Sve je to sportski!
16.11.2008. u 16:20
Surfajući po blogovima koji su se zadnje 3 godine masovno nakotili uvidjela sam da ljudi uglavnom pišu o istim stvarima.
U ovoj fazi kronične ne inspiriranosti i zatupljenosti gdje mi je problem rečenicu sastavit, imam još manje inspiracije kad vidim da se skoro pa o svemu već i napisalo i rastegnulo na sve moguće načine. Pa i sama sam ovih zadnjih par godina pisala o svemu i svačemu.
Istina da svaki bloger ima neki svoj pečat kojim obilježi svoje postove, odnosno stil pisanja po kojem je prepoznatljiv svojoj populaciji koja ga prati, i sa zadovoljstvom se vraćaju na njegov blog, no javlja se problem kako nešto kvalitetno napisat, a da ne bude dosadno o nečem što je već prožvakano mali milijun puta? Nedaj Bože tipa ono- danas sam ručala brokule s patatama.
Istina je također da koliko god to bilo individualno, način pisanja ovisi i o zrelosti same osobe. Mislim koliko dubokoumnih postova o razmišljanjima kako je nastao svijet i o tome koja je svrha postojanja ste mogli pročitat na blogovima teenagera koji istini govoreći stvarno tako razmišljaju jer su u toj fazi da imaju dojam da su najpametniji. Pa ipak, opet se osjeti da su to puste riječi u koje žele vjerovati i nema nekog dubljeg pokrića da se to doista misli i da osoba koja to čita stvarno reče- ova mala/mali ima pravo. Mislim da je i to jedan od razloga zašto sam izbrisala stari blog. Previše litanije na jednom mjestu koje mi sad zvuče banalno i smiješno. Blog sam počela pisat sa svojih 18 i normalno je da sad 5 godina poslije stvari drugačije stoje.
Normalno je bar se nadam i to što je došlo do zasićenja s temama, a nisam nikad bila od onih koji će ići komentirat dnevna događanja. Previše je crne kronike po vijestima da bi još o tome čitala i u ovom mom malom privatnom kutku.
Poanta svega. Okrećem novu stranicu. Bar ću pokušat. Okrećem se onim malim stvarima kojima sam okružena. Ne mislim se mijenjat jer si odgovaram ovakva kakva jesam premda je to ponekad mušičava, živčana, s ispadima bijesa. Ali jeb...(cenzura). Sve je to život, i bez toga ne bi bilo zanimljivo!
Ljudi do čitanja!
