| < | lipanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Opis bloga
More, nebo, ptice, ribe, masline i vino
Alkion - grčki alkyon
1. mitološka morska ptica (zimorod, ledarica, gnjurac) smatra se da proriče sreću.
2. zvijezda u sazviježđu Bika, najsjajnija u grupi Plejade (Vlašići).
3. kći Eolova, žena Keiksova, od žalosti za nastradalim mužem bacila se u more, a bogovi su ih oboje pretvorili u ptice
4. prvi istraživački brod čuvenog pomorskog istraživača Jacquesa Cousteaua
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Alternativa
Ima neka tajna veza
helix-bubimir
košuta-Peti element?
Fanny-domaćica
JJ-svega pomalo
mladen-nježni Orlando
Rilady - s(t)jenovite misli
uspomena-samo misli
Zeleni čajek-(o)čajanke
Gaya-Dottoressa
bigg-priče
Tril-veselo
ely-jutarnja kava
k(v)adar-slika dobro
vunenica-Sunce je njeno
Borut-Izrael
izgubljena-potraga
Big blue-duboko plavo
gustirna-Nelini visovi
Čiovka-Trogir u srcu
Pero u šaci-razmišljanja
Sve što stoji u daljini svima nam se malo čini,
samo nam se naša sreća u daljini čini veća.
Ljubav i mašta čine svašta
Svatko može da poleti,
samo treba da se sjeti.
Alkion
Mač s dvije oštrice
- 15:24 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (60) -
Isprintaj -
#
|
Čujem neki dan usvojen novi zakon: kaznit će se svaki roditelj koji bude tukao svoje dijete. Čitam opet kako se prosvjetni radnici žale: po novim pravilnicima skoro da nemaju mogućnost kažnjavanja učenika. Kažu, zakon ne priznaje neznanje: nepoznavanje zakona ne smanjuje i ne ublažava vašu odgovornost za učinjeno. Pitate se vjerojatno o čemu to on sada piše. Ne znam kako je s vama, ali mene su kao dijete više nego jednom roditelji istukli. Ne sjećam se ijednom da je to bilo bez razloga i iz čista mira. Nakon nekog doba, nažalost odrastao sam i eto pitam svoju dragu majkicu zašto me je tukla. Kaže ona u svoj svojoj majčinskoj ljubavi, brizi i iskrenosti: Eto nisam znala drugačije. Ne znam koliko je neskromno, ali mi se čini da baš i nisam tako loše odgojen. Shodno današnjem zakonu baš se nešto pitam: trebam li uzeti hrabri telefon u ruke i svoju mamu prijaviti za kršenje zakona, važi li taj zakon retroaktivno i na koliko dana zatvora ili koju novčanu kaznu ona treba platiti? Trebamo li mi zakon koji zatvara roditelja (koji se maksimalno i naravno pogrešno potrudio oko svog naraštaja) i lišava dijete (koje je nedvojbeno krivo za neku nepodopštinu) roditeljske skrbi (koji je na izvršenju kazne)? Da me se pogrešno ne shvati. Nisam ja za batine kao odgojno sredstvo, ponajmanje za prebijanje nezaštićenog djeteta… naprotiv. Ali, zar već ne postoji zakon koji sankcionira takve brutalnosti i okrutnosti roditelja. Nažalost takva devijantna ponašanja su prisutna i moramo se pomiriti da će ih biti i ubuduće. Ja ovdje govorim o onoj laganoj packi po ruci djeteta koje u svom neznanju gura prstiće u utičnicu. Volio bih vidjeti roditelja koji danima pojašnjava bebi kako to nije dobro za njezino zdravlje, za njezin život. E pa, dragi moji, u izboru da mu tom packom nanesem bol, nabacim suze na okice ( e da bi zauvijek zapamtilo opasnosti svog postupka) ili mojih doživotnih suza, ja ipak biram njegove suze. Tempo života, strahovita jurnjava da toj svojoj bebi koliko-toliko osiguram dostojan život nagone me na brze i nadasve efikasne metode. Nadalje, pitam se: smatra li taj zakon i zakonodavac da su svi, ama baš svi roditelji školovani i vrsni odgajatelji, da poznaju sve didaktičke principe, da su diplomirali pedagogiju…? Što je sljedeći korak? Svi budući roditelji će morati pristupiti ispitu spremnosti i poznavanja odgojno obrazovnog procesa uz obavezni tečaj samokontrole? Što s onima koji ne polože? Koliko puta imaju pravo ponavljati ispit? Ili, ne daj bog ako i unatoč neuspješnom prolasku dobiju djecu? Hoće li im se ta djeca oduzeti? Kome će ih se dati? Ili ih treba uništiti jer su već trajno oštećena pogrešnim roditeljima i pogrešnim odgojem? Nije li ovo Sparta u novom ruhu? Zanemarimo na trenutak roditelje i vratimo se djeci. Toliko toga je po pitanju odgoja donijeto novim zakonom. Sve su to definicije i članci poput zabrana. Djecu se ne smije ovo, ne smije ono, djeca imaju pravo na ovo, pravo na ono… Nigdje ne pročitah: djeca imaju obavezu… Naravno, to su djeca koja shodno svom uzrastu, moraju i trebaju imati prava, ali i dužnosti i obaveze. Kao i svakoj osobi, tako i djeci, zakon mora dati i pravo na kaznu, jer je kazna jedan od oblika, jedan od načina koji pokazuju koje su posljedice neadekvatnog i neželjenog ponašanja. Kako zakon misli odgojiti buduće naraštaje kao odgovorne ako im u startu ukine pravo na kaznu? Ili se s osamnaest godina po sili zakona i dekretom postaje odgovoran i odgojen? Nisam za kažnjavanja kojima se nanosi bol, ali se ponekad zapitam: nije li riječ oštrija od mača i ne nanose li se riječima veće boli i dublje rane? Da parafraziram Stopalce, moju poodavnu virtualnu prijateljicu: Čemu rade medalje s dvije strane ako ne pogledamo iza? Opet se pokazuje: nije ništa niti samo bijelo, ma nije niti samo crno. Ponekad me ovi i ovakvi ishitreni zakoni zakona radi podsjećaju na onu staru priču: Usred lijepo uređenog travnjaka natpis – „ne gazi travu!“ Baš se nešto pitam: a na koji se način taj natpis našao tamo? Priznajem, ovo je vrlo jednostrano gledanje na problem odgoja i na problem kažnjavanja. No nije mi niti bila namjera da promoviram suvremene i neke svoje odgojne metode, napokon nisam niti toliko stručan. Htjedoh samo kao laik reći: put u pakao popločan je dobrim namjerama. |