O prijateljima

Moj tata misli da je prijatelj onaj od kojeg možeš nešto dobiti bez da daš išta natrag. Netko koga možeš musti za usluge. Uglavom, njemu je pojam prijatelja netko koga možeš iskorištavati. Kad ja kažem da je meni osoba XY prijatelj, on se nasmije sa pitanjem "Što je on ikad tebi napravio?" Pod tim ne mislim odlazak na kavu ili razgovor, nego kad je on/a meni ikad nije dao novaca ili sredio posao ili učinio nešto. Nije ni čudo što nema niti jednog prijatelja na svijetu.

Po meni, prava mjera čovjeka su njegovi prijatelji. S kim si, takav si, kažu. Ne mislim na to. Moj najbolji prijatelj ne cijelom svijetu je moja sušta suprotnost. Sluša Dražena Zečića a pojam filma mu je Ace Ventura. Meni je pojam filma Iskupljenje u Shawshanku a Freddie Mercury zaslužuje titulu sveca. Flertuje i ima milijun prijatelja a ja ne bi rekla da sam povučena ali nisam ni svake subote vani. Dičim se s time što su moji prijatelji raznoliki, tj što nisu svi iz istog društvenog kruga i istog stila ili osobnosti. To bi bilo predosadno.

Inače, imam jako dobar radar za ljude. Jako brzo i jako točno mogu procijeniti koliko dobro bi se mogla složiti sa nekom osobom koju upoznam. I, izuzev jedne situacije, uvijek sam bila u pravu.

Ono što mene definira su ljudi oko mene. Moji prijatelji. Bez njih sam ništa. Oni su moja produžetak moje duše i moje osobe. Oni su zapravo zrcalo moje duše. Jer, ako su oni tako krasni i divni i super i zabavni i znam da su pametni i da mogu dobro procjeniti svoj izbor društva, valjda postoje neke dobre kvalitete kod mene koje ih privlače da se druže i dalje sa mnom i pošto se poistovjećujemo u ponašanju i karakteru, onda sam ja više manje sve što su i oni. Kroz njih, definiram i sebe. Zato su oni najbitnija stvar na svijetu. Moj otac misli i kaže kako je bilotko glup da se ikad druži sa mnom pošto sam ja manipulatorica koja ljude obmanjuje da bi mislili dobro o njima. Ja mislim da su moji prijatelji dovoljno pametni da skuže da li je to tako ili nije. Da je tako, davno bi me otperjali iz svog života.

Prijatelji su najveći blagoslov kojeg čovjek može imati, ako su pravi. Što je pravo prijateljstvo? Svatko ima definiciju. Nekome su prijatelji oni s kojima idu vani piti. Nekome su to oni s kojima će putovati zajedno. Za mene, to je osoba koja je tu za tebe u 3 ujutro kad si loše volje i trebaš razgovor. To su oni ljudi koji će ti platiti cugu bez da kasnije traže od tebe da je platiš natrag. Oni koji će ti dati šamar ako masno zajebeš i koji će te zagrliti ako uspiješ u nečemu. Oni su tu da te usmjere u pravom putu ako skreneš i koji će ti reći grubu istinu, makar je ne želiš čuti. Oni dijele tvoju sreću i tvoju tugu, i ti njihovu. Kad jednom osoba uđe u tvoj život i kad se zbližite, to je kao da si dobio novog člana obitelji. A za obitelj ćeš učiniti sve. Dobro, za većinu to vrijedi.

Upravo zato prijatelji se moraju držati i čuvati. Voljela bi kad bi svi ljudi znali koliko je to bitno. Sama sam napravila par ogromnih pogrešaka u kojima sam zaboravila blago koje imam i tako ga izgubila. Par jako, jako, jako dragocjenih ljudi je na taj način nepovratno otišlo iz mog života. Ljudi koji su ga mogli učiniti predivnim. To me je naučilo da sada cijenim svaku osobu koju imam. Prijatelji, kao i dečki i cure i članovi obitelji, tu i tamo zajebu. I naravno, sad je tu najbitnije presuditi koliki je zajeb i da li nastaviti prijateljstvo ili ne. Na jednog frenda sam milijun puta poludila jer mi masovno kasni i jer zna zaspati na dogovore. Na još jednu frendicu se znam naljutiti kad mi se ne javi na mobitel ili ne odgovori na poruku, a znam da može. No, nikad na račun toga ne bi rekla "E, sori, više se ne želim družiti s tobom." Doduše, o načinu zajeba i okolnostima možda shvatimo da li nam je ta osoba stvarno ikad bila pravi prijatelj. Jer pravi prijatelji neke stvari nikad neće napraviti. Ali van takvih neoprostivih stvari, gotovo da i ne vidim razlog zašto bi prekinula prijateljstvo koje imam sa ljudima koje imam sad.

Prijateljstvo je kao vino, s godinama postaje bolje. To je istina. No, pravo prijateljstvo mora biti otporno na godine. Ako ste se masovno družili za vrijeme srednje škole i ako 10 godina kasnije nemate o čemu razgovarati, onda nikad niste ni bili pravi prijatelji. Jer, ljudi se mogu mijenjati kroz godine i to drastično. Ali ona srž, ona bit čovjeka, to se po meni nikad ne mijenja. A pravi pravi prijatelj poznaje tu srž i ako se povezao s njom prije, ta će povezanost uvijek ostati na neki način. Postoji jedna predivna prijateljica koju nisam vidjela ni čula 4 godine. Prije par mjeseci smo se opet počele nalaziti. Bilo je kao da smo jučer pričale na onoj kavi u Splitu. To je to. Po meni je to pravo prijateljstvo.

Valjda ovo pišem jer se želim zahvaliti svojim prijateljima što su tu. Onima koji se s menom nalaze i onima koji su tu samo preko telefona ili interneta, onima koji kasne i koji dolaze ne vrijeme, onima koji su tu bili za mene u najkasnija doba dana ili noći, svima onima koji me nasmijavaju i zabavljaju. Svi ste me trpili na kavama i telefonskim razgovorima, dizali mi raspoloženje i hrabrili me. Bili ste tu s menom kad me je L. ostavio i kad sam bila u rasulu, slušate moje priče i moje jadikovke. Vi ste moji ljudi. Zbog toga što me volite, ja vjerujem da ipak ima nešto dobro i lijepo u meni. Hvala vam!

24.06.2012. u 17:02 · Ostavi komentar (9) · Isprintaj · #