| < | svibanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Opis bloga
More, nebo, ptice, ribe, masline i vino
Alkion - grčki alkyon
1. mitološka morska ptica (zimorod, ledarica, gnjurac) smatra se da proriče sreću.
2. zvijezda u sazviježđu Bika, najsjajnija u grupi Plejade (Vlašići).
3. kći Eolova, žena Keiksova, od žalosti za nastradalim mužem bacila se u more, a bogovi su ih oboje pretvorili u ptice
4. prvi istraživački brod čuvenog pomorskog istraživača Jacquesa Cousteaua
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Alternativa
Ima neka tajna veza
helix-bubimir
košuta-Peti element?
Fanny-domaćica
JJ-svega pomalo
mladen-nježni Orlando
Rilady - s(t)jenovite misli
uspomena-samo misli
Zeleni čajek-(o)čajanke
Gaya-Dottoressa
bigg-priče
Tril-veselo
ely-jutarnja kava
k(v)adar-slika dobro
vunenica-Sunce je njeno
Borut-Izrael
izgubljena-potraga
Big blue-duboko plavo
gustirna-Nelini visovi
Čiovka-Trogir u srcu
Pero u šaci-razmišljanja
Sve što stoji u daljini svima nam se malo čini,
samo nam se naša sreća u daljini čini veća.
Ljubav i mašta čine svašta
Svatko može da poleti,
samo treba da se sjeti.
|
... "kako da ovo napišem da ne bude patetično, koje riječi ne zvone tugaljivo, koja pjesma ne bi suzu izmamila; ne znam; sve što pomislim, sve čega se sjetim, sve mi na tugu miriše; a počeli smo veselo; bili smo djeca, razigrana, nevina i bezbrižna, u džepovima smo skrivali pregršte nade, u šakama smo stezali budućnost; ni tračak sumnje, ni kap straha, ni zrnce neizvjesnosti; jer mi smo mogli sve; bili smo mladi, grabili smo znanja i prilike i spremali se mudro ih i savjesno upotrijebiti; i voljeli smo se; odlazili u rodna sela prijatelja, plesali tri dana i tri noći na svadbama prepunim veselih ljudi, prepunim vina i kolača, rakije i pečenja, i zagrljeni, omamljeni i sretni vraćali se u grad, grad koji smo voljeli; tako je to tada bilo… svijali smo svoja mala gnijezda, zavidjeli, onako blago, prijateljski, kad bi netko kupio ljepši pokrivač ili porculan; ali voljeli smo se… i počeo je život; počelo se raditi, predano, ozbiljno, odgovorno; rješavali su se problemi, slavili se dječji rođenadni, državni praznici i oni neki samo nama znani; i tekao je život… do onog dana… do dana kada prijatelj nije donio cvijet ni bocu vina, kad u sobu nisu utrčala bučna vesela djeca; do dana kad su se oko pojasa crnila dva pištolja, a djeca su već živjela negdje daleko; nismo se ni pozdravili; ni poljubili posljednji put, ni rekli zbogom; i nestali smo, razišli se; ostavili radosti, ostavili snove nedosanjane, stolove prostrte, čaše pune vina, čaše pune iluzija... slomili su nam krila, ušutkali riječ, zamračili pogled i um; i opet smo zajedno, zajedno u boli, nijemo izgovaramo imena onih koji odlaze; i proklinjemo sudbu jer još nije vrijeme, nije vrijeme za odlaske uz suze i počasti; ali rane su velike, tijela nisu izdržala, slomljena su im srca… slomljena su krila…" Kad ne znam drugačije ja posudim. Hvala. |