|
svela sam samu sebe na tišinu
tihi život, tihe misli, tihi govor
polaganost
funkcioniram tako,valjda
jer sam davno izgubila snagu na neke nepotrebne bitke, i sad se marljivo štedim
pazim
ispijam svoje kave polako, čitam svoje knjige polako, pišem svoje riječi polako
razmišljam polako
da samo znate kako je dobro dati sebi vremena
za doživjeti svijet oko sebe
za promisliti o sljedećem koraku
za isplakati sve prethodne godine, za prisjetiti se svih prethodnih gluposti i onda to samo ostaviti iza sebe kao da se nije dogodilo
za spavati
(za živjeti?)
možda je taj tihi život nekome dosadan, ljudi su nemirni, vrijeme leti
ali ja baš volim
satima sjediti pred prozorom u svojoj sobi i biti prazne glave
satima čitati jednu te istu stranicu knjige i zamišljati se u ulogama
satima preslušavati istu pjesmu
satima ne raditi ama baš ništa dok se negdje vani događa ama baš sve
i treba mi to zaključavanje u kupaonicu na 20 minuta ponekad, da se isplačem a da me nitko ne čuje
i treba mi to zabijanje glave u jastuk kasno u noć ponekad, da se isplačem a da me nitko ne čuje
tad sam nekako svoja
i mogu istresti sav svoj teret bez da ga izgubim
|