Kažu da Eskimi imaju preko dvadeset riječi za snijeg. Kako i na koji način ih upotrebljavaju nije mi poznato. Napokon, nisam ni htio pisati o Eskimima, a još manje o snijegu. Oni su mi samo lagani uvod u post i spisateljski rečeno, dramski naboj.
Ne želim pretjerivati, ali jezik Eskima, njegovo bogatstvo i raznolikost je mala beba u usporedbi s našim jezičnim izražavanjem, našim bogatstvom izričaja, a nadasve s našom potrebom da jednu istu stvar, pojavu, objekt nazovemo nevjerojatnim i nebrojenim riječima.
Pokažimo to jednim malenim primjerom: pokušajte prebrojati na koliko načina možemo izreći onu svima poznatu radnju dvaju suprotnih spolova glede produljenja ljudske vrste (kratko nazvanu seks).
Niz je nevjerojatan i vjerovali vi meni ili ne, ali ja ih nisam sve uspio prebrojati. Počinju s onim kvazikulturnim te moralno podobnim pa sve do onih koje se, radi moje kulture i odgoja, sramim napisati.
Ima tako nekih profinjenih izraza: spavali su zajedno. Za Gospu blaženu? Spavali? Koliko mene sjećanje služi oni su sve i svašta radili, ali svakako spavali nisu. Ono, kad malo bolje razmislim, dozvoljavam da je dama nakon „spavanja“ otišla oprat suđe a da je gospodin stvarno zaspao snom blaženika s blago-telećim osmjehom na licu. U vrlo daleko prenesenom značenju priznajem eto „spavali“ su.
Ili: vodili su ljubav. Kamo su je to vodili, čime su je vodili? Ta ne radi se tu o rogatoj stoci, stoci sitnog zuba ili tamo nekom psu. Staviš povodac i vodaš ga tako uokolo? Do duše, uzmemo li u razmatranje one sado-mazo želje i nadanja, možemo u nekoj verziji određene trenutke shvatiti kao voditi koga na povodcu, pa samim time i voditi ljubav.
A tek: potrošili su se. Majko moja ka' da su sapun, litra ulja, kila šećera… pa eto nakon nekog vremena potrošilo se i treba kupit novo. A, opet znanost kaže da se tijekom tih i takvih radnji čovjek (i žena naravno, ali ne i obavezno) znoji, ulaže neku energiju i mršavi, nekako je logičan zaključak i da se troši, zar ne?
Ovaj mi se posebno sviđa: prasnuli se. Koji divan i tako iskonski, usudim se reći, izraz koji usmjerava na prapočetke, na stvaranje svemira i svega ljudskoj vrsti poznatoga. Sve je počelo prvim velikim praskom. A, moram priznati, tu je sadržan i sav onaj energetski naboj, ono nevjerojatno uzbuđenje stvaranja, onaj trenutak vrhunskog zadovoljstva i naravno sav onaj opuštajući mir svemirskog širenja u apsolutnoj tišini i bestežinskom stanju.
Uz laganu ispriku sveprisutnim čitateljima, ovdje moram prekinuti niz. Naime u mojoj psihi je već toliko ukorijenjen moralni odgoj da se jednostavno ne mogu prisiliti napisati ostale izraze i napraviti njihovu analizu. Nije mi jasno kojim načinima i zašto je jedan takav čin, prepun ljepote, uživanja, oduševljenja pa čak i potrebe, postao moralno upitan, zašto je priča o njemu sramotna, zašto je većini ljudi razgovor o ovoj temi neugodan.
Da sad ne pomislite da je samo seks u nas toliko omiljen i riječima bogat, ima još puno i stvari i objekata a i osoba koje se mogu nazvati s vrlo velikim brojem riječi. Primjera radi pokušajte s stražnjica ili lopov…
Interesantno je na koliko sve načina i s koliko sve izraza možemo nazvati lopova, a jadnog, malog i neprimjetnog poštenjačinu teško bi mogli nazvati ikako drugačije…
|