petak, 04.08.2006.
LJUBAV I BANANE
|
Čitam druge blogsiće, i vidim kako mnogi pišu o ljubavi. Zato sam i ja odlučila napisati ljubavnu priču. Jako je romantična! Pazi sad ovo:
«Ana banana! Ana banana!» vikali su joj svi još dok je išla u osnovnu školu. Ali ne zato što se riječ banana rimovala s njezinim imenom ili zato što je obožavala jesti banane (uopće ih nije voljela jesti!). Svi su ju tako zvali jer je to bilo njezino prezime. Da, ona se zvala Ana Banana. Otac joj se zvao Branko Banana, a majka se zvala Višnja Banana. Višnji je djevojačko prezime bilo von Hesbelmeier, ali se udala za Branka, pa je preuzela njegovo prezime. Ana Banana imala je vrlo uzbudljiv život. U vrtiću je bila najpopularnija. Ljetne praznike provodila je kod bake Slavice u Malinskoj i tamo je bila glavna zabavljačica. Svi su je voljeli i htjeli su biti dio njezinog društva. Isto tako je bilo i u osnovnoj školi. Bila je najbolja učenica u razredu i uvijek je prolazila sa pet nula. Tako je bilo i u srednjoj. A najljepša uspomena iz s rednje škole bilo joj je maturalno putovanje u Kazahstan. Tamo su se odlično proveli i tamo se prvi put poljubila s dečkom. Bio je to Zvonko, zgodni veseli momak iz njezinog razreda koji joj se jako sviđao. I tada su postali ljubavni par. Čak su i upisali isti fakultet – biologiju. No onda se njihov životni put razdvojio. Zvonko je morao otputovati s obitelji u Indiju jer je njegov otac dobio odličan posao u jednoj firmi koja se bavila marketingom. Ana je bila tužna, no nakon nekog vremena se potpuno oporavila. Nije se više nikad zaljubila (zapravo je, al nije to bilo ništa ozbiljno). Zaposlila se kao profesorica u jednoj srednjoj školi i predavala je biologiju. Njezin razred je trebao ići na maturalac, a za destinaciju su odabrali Japan. Nije bila zabrinuta, jer je savršeno znala japanski jer ga je učila u školi stranih jezika zajedno sa Zvonkom (prije njegovog odlaska u Indiju). Došli su oni u Japan i u hotelskom restoranu bio je organiziran maskenbal. Ana Banana zamaskirala se u tursku princezu. Na sebi je imala žarko crvene dimije, a gore prekrasni crni grudnjak sa srebrnim perlama. Oko lica je imala predivnu svilenu maramu, a na nozi sandale. A maskembal je bio predivan. Odjednom joj je prišao muškarac zamaskiran u lava. Mislio je da je ona Japanka, pa joj je r ekao: «Ni ča ha va! Ha ju čuto. Aća pa kapo!» (to znači: Pozdrav, ljepotice. Lijepa si poput najdragocjenijeg dijamanta!) Ana je odgovorila: «Mi to Hajato. Nu če va ha jači! Šatu miti!» (to znači: Hvala na komplimentu. Sigurno je i ispod lavljeg kostima prekrasan muškarac.» Tajanstveni muškarac skinuo je lavlju masku. Ana Banana nije mogla vjerovati da vidi svojeg Zvonka. «Zvonko, pa to si ti, prinče moj, ljubavi mog života, najsjajnija zvijezdo što samo za mene nebo osvjetljava!?» rekla je Ana uzbuđeno i skinula maramu da joj se vidi lice. «Ano, biseru moj! Perlo najljepša na svijetu. Djevojko bajna, princezo moja? Mislio sam da te više nikad neću vidjeti.» rekao je Zvonko. Strastveno su se poljubili. Bio je to predivan poljubac poput onih iz američkih filmova. Tako dirljivo, tako romantično .. «Opaaaaaaaaaa! Ooooooooooooo!» počeli su zviždati učenici koji su bili na maskenbalu. «Šutite ili ćete svi dobiti jedinice!» rekla je Ana Banana. Svaki dan su bili zajedno, a onda su se opet morali razići, jer Ana se morala vratiti u Hrvatsku, a Zvonko u Indiju. No Zvonko više nije mogao bez svoje Ane Banane, pa se odlučio vratiti u Hrvatsku. I sada je tu. Prošli tjedan su se vjenčali, no Ana je odlučila zadržati svoje djevojačko prezime. A da joj dokaže koliko ju voli, Zvonko je preuzeo njezino prezime, pa je postao Zvonko Banana. Čekaju bebu, a na ultrazvuku su vidjeli da će biti djevojčica. Odlučili su joj dati ime Japy, da ih uvijek podsjeti na Japan, daleku zemlju u kojoj su obnovili svoju ljubav iz mladosti. ..... Jadno dijete! Zvat će se Japy Banana! |
