Marketing
Moja ženska strana, ili...
Misli zidom zazidane
Jesam li bipolaran? Po nekim osnovnim fizičkim karakteristikama biologija me svrstava u muškarca. Mnoge kulture tvrde kako u svakoj osobi „stanuju“ i muške i ženske karakteristike (jin i jang, i dobro i zlo, i lijepo i ružno, i crno i bijelo…). U nekoj želji da to provjerim evo mog malenog pokušaja – pokušaja da svojoj ženstvenoj strani pružim šansu da se izrazi. Naravno egocentrik, alfa mužjak i mačo odgoj su priču iznjedrili u trećem licu.
Na prvi pogled njen život bio je idealan. Dobar uspjeh i završene škole, stabilan brak, dosadašnji poslovi obavljeni vrhunskom kvalitetom i rezultatima.
Zašto onda u svojim mislima nije bila zadovoljna? Što je to što kvari sliku? Što je to što njenom životu ne daje pravu i željenu vrijednost? Znala je često sebe uhvatiti u mislima nezadovoljstva, neke neizrečene i neobjašnjive tuge, neke praznine.
Vrlo rano je počela osjećati nedostatak tog nečeg neobjašnjivog i nedokučivog, a činilo joj se da je tu na dohvat ruke. Trebalo je samo dovoljno ispružiti ruke.
U početku je pokušavala razgovorom s prijateljima razjasniti o čemu se zapravo radi, muče li isti problemi i druge. Iznenadili su je odgovori. Ne filozofiraj. Ne dramatiziraj. Ti i problemi? Ti svakako nemaš razloga biti tužna, nostalgična, a ponajmanje nesretna. Zar u tvom životu nije sve idealno? Ti si primjer uspjeha i svih željenih ostvarenja. Nakon takvih razgovora, činilo joj se da se stanje samo pogoršavalo, a pitanja bez odgovora umnožavala su se.
Shvatila je, napokon, bolje je ne postavljati ta pitanja. Odgovori nisu bili vrijedni truda. Naučila je oko sebe postavljati nevidljivi, ali neprobojni zid o kojeg su se sve njene misli odbijale. Zid koji nije dozvoljavao mislima da budu izrečene. Zid koji je njene misli poput eha vraćao na polazište.
Sada su njena neizrečena pitanja bila samo tihi razgovori s njom samom. Sada su to njeni trenutci lagane zanesenosti njome, koje, poput pravog profesionalca, više nikome ne pokazuje. Sada su to skrivene bore života, a njeno lice je već odavna samo maska zadovoljstva, spokoja i mira.
A ruke? Ruke, ponekad bez uspjeha, nastoji zaustaviti u drhtavim pokušajima rušenja tog nevidljivog zida. Dobro je da pije kavu i da šalica u ruci skriva prave namjere.
Post je objavljen 16.08.2008. u 15:38 sati.