subota, 05.03.2011.
Peta brzina
Pozdrav dragi moji i drage moje! Današnji dan mi je tako predivan da bih htjela da i vaš bude takav... A zašto? Spremam kuću. Ma ne, nisam neki kontrol frik ili gđa Urednost, inače me spremanje uistinu izbaci iz ravnoteže, no danas spremam uz zvukove sambe...
Zavodljivo njihanje bokovima dok brišete brašinu, zamahivanje kosom dok perete suđe i skakutanje na pilates lopti kao miki luda u trenutku nastajanja ovoga posta... Ima li što bolje...
Glazba me napuni nekom posebnom energijom. Čarolija ritma od mene napravi jednu predivnu vedru ženu koja voli sve, pa čak i spremanje. A kada mužić dođe doma... hmm onda ta energija, nakupljana i nepotrošena cijelog dana jednostavno izlazi van...
Da da, drage moje, kada jednostavno ubacite pozitivu u život, kada iz lera ubacite u petu, ne možete stati. Od kada sam počela tako razmišljati, mužić je primjetio promjenu. I jako mu se sviđa. Jer nova Ja ne brine kako joj tijelo izgleda dok se keksa, nova ja ne razmišlja kako će navući pokrivač još malo višlje, samo da se ne vidi škembica. Nova ja ne razmišlja u ključnim trenutcima o svojim nedostacima, nego o užitku koji iz njih proizlazi. Jer i on ima škembu, iako je beskrajno zgodan. No, ispod škembice ima nešto što je puno puuuuno uočljivije i što puno puuno više privlači moju pažnju. A on to srećom ne skriva ispod popluna. Ne, ne. I kada počnete razmišljati kao muškarac, kada vas zaboli za škembu i prepustite se uživanju u tijelu svog partnera, onda je to posao. Onoga trenutka kada sam se izvukla iz tame i upalila svjetlo, kada sam umjesto da se pokrijem do grla, otvorila svoje tijelo njegovim očima. Kada sam počela ulaziti u krevet obučena samo u svoju kosu, kao da su nedostaci nestali. Kakvi trbušnjaci, preznojavanje u paru je zakon. I puno efikasnije. Jer osjetite svaki centimetar svoga tijela, upalu svakog mišića, ali s takvim osmijehom kakav imate nakon keksa nikada, ali nikada niste izašli iz teretane.
I još nešto, maknite se od računala. Mailove, članke i sve ostalo što vas zanima čitajte u hodu. Dok kuhate ručak, dok plešete, dok se zabavljate... Zadnjih nekoliko dana imala sam problema sa mrežom, konstantno me izbacuje i zato sam izgubila volju za predugim surfanjem i igricama, sve na netu počela sam rješavati usput. Dok kuham, čekam da mi dođe mreža, malo pogledam što me zanima i idem dalje... Nisam bila sigurna ni kako ću uspjeti vježbati bez neta, ali hej... Uspjela sam. Djeluje. Dobila sam puno više vremena koje provodim kvalitetno, sa obitelji ili sama, u pokretu. Ovaj dinamičniji svijet je puno bolji, žao mi je što ga nisam prije otkrila, ali onda mi ne bi bio tako zabavan, zar ne???
Carpe diem, ekipo...
- 16:05 -
