| < | kolovoz, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Opis bloga
More, nebo, ptice, ribe, masline i vino
Alkion - grčki alkyon
1. mitološka morska ptica (zimorod, ledarica, gnjurac) smatra se da proriče sreću.
2. zvijezda u sazviježđu Bika, najsjajnija u grupi Plejade (Vlašići).
3. kći Eolova, žena Keiksova, od žalosti za nastradalim mužem bacila se u more, a bogovi su ih oboje pretvorili u ptice
4. prvi istraživački brod čuvenog pomorskog istraživača Jacquesa Cousteaua
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Alternativa
Ima neka tajna veza
helix-bubimir
košuta-Peti element?
Fanny-domaćica
JJ-svega pomalo
mladen-nježni Orlando
Rilady - s(t)jenovite misli
uspomena-samo misli
Zeleni čajek-(o)čajanke
Gaya-Dottoressa
bigg-priče
Tril-veselo
ely-jutarnja kava
k(v)adar-slika dobro
vunenica-Sunce je njeno
Borut-Izrael
izgubljena-potraga
Big blue-duboko plavo
gustirna-Nelini visovi
Čiovka-Trogir u srcu
Pero u šaci-razmišljanja
Sve što stoji u daljini svima nam se malo čini,
samo nam se naša sreća u daljini čini veća.
Ljubav i mašta čine svašta
Svatko može da poleti,
samo treba da se sjeti.
Alkion
Vodimo ljubav a ne rat
- 23:48 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (50) -
Isprintaj -
#
|
...jer to je naša budućnost i naša nada. Eh, te moje male sive stanice. Zna li itko kako ih kontrolirati i ne dozvoliti im da razmišljaju što god žele i kako to samo one znaju i mogu? Priroda je, kažu, nemilosrdna. Ustrojena je tako da najjači preživljavaju i kroz svoje gene prenijete na potomstvo osiguraju produljenje vrste. Dakle budućnost i siguran opstanak je na najjačima, najsposobnijima i najprilagođenijima. To je evolucija. Ljudska se vrsta kroz povijest i svoj razvoj pobrinula da do maksimuma smanji broj prirodnih neprijatelja. Ali čovjek je postao sam sebi problem. Odlučio je da sve svoje frustracije, svoje probleme i prostornog i uopće životnog karaktera rješava ratovima. Budući da obje zaraćene strane žele pobjedu i uspjeh, za rat pripremaju i u rat naravno šalju svoje najsposobnije ljude. Ljude bez fizičkih i bez psiholoških mana i nedostataka. Ljude koje je priroda „predvidjela“ za produljenje vrste. Zanemarimo pritom, naravno, upitno psihofizičko stanje osoba koje odlučuju o ratu i njegovoj potrebi. Dobro je znano da u tim i takvim ratovima vrlo veliki broj sposobnih i zdravih ljudi gine, stradava i fizički i psihički.  Dakle, za produljenje vrste ljudskoj rasi ostaju oni nesposobni, oni nestabilni psihički, oni koje bi evolucija kod svih ostalih vrsta oglasila kao nepodobne, kao slabe i kao nepoželjne. Jesmo li mi svojim ponašanjem „naljutili“ prirodu pa nam okreće leđa i našu evoluciju okreće unatrag? Možda će mi sada mnogi zamjeriti i reći kako sam nehuman, kako i oni manje sposobni imaju pravo na život. Ali, je li humano ratovati i zbog toga žrtvovati tolike ljude? Je li humano najsposobnije među nama ubijati, stvarati od njih invalide? Nisu li nam dovoljne i prirodne katastrofe, žrtve stradale u prometu…? Kaže jedna definicija: rat je higijena društva. Možda u samom začetku, jer rat povede i u rat na početku kreće onaj dio društva koji više nema što izgubiti. Nažalost, svaki rat do kraja dovode oni najsposobniji i najrazumniji među nama i pritom "poklone" svoj život za neku bolju i svjetliju budućnost narednih naraštaja… Ili...? |
Moja ženska strana, ili...
- 15:38 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (49) -
Isprintaj -
#
|
Misli zidom zazidane Jesam li bipolaran? Po nekim osnovnim fizičkim karakteristikama biologija me svrstava u muškarca. Mnoge kulture tvrde kako u svakoj osobi „stanuju“ i muške i ženske karakteristike (jin i jang, i dobro i zlo, i lijepo i ružno, i crno i bijelo…). U nekoj želji da to provjerim evo mog malenog pokušaja – pokušaja da svojoj ženstvenoj strani pružim šansu da se izrazi. Naravno egocentrik, alfa mužjak i mačo odgoj su priču iznjedrili u trećem licu.  Na prvi pogled njen život bio je idealan. Dobar uspjeh i završene škole, stabilan brak, dosadašnji poslovi obavljeni vrhunskom kvalitetom i rezultatima. Zašto onda u svojim mislima nije bila zadovoljna? Što je to što kvari sliku? Što je to što njenom životu ne daje pravu i željenu vrijednost? Znala je često sebe uhvatiti u mislima nezadovoljstva, neke neizrečene i neobjašnjive tuge, neke praznine. Vrlo rano je počela osjećati nedostatak tog nečeg neobjašnjivog i nedokučivog, a činilo joj se da je tu na dohvat ruke. Trebalo je samo dovoljno ispružiti ruke.  U početku je pokušavala razgovorom s prijateljima razjasniti o čemu se zapravo radi, muče li isti problemi i druge. Iznenadili su je odgovori. Ne filozofiraj. Ne dramatiziraj. Ti i problemi? Ti svakako nemaš razloga biti tužna, nostalgična, a ponajmanje nesretna. Zar u tvom životu nije sve idealno? Ti si primjer uspjeha i svih željenih ostvarenja. Nakon takvih razgovora, činilo joj se da se stanje samo pogoršavalo, a pitanja bez odgovora umnožavala su se.  Shvatila je, napokon, bolje je ne postavljati ta pitanja. Odgovori nisu bili vrijedni truda. Naučila je oko sebe postavljati nevidljivi, ali neprobojni zid o kojeg su se sve njene misli odbijale. Zid koji nije dozvoljavao mislima da budu izrečene. Zid koji je njene misli poput eha vraćao na polazište. Sada su njena neizrečena pitanja bila samo tihi razgovori s njom samom. Sada su to njeni trenutci lagane zanesenosti njome, koje, poput pravog profesionalca, više nikome ne pokazuje. Sada su to skrivene bore života, a njeno lice je već odavna samo maska zadovoljstva, spokoja i mira. A ruke? Ruke, ponekad bez uspjeha, nastoji zaustaviti u drhtavim pokušajima rušenja tog nevidljivog zida. Dobro je da pije kavu i da šalica u ruci skriva prave namjere. |
Ima neka tajna veza?
- 00:23 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (46) -
Isprintaj -
#
Mnogi misaoni letovi nemaju više od jednog putnika. Kažu da nam industrija cvjeta. To se vidi na mrtvoj prirodi...  Vrijeme liječi sve rane. Odlično, ali kome se i kada trebam javiti na pregled? |
Kad riječi izgube svoj smisao i važnost...
- 18:21 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (39) -
Isprintaj -
#
|
"A ja pijem, pjevam, plačem, od žalosti, od milina..."  "Hartija je izgorela - Al' ostaše slova bela; Pesma moja nečitana Još se vidi sa pepela."  "Al' ja vidim jednog starca, U dubini daljnih dana, Seda kosa, borno čelo, Prošlost mu je puna rana."  "Probiti sebi pute, i otići u pravi kraj; U pjesmi zakoni šute - pustite osjećaj!"  "U ženske, gole grudi; Pogled joj mutan, i bludi... A ozgo netko gudi - Što rade ovi ljudi?"  "Ponoć je davno prošla, zora rudi, Sanjiva i bleda lica uokrug još se kreću;"  "Čuj, istinu ću ti reći: Moja je ljubav od ovoga sveta. Da li sam ti peti, il' sam tek treći, Mom osjećaju to ne smeta; Ni ti meni nisi prva, što ću kriti?"  "I svi poznamo njegovo otkriće U času kad od dvoga jedno biva."  "I položi ti čarobnu ruku Na puno srce i grudi pune..."  "Deda uzeo lulu, i s pažnjom o dlan je bije, Pa ispod pojasa vadi listove duvana suva; I kad ih izgnjavi dobro, on onda napuni lulu, I mirno pušeć sluša vetrinu što poljem duva." |