ponedjeljak, 05.08.2013.
Miro.
You called me The Wild Rose. But my name was Elisa Day.
(Zvao si me svojom Divljom Ružom. Ali moje je ime Tajana.)
-kakve ptice želiš?
-slavuje... - odgovaram.
-zašto baš njih?
-to je ptica za koju su vjerovali da pjeva samo noću... o ljubavi, izgubljenoj... o nedostajanju... o odanosti...
(više nemam tebe. ali imam te ptice nacrtane na lijevom zapešću. po jednu za svaki odlazak. nacrtala sam im i kompas. vidiš li gdje je sjever? okrenut prema meni... želim im da se znaju vratiti kući...
čuvaj se tamo negdje daleko.
sidro ti nikad ne bih bacila. ne želim te zadržati. samo ti želim da nađeš svoj sjever. i da se nikad ne izgubiš.)
***
tajano, zašto uvijek u ljudima vidiš nešto čega nema?
nešto bolje?
što ne postoji.
***
žuti zidovi u maloj djevojačkoj sobi. krevet sa rozom posteljinom, jastučićem u obliku srca sa slikom uspavanog klauna, kojega imam otkako sam bila beba, plišani tigrić i veliki plišani medo, zbog kojih spavam izgurana na sam njegov rub. polica sa tisuću knjiga i još toliko plišanaca. plakat audrey hepburn. klimtove reprodukcije. karlov most u pragu. gitara u jednom kutu. karta europe i razglednice u drugom.
putovati.
otići.
bilo kamo.
ne bi trebalo biti tako teško.
nema ovdje ničega za mene.
***
- ostavila si me
bez interpunkcijskog znaka. ne znam konstatiraš li ili me pitaš.
ostavila sam te.
konstatiram.
jer koliko te god voljela, postoji osam svjetova koji nas razdvajaju.
a samo poneka kratka svemirska križanja
kraće od slučajnosti
sudbina
neravnina
niša
u poretku stvari
tamo se susrećemo
a to nije dovoljno.
- 11:06 -