Moja budala

Moja budala ne voli da se previše govori o njemu preko interneta, pošto jako drži do svoje privatnosti. Nastojim to poštovati ali mislim da je ovo okej, pošto nitko od vas po onome što pišem ne može otkriti tko je on niti čime se on bavi niti išta o njegovom privatnom životu.

Moja budala je malkoc starija od mene. Malkoc više. Ali opet ne previše. Ajmo samo reći da mi može biti stariji brat koji je bio u osnovnoj školi kad sam se ja rodila. Moram reći da se ne furam na starije. Jednostavno smo pričali i pričali i pričali i onda sam tek saznala koliko ima godina. Samo je par centimentara viši od mene (a ja sam inače jako niska cura!) i imamo isti broj noge i istu veličinu šake. Ima jako velike lijepe smeđe - zelene oči (fun fact - on je treći dečko sa istom bojom očiju, i to saasvim slučajno!) i kad se nasmiješi, dogode se one borice sa strane očiju, što inače jako obožavam. Jako volim njegove oči jer se po njima može reći jako puno, kakvog je raspoloženja i što misli. I ima jako lijep poseban pogled koji mi zna dati nakon kojeg se ja rastopim u malu lokvicu osjećaja i znam da mi više nikad ne mora reći da me voli. Ima veliki nos koji je i grbav. To ja zovem svojim nosekom i volim ga ljubiti u nos. Ima mala usta i mali jezik. S tim malim ustima mi daje mini kisses po cijelom licu i ona se ja hihoćem i smijem jer mi je grebavo i slatko u isto vrijeme. I ima vrlo jaku bradu, što može biti greb - greb. Čak i nakon što se friško obrije zna biti malo grebavo. Ali ja najviše volim kad prođe dva - tri dana nakon što se obrijao. Nekako mi izgleda super muževno onda. Ne znam reći da li ima zgodno lice. Nikad mi to nije bilo bitno pa nisam o tome ni razmišljala. Sigurno nije ružan. Ali to lice tako lako i tako jasno pokazuje osjećaje. A najviše se smije i smješka. Ima jedan tik koji se događa ponekad kad je jako skoncentriran u priču, da počne naglašeno treptati očima, kao da žmiga. To mi je baš fora.

Nažalost, dobio je prokletstvo ćelavih. Ima on još dosta kose, ali je isto i dosta ćelav. Ajmo reći da je omjer fifti fifti. Kosa mu je tamne boje, a odkad se znamo, dobio je još malo sijedih (vjerojatno zbog mene!) što je meni iz nekog razloga ful kul. Zapravo, vidjela sam slike kad je imao puno više kose i moram priznati da je zapravo zgodniji ovako! Inače on jako super stari. Bolje izgleda nego na slikama kad je bio ajmo reći mojih godina ili pinku stariji.

Moja budala ima super ruke i super noge. I super guzu. Ali ima škembu. Zovem to the power of škemba i stalno ga pitamo kad će dijete. Smanjila se malo škemba u zadnje vrijeme. A i škemba ima neke posebne čari jer je zbog toga on moj medo. Super je kad me zagrli jer je onda cijeli oko mene. Nije on debeli, da se razumijemo. Samo ima tu škembicu. Ostalo je skroz normalno. Toliko sam se navikla na to da mi je neobično zagrliti neku mršavu osobu jer se onda pitam gdje je škemba. Fino je uvečer zagrliti moju škembu. I ima svoje praktične koristi, odličan je jastuk kad gledam nešto na televiziji!

Šaljivđija vam je on, taj mali kreten. Obožava se zezati sa svima, pogotovo sa našim frendovima. Obožava se "rugati" i "vrijeđati". Trebate jednom vidjeti nas par kako se međusobno zafrkavamo, pomislili bi da smo totalno poludili i da se mrzimo. Ali mi zapravo umiremo od zabave. I voli raditi spačke. Jednom je frendicu zafrkavao usred prekrcatog tramvaja o tome kako ima menzis, namjerno to govoreći na sav glas da je zafrkava. Ne znam, to nekima nije smiješno, ali ja sam crkla. Za njegov smisao za humor ne smiješ biti lako uvredljiv. I moraš znati da se on uvije, ali uvijek zeza. Obožava mene podjebavati, ali obožavam i ja njega. It's our thing. Kad ljudi vide kako mi on zna govoriti da sam glupača i kako je nadrapao što je završio sa mnom, misle da je grub i nije u redu a kad vide da se ja smijem i kažem mu nešto natrag, shvate da to uopće ne mislimo. Tko se tuče, taj se voli, el?

Ono što je kod njega fora je to što se svima svidi iz prve. Dosad nisam upoznala osobu kojoj moj dragi nije bio drag nakon pola sata razgovora. Odmah zna procijeniti pred kojim ljudima se smije zezati kao što je sa mnom i frendovima a pred kojima to ne bi smjeo. Užasno je ljubazan i kulturan sa svima. Makar ne poznao osobu, pomoći će joj ako nešto treba. Jednom smo nas dvoje u 1 ujutro dvjema Britankama služili kao prevoditelji na željezničkom kolodvoru i kasnije im pomogli kako da nađu smještaj za preko noći. Zato i uspjeva izvesti neke nemoguće stvari koje mu šef na poslu zada - da dobije neke službene papire za sat vremena umjesto za 24 sata. Ne daje on kuverte ne kupuje čokolade, čisto je jako ljubazan i iz nekog razloga žene mu uvijek naprave tu uslugu, a i jer znaju da će nadrapati od šefa ako to ne uspije napraviti. Čak i ako je netko grub prema njemu, on će nastaviti biti ljubazan prema njemu čisto jer ne želi pasti na nivo te osobe.

Jako voli životinje, moj mali. Imao je psa za kojeg je bio užasno vezan. Imao ga je 13 godina i nedavno je uginuo. Jako je bio tužan zbog toga. Sad ima novog psa koji je zakon iako je još mali bebač. Strahovito voli životinje i uvijek kad vidi nekog psa ili macu na ulici ili u kafiću nasmiješi se i tepa mu/joj. Također, jako suosjeća sa životinjama. Kad god vidi životinju koju je netko pregazio na cesti (a u Zagrebu je to žalosno puno, o tome neki drugi put), uvijek se trudi zaobići da je on ne pregazi sa svojim autom dodatno i napravi tužnu grimasu i kaže ili "Bogec mali" ili nešto slično.

Moja ljube je svoja osoba. Ima svoj karakter i svoje ja i ne da da se netko zajebava s tim. Pristat će na kompromis, ali se ne da podređivati i čvrst je u tome. Taj čovjek jednostavno viče "karaker".

Ono što je možda najbitnije u našoj vezi je to što je užasno tolerantan. Ja sam vjernica (doduše ne ortodoksna i sama sam u dilemi oko nekih stvari), dok je on gorljivi ateist i u većini slučajeva to bi bila jako loša kombinacija. Ali on prihvaća moja uvjerenja bez pokušaja da ih promijeni ili utječe na njih. Također ja prihvaćam i toleriram njegova. Zbog toga skoro niti jednom nismo ušli u svađu oko naših uvjerenja, jer smo oboje to prihvatili kao izbor i dio onog drugoga. A ako smo uzeli jednu osobu, uzeli smo i ono što nam se sviđa i ono što nam se ne sviđa. Također, iako slušamo istu glazbu i čitamo iste knjige i volimo slične filmove, u nekim stvarima se jednostavno ne slažemo. I to je okej. To nisu ona fundamentala pitanja tipa brak i djeca ili ne i slično, nego, ne znam, stavovi o politici i generalno pogled na neke stvari. On je blagi skeptik u nekim stvarima dok sam ja vječiti optimist. I tu se također toleriramo. Nekad nam ide bolje, nekad lošije, ali u globalu uspjevamo.

Kao i ja, uživljen je u fantasy knjige i fantasy spike. Soba mu je obljepljena posterima zmajeva i vješticama. Ima ogromnu kartu Tolkienovog Međuzemlja na zidu. Jako voli patuljke i bavi se bojanjem fantasy figurica. Jednom je u Kaufladnu našao patuljačke sjekire od spužve i počeo mahati s njima, dok sam se ja pravila da ga ne poznajem. Također voli kartati Magic The Gatherin i igrati DnD i ostale fantasy igre. Kreten me je navukao na te karte. Sad imam još jednu stvar na koju mogu gubiti sate i sate vremena.

Mada vam se čini malo djetinjast, to je samo jedna strana njega. To što on voli djetinje stvari kao stripove i fantasy knjige i igre na kompjuteru, ne znači da on nije odgovorna i pouzdana osoba. Na njega se uvijek može računati. Vrlo je odgovoran u svemu što radi. Kad treba biti ozbiljan, zna biti ozbiljan. Jako je dobar radnik na poslu, puno se trudi, odgovoran je u ispunjavanju svih obaveza i na njega se čovjek uvijek može osloniti. Preći će preko trnja i kamenja da napravi nešto ako zna da toj osobi to stvarno treba.

No, nije lako postati jedan od tih ljudi za koje bi on napravio sve. Uvijek je pristojan i prijateljski nastrojen, ali nije lako postati njegov bliski prijatelj. Iskreno, ne znam što je točno potrebno da uđeš u njegov krug, ja sam s njim skoro godinu dana a u svo to vrijeme nije našao ni jednog novog prijatelja. Većina njegovih prijatelja je tu odavna, a što je interesantno, većina tih prijatelja su ljudi mojih godina ili malo stariji. Ni sama ne znam što je to bilo da me je pustio u svoj život. Jako je puno propatio u životu i sam je rekao da ima zidove i da sam ne zna kako sam ih ja uspjela probiti.

Strahovito je jaka osoba. Prošao je kroz sito i rešeto u svojim godinama, ljudi su iskorištavali njegovu dobrotu više no jednom, povrijedili su ga i kroz sve to je uspio ostati i dalje osoba koja vjeruje ljudima. No, ne bezgranično. Užasno je jak i po tome što trpi sva moja sranja i sve moje situacije od doma i niti jednom se nije požalio na to. A ima toga dosta.

Ono što sam najviše zavolila je njegova duša. To je ono što me je oduševilo odmah na početku našeg razgovora i druženja. Njegova predivna, predivna, bijela i neokaljana duša. Nije lako doći do njegove biti, ali jednom kad si postao stanar njegove kuće, dobivaš sve beneficije. Predat će se u potpunosti, staviti se na tvoju milost ili nemilost i zbog toga me je tako jako jako jako jako jako strah da ga ne povrijedim. To je predivna, bijela, topla duša. Kad te ta duša zagrli i obuhvati, nema mjesta mraku. Teško je pronaći ovakvu dobrotu na svijetu. Nešto tako dobro i darežljivo i požrtvovno. To je razlog zašto sam rekla da kad sam radila odluku hoću li ulaziti u vezu s njim ili neću. Znala sam da je ovako nešto neponovljivo. Da sad mogu opet birati izabrala bi opet i opet i opet i opet.. To je jednostavno predivno da bi se od toga odustalo. I ja, baš JA sam dobila tu sreću da to doživim. Možda to ne vidim i ne doživljavam svaki dan, ali sam jako dobro svjesna toga svega.

On je moja snaga, potpora, utvrda, utočište. Utočište. Mislim da ta riječ to najbolje opisuje. Svaki dan prolazim sve i svašta, teško mi je i kad dođem kod njega doma, osjećam se kao da sam došla doma, u svoj dom, moje utočišće od svega zlog i lošeg. Moje najcjenjenije blago. Nastojim biti tu za njega također. Želim mu pomoći kad god mogu i kad god on to želi. Želim biti tu za njega kao što je i on tu za mene. Želim ga čuvati kao što on to zaslužuje, paziti na njega, mada mi to ne ide uvijek..

Naša ljubav je lagana. Mirna. Tiha. No opet jaka. Naša ljubav se očituje u zajedničkom igranju Magica, pjevanja u autu i zafrkancijom pred drugim ljudima. U zagrljajima i poljupcima kad on dođe odma s posla i kad legnemo spavati. U tome što mi on uvijek kupi kavu kad ja dolazim u Zagreb (jer sam ja kavomanijak a on je ne pije jako često) i u tome što ja njemu pošaljem u torbi palačinke ili kolače i malo pisamce. Nije nešto spektakularno. Ne frcaju iskre na sve strane, ne želimo svaki slobodni trenutak provesti seksajući se i ne umiremo jedno za drugim kad smo odvojeni. Nemamo potrebu biti svaki sekund zajedno, mada kad sam u Zg to najčešće biva tako. Iako smo zajedno, imamo naš prostor i možemo biti svoji bez da imamo osjećaj da nas onaj drugi guši. Ponekad mi se čini da se ponašamo kao stari bračni par, mada ne znam hoćemo li se ikada vjenčati. Mislim da smo mi sposobni ostati cijeli život zajedno bez da se ikad vjenčamo. I to je sasvim okej. Po meni je prava ljubav upravo to.

Mirna voda brege dere, zar ne ide tako nekako poslovica?

Drago mi je da sam napisala ovaj post. Još jednom sam sama sebi odgovorila na neka pitanja. Ponekad ne znam neke stvari dok ne pišem o njima. Imam neki strah, inače. Nešto što me ponekad zna blokirati u osjećajima, neki strah koji mi stavi poklopac na sve moje osjećaje i onda se zapitam da li su oni stvarno tu ili nisu. Katastrofa je to. Ovakvo pisanje mi pomaže otvoriti um, srce i dušu, i primiti i shvatiti ljubav za koju znam da je tu. Neće odmah uspijeti, znam. I dalje imam toliko toga što moram riješiti. Ali, čitajući ovo za mjesec, dva, tri, će me podsjetiti da ga volim i da ima smisla i dalje boriti se sa sobom, jer znam koja me nagrada čeka kad sva ova muka bude napokon gotova!

22.06.2012. u 14:33 · Ostavi komentar (1) · Isprintaj · #