|
Postoje vremena koja odšeću od tebe kao zalazeće sunce,
ljeto grije otvoren prozor tvoje sobe
i odlučiš zapaliti sva sjećanja u svom vrtu, ali zemlja te prepoznaje, ne da ti.
Te četvrtke, te petke, te dane, te mjesece, nitko mi ih ne može oduzeti
i baš me briga, barem ta sjećanja imam, u njima si još moj, u njima si još moja,
u njima sam još s vama, u njima ste još sa mnom
i zajedno smo, sretni smo,
hrabri smo
u tim sjećanjima još uvijek mirišem dim cigarete i Jelenin novi parfem
u tim sjećanjima još uvijek imam okus tvog poljupca na svojim usnama
to mi nitko ne može oduzeti, to si ne mogu oduzeti
i…
postoje stvari kojih se ne možemo sjetiti, poput slijepe noći koja nas pronađe sve,
ali moje se ruke još uvijek sjećaju tvojih
te gole ruke, a na njima tajne ispisane poput pjesme koju nikad nisam naučila
subote kao subote
a ljudi, puni zaborava u sebi i puni sebe u zaboravu
a Sullivan, to je bilo prije skoro 5 godina…
|