestu, stajao je jedan drugi čovjek, radio je istu stvar... s pogledom na istu tu djecu + mene i frendicu.

Tog trenutka, meni su suze došle na oči. Što zbog toga jer se osijećam grozno jer sam nemoćna oko toga što neki luđak masturbira gledajući me (nisam se mogla sakriti, niti maknuti, jer je plaža takva da je iznad nje ograda i svatko ko onuda prolazi vidi sve na plaži...), što zbog toga jer i da sam htjela otići s plaže morala sam proći pored njih a to mi je još gore od ove trenutne situacije jer se užasavam pomisli da me taj manijak može i vrlo lako i napasti, i što zbog toga jer se mala dječica igraju na plaži ni neznajući da su trenutno glavni likovi prljave sexualne maštarije jednog odvratnog pedofila.

Htjela sam zvati policiju, ali onda mi frendica kaže kako je mnogo ljudi već zvalo policiju zbog tih manijaka, i da oni nikad ništa nisu učinili u vezi toga. Pao mi je mrak na oči i nisam imala volje utipkat 92. Fuj...

E sada, razmišljam malo, i nemogu ni zamisliti kakav bi se to gnjev u meni skupio da sam ja uhvatila takvog pedofila da masturbira gledajući moje malo dijete?! Mislim da bi izgubila svu pamet u jednoj sekundi i otišla mu tamo glavu grotom razbiti...
Šokirana sam... ukratko rečeno... šokirana i izfrustrirana i nikako se nemogu pomiriti sa činjenicom da naša policija ne misli apsolutno ništa oko toga učiniti.

Toliko o tome koliko se kod nas brine za djecu hrvata. Ali neću sad u politiku ulaziti, dovoljno je ovo što sam rekla.. a vama.. puštam da procjenite ko je tu veći luđak, naša policija koja očito to tolerira i nema volju pobrinut se oko toga ili taj manijak?! Meni nisu puno udaljeni jedno od drugog, kad malo bolje razmislim....


28.06.2007. u 22:58 | K | 5 | P | # | ^

Parfemi i ljeto


Eto.. ljeto došlo... vrućine su tu, pa se i parfemi za ljeto moraju nabavitismijeh

Uvijek mi je bilo bezveze kad bi usred ljeta osijetila na nekoj ženi jak, gorki i "težak" parfem koji više miriši na neko sredstvo za ubijanje žohara nego na ljetni parfem koji opija cvjetnim mirisima cerek

A opet... žene pretjeraju i sa tim slatkastim parfemima.. pa mirišu po trgovini slatkišima.. zato ja rađe izaberem neku kombinaciju gorkog i slatkog, svježeg i laganog mirisa cerek

Eto.. ovo ljeto se spremam kupiti Darling od Kylie Minogue, od egzotičnog voća i romantičnih cvjetnih esencija:

Image and video hosting by TinyPic


A i za ove parfeme sam čula da su super i hit ovog ljeta: Naomi Campbell - Cat Deluxe

Image and video hosting by TinyPic


Liberte - Cacharel

Image and video hosting by TinyPic

Britney Spears -Midnight Fantasy

Image and video hosting by TinyPic

I za kraj, ljetni parfem s formulom na apsolutno bio biljnoj bazi: L-Eau de Jatamansi
Image and video hosting by TinyPic


Jedan od ovih je moj sigurno! Samo prvo moram nekog u kući opljačkat i spremna sam za shopping! rofl


23.06.2007. u 19:14 | K | 9 | P | # | ^

Skolioza- sve ono što ja nisam znala kad mi je zaista trebalo


Opet.
Opet Zagreb, opet Dubrava, opet Kovač, opet čekanje, opet neizvjesnost, opet vrućina...

Srijeda je, nakon 9 mjeseci došlo je vrijeme za novu kontrolu kod doktora koji mi je operirao leđa. Sve je prošlo više manje ok, ali to nije točno tema o kojoj sam mislila pisati.

Naime, sve je više djece, klinaca od 6, 7 godina koji već u tako ranoj dobi "obole" od skolioze. Iskrivljenje kralježnice u obliku slova "S".
Ovdje sada neću skidat tekstove sa neta pa stavljati stručne tekstove o toj bolesti, to svatko može... ja ću vam reći SVOJE iskustvo.

ČINJENICA je da danas svako drugo dijete ima skoliozu, blagu-oko koje se uopće ne treba brinuti, i težu-oko koje treba puuno raditi.
ČINJENICA je da lijeka nema, skolioza je neizlječiva i ne može se nikada do kraja ispraviti.
ČINJENICA je da samo 1 doktor u Hrvatskoj (i šire) riješava najteže probleme ljudi koji imaju najteže oblike te bolesti, samo 1 doktor, ali dobar doktor.


Moja priča: sa 9 godina su mi rekli da ima blagu skoliozu, odmah sam počela vježbati, odmah sam počela nositi aparat za leđa i odmah mi je to bila velika tlaka. Skolioza se pogoršavala, došla do strašnih 60 stupnjeva, dvostruka. Nije mi se to vidilo puno izvana, ali kralježnica mi je na slikama izgledala točno ovako: S .
Doktor Kovač u Dubravi (jedini koji to operira u Hr i BiH i još nekoliko zemalja iz biše Juge) rekao je da moram na operaciju, čekala sam više od 2 godine, i konačno dočekala.
Operirao me je, operacije je bila teška i trajala je 5 sati, bilo je poteškoća, ali na kraju se sve riješilo.
Bila sam u šoku prije operacije, nigdje nisam na netu mogla naći ništa o tome, nitko mi nije , pa čak ni doktor, imao volje objasniti O ĆEMU SE TU RADI. Tek dan prije operacije sam u biti saznala šta će se meni točno raditi. Izvadili mi rebro, stavili šarafe u kralješke, ležala sam u bolnici 7 dana, i doma još 2-3 mjeseca.
Danas sam super, leđa ravna, meni se to ništa ne vidi izvana, ožiljak se jedva primjeti, ma ništa skoro, ja sam zadovoljna. Kralježnica mi je fisksirana, i ne mogu više rasti, a ni ne treba, mojih 167 cm mi je sasvim dovoljno smijeh Nakon operacije odmah sam se izdužila za 6-7 cm... pošto su mi leđa izravnali tako mi se i trup ispravio.. jel... to vam je ovak, seljački rečeno smijeh
Kad kažem ljudima šta sam sve prošla i koliko sam se mučila, i na kakav sam rizik svjesno pristala, dive mi se.
A i ja se sama sebi nekad divim, od kud mi hrabrosti pristati na takvu riskantnu operaciju... nakon koje sam mogla ostati nepokretna, i ko zna šta još.

Malo se zna o ovome, a toliko je to danas često, toliko puno djece i odraslih ljudi ima skoliozu, puno djece mora na operaciju, a boji se jer ni neznaju šta će im raditi.. a doktor nema vremena svakome objašnjavati pojedinčno šta će i kako raditi...

Evo, danas sam bila na kontroli, sve je ok, čekala ko i uvijek 6 sati.
Bila kod doktora - 2 minute.

Ljudi nisu svjesni koliko je ovo rašireno... ignoriraju to, a ja na svoje oči vidjela djecu koja doslovno umiru zbog skolioze, u kolicima, nepokretni, deformirani totalno, strašno nešto...
Onaj dan kad je mene doktor operirao, operirao je jednog malo dječačića od 2 godine... dečko je vjerovatno zauvijek ostao oduzetih nogu...

Mnogo ljudi ni nezna da postoji operacija s kojom si čovjek može skratiti muke i zaustaviti napredovanje skolioze i omogućiti normalan život... vjeruju da će aparati i gipsevi koje im ortopedi daju riješiti sve, a neće, vjerujte da neće! U svakoj trudnoći, kod žena koje imaju skoliozu, ona se poveća za barem 10 stupnjeva, ako se ne operira naravno, a tokom života, do neke 70-e godine poraste još barem 20-ak stupnjeva.

Ako ima itko kakva pitanja, rado ću odgovoriti, ja bi bila presretna da je meni netko sve ove informacije rekao puno prije, a ne da sam išla "na sljepo" i sve saznala tek kad sam to i doživjela.


20.06.2007. u 19:12 | K | 16 | P | # | ^

Tiha voda brege dere!



Naime...ja nikad potpuno ne vjerujem previše tihim i povućenim ljudima. Od loših stvari koje sam ja zapazila kod tih ljudi mogu izdvojiti da oni najčešće uvijek nešto kemijaju u svojim glavama...gledaju kako će se nekom osvetiti za neko loše što su im ovi napravili...nikad ti neće rasuti sve u facu nego će ti se na najpodliji način osvetiti i prethodno dugo to planirati... imam iskustva sa takvima..vjerujte mi …znam kako te te osobe mogu ‘okinuti’.. bez pol muke..
Jest da sada malo generaliziram, ali ovo govorim čisto iz svog iskustva s takvim osobama. Nemojte me krivo shvatiti...
Svi oni će ti kao fol pomoći...kiselo se smješkaju (a jaki ti smješak...izgledaju tada ko kada seru rofl )... al kada treba neš poduzet...kada im prekipi...kada ih neko opako naživcira....neće se oni svađati...ne ne.... neće se početi derati i histerizirati pa se smiriti za dvije minute… nego će se osvetiti onda kada se najmanje budemo nadali...
Ja nikad nisam bila “tiha” uvijek sam jasno i glasno izricala svoje stavove, svi su me čuli...nemirna sam...pričljiva...al nisam zato voljela biti u središtu pozornosti...niti sam htjela da se cijeli svijet vrti oko mene.... al sam zato uvijek svih nasmijavala i ljudi se zbog toga vole družiti samnom.
Imam filing da ljudi koji su tako povućeni, da nikad ustvari neznaš šta misle, da li su ljuti?! Jesu li sretni?! Muči li ih štogod?!
A i kada ti nakon duugo nagovaranja ipak priznaju da ih nešto muči… ee onda nikako izvuć iz njih ŠTA je posrijedi...a to može biti dvosjekli mač, jer ako im probaš pomoći,a neznaš ni sam šta ih točno muči.. možeš još samo veću štetu napraviti no

Imala sam prije jednu frendicu, bila je tiha i povućena ali zabavna kada smo bile same (pred drugima bi se znala zatvoriti jer je bilo jako kompleksirana zbog mnogo stvari u svom životu) i bila je ugodna za družit se... ja sam uvijek živahna, vesela, hiperaktivna ponekad, i nju je to izgleda JAKO smetalo, ali ona meni to nikad, ali baš nikad nije rekla, a bile smo kao najbolje prijateljice.
Jednom sam joj rekla jednu veliku tajnu, bilo je važno da to nikome ne kaže.
Vrijeme je prolazilo, mi smo se sve manje družile... odnosi su se hladili, zbog nikakvog specijalnog razloga, ali eto... provodile smo sve manje vremena zajedno.
Nekoliko mjeseci nakon toga, saznala sam da je ona tu tajnu koju sam joj u povjerenju ispričala, rekla jednoj osobi koja to NIKAKO nije smijela saznati.
A poslije je ta osoba meni sama rekla kako je ta moja frendica uvijek govorila kako ju ja živciram jer sam uvijek glasnija i veselija od nje i ponekad ju zna zasmetati moja 'hiperaktivnost'. I eto, ovo je samo jedan primjer kako vam se naizgled povućena i tiha i dobra ko kruh osoba, može osvetiti onda kada se najmanje nadate i na najgori mogući način, bez ikakve moći u vašim rukama da to spriječite jer će vam ta osoba vrlo vrloo teško reći uzrok svog nezadovoljstva s vama.

Zanima me, da li sam ja sada malo presubjektivna pa malo preuveličavam i olako uzimam kao sigurnu stvar da su skoro sve previše tihe i povućene osobe takve, ili ste i vi imali ovakva ili slična iskustva s istima?


18.06.2007. u 15:31 | K | 4 | P | # | ^

HPV- toliko čest virus, a tako se malo o njemu zna!



Na ovu temu me je potaklo nedavno iskustvo jednog mog dragog prijatelja.
Naime, ponukan ničim, bez ikakvih simptoma za zabrinut se, čisto iz ajmo to nazvat znatiželje, otišao se testirati na hpv i klamidiju. Ponavljam, nije imao nikakvih simptoma, ništa zbog ćega bi se mogao zabrinuti, ništa vidljivo!
I šta se desilo? Otkrili mu hpv i neku bakteriju, kladmidiju nema.
Za one koji neznaju, HPV-Humani papilloma virus najčešća je spolno prenosiva bolest koja pogađa i žene i muškarce. Procjenjuje se da je oko 80% seksualno aktivnih ljudi zaraženo nekom vrstom ovog virusa. Znanstvenici su utvrdili više od 100 tipova HPV-a od čega je većina bezopasna za zdravlje.
HPV se najčešće prenosi spolnim odnosom, no i direktnim kontaktom sa zaraženom kožom i sluznicom. Muškarcima se za dokazivanje HPV-a uzima bris mokraćne cijevi, dok se kod žena uzima bris vrata maternice (PAPA test) i kolposkopijom se promatra grlić maternice kako bi se uočile promjene.
Kako se kod većine ljudi HPV uopće ne manifestira, nisu ni svjesni da ga imaju, a samim time ni da ga mogu prenositi.
Hpv kod žena može uzrokovati rak grlića matarnice ili rak dojke, a kod muškaraca karcinom penisa, rak grla, itd...
I još nešto jako važno! za zaštitu od HPV-a nije dovoljno korištenje kondoma pri spolnom odnosu. Želite objašnjenje? Naime, kod muškaraca se HPV ako je izvana najčešće nalazi pri korijenu penisa, područje koje je najčešće neprekriveno kondomom i koje vrlo lako dođe u doticaj s vaginom.. prema tome, najbolja zaštita je ili apstinencija (smijeh) ili odlazak kod ginekologa (za žene) tj. urologa (za muškarce) i provjerit da li ste zdravi, da bezbrižno možete uživati.

Ovo je jakoo opširna tema pa možda još koji od sljedećih postova posvetim istoj...

Budite mi pozdravljenimah


16.06.2007. u 17:55 | K | 6 | P | # | ^

Strah je vrag!


mmmmmm.... papam čokoladu i ne moram mislit na ove siiilne kalorije koje unosim u sebe...hehehe... nije da se hvalim..samo vas pravim ljubomornerofl

šta sam ono htjela reći...aha... STRAH!!! Strah je vrag, najgori prijatelj i nairacionalniji osijećaj na svijetu. on nas sputava u mnogim životnim situacijama, daje nam krivu sliku o mnogim stvarima, zbog njega je svatko bar jednom u životu napravio pogrešku koja će ga na neki način cijeli život pratiti.

ljudi se danas svega boje, a ništa ne rade da si život urede tako da se nemaju čega bojati. bojimo se da nećemo imati novaca sutra, da ćemo dobiti otkaz na poslu, da ćemo dobit 1 u školi, da će nas partner ostaviti, da nećemo imat šta jesti.....bojimo se starosti...bojimo se mladosti, bojimo se da će netko reći da smo ružni i glupi.

a nismo ni svjesni koliko nas naši strahovi sputavaju u životu, i koliko smo toga lijepoga propustili zbog naših strahova.

svatko ima svoje strahove, ili pak komplekse, što može biti povezano... ja ponekad imam komplekse zbog mog izgleda...što se pretvara i u strah .... što mene spotiče mnogo puta u životu..i svjesna sam da to nema smisla pošto svi govore suprotno od onog što ja mislim za sebe i svoj izgled...ali ja si nemogu pomoći.. što mislim da je najteži stadij straha.

kada bi barem svi na vrijeme shvatili da trebamo biti sigurniji u sebe i koračat kroz život s puno samopouzdanja i vjere u same sebe.... bez straha za lošije sutra, živi danas, budi odgovoran i dosljedan, i tako si osiguraj bolje sutrayes


evo jedna predivna pjesma za sve
vas...govori sve...



15.06.2007. u 17:04 | K | 1 | P | # | ^

Dobar vam dan!


Eto.. moj treći blog, otvoren!

Ovo je mali uvodni post...nepotreban u biti.. ali eto.. da se nađe... ja sam prefekcionist... i volim da sve bude simetrično, ima svoj početak i kraj... neke norme moraju biti u điru, pa zato ovaj prvi uvodni post di ništa u biti ne kažeš, ali je prvi, pa je važan, MORA postojati wink

Vrlo brzo.. ali stvarno, vrlooo brzo slijedi novi post, nešto zanimljiviji...


15.06.2007. u 15:51 | K | 0 | P | # | ^


  lipanj, 2007 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Opis bloga


moji zapisi...
moje misli...
moja protestiranja...
moja kukanja...

tu sam ono što jesam... bez glume... just me... and here, I belong to me!

tvrdoglava sam i ne ponosim se time...

hipersenzibilna sam i ponosim se time...

brižna sam i ponosim se time...

inteligentna sam i ponosim se time, iako, ponekad mi dođe da mislim kak je to jedna velika pokora...

želim biti model, al snovi da budem biznis vumen su prejaki da bi jedini moj zadatak u budućem poslu bio da budem lijepa....

želim ze zaljubiti... al vjerujem u onu dobru staru "doći će kad se najmanje nadaš..."

to je to..zasada...

Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (7)
Srpanj 2007 (7)
Lipanj 2007 (7)

Rado čitam:


Scream

Kneginjica

Choco

mo'š mislit

Trbuhom za kruhom

materijalistica

Tinchy

Sanjica

Invisible kid

Pjesme












Potpišite peticiju da se mali blizanci Najduček vrate svojim roditeljima.



free web counter

free web counter


online
Online Casino