| < | travanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Opis bloga
More, nebo, ptice, ribe, masline i vino
Alkion - grčki alkyon
1. mitološka morska ptica (zimorod, ledarica, gnjurac) smatra se da proriče sreću.
2. zvijezda u sazviježđu Bika, najsjajnija u grupi Plejade (Vlašići).
3. kći Eolova, žena Keiksova, od žalosti za nastradalim mužem bacila se u more, a bogovi su ih oboje pretvorili u ptice
4. prvi istraživački brod čuvenog pomorskog istraživača Jacquesa Cousteaua
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Alternativa
Ima neka tajna veza
helix-bubimir
košuta-Peti element?
Fanny-domaćica
JJ-svega pomalo
mladen-nježni Orlando
Rilady - s(t)jenovite misli
uspomena-samo misli
Zeleni čajek-(o)čajanke
Gaya-Dottoressa
bigg-priče
Tril-veselo
ely-jutarnja kava
k(v)adar-slika dobro
vunenica-Sunce je njeno
Borut-Izrael
izgubljena-potraga
Big blue-duboko plavo
gustirna-Nelini visovi
Čiovka-Trogir u srcu
Pero u šaci-razmišljanja
Sve što stoji u daljini svima nam se malo čini,
samo nam se naša sreća u daljini čini veća.
Ljubav i mašta čine svašta
Svatko može da poleti,
samo treba da se sjeti.
|
Kaže jedan veliki filozof i mislilac: „Svijet ovaj, jednak za sve, nije stvorio nijedan bog i nijedan čovjek, već je on bio, jeste i bit će vatra vječno živa koja se s mjerom pali i s mjerom gasi“ (Heraklit). Već vam je svima poznato da se moje male sive stanice vrlo često igraju bez moje kontrole. Čime su se sada zaigrale? Kako bi rekao poznati riječki meteorolog Smiljan Visković: „Pa eto…“ Sve, dosad meni poznato imalo je svoj početak, trajalo je, ili još traje, i došlo je, ili će tek doći, svome kraju. A možda će tek imati svoj početak, neki svoj vijek i svakako nekakav kraj. Ništa čudno, zar ne? Normalna svakodnevica ili bolje rečeno sasvim normalan tijek događanja, normalan slijed stvarnosti. Nekada davno došlo je do Velikog praska, stvorio se svemir, rađale se zvijezde, stvarali planeti, rađao se život, svemir se širio, gasile se zvijezde, rušili svjetovi… vjerojatno negdje u dalekoj budućnosti dolazit će novi početci, a završavat će stari svjetovi. Ugasit će se jedna vatra kako bi planula nova i tako tko zna dokad i na koji način. Da zaključim svima nama poznatu činjenicu: sve se mijenja i sve ima svoj početak, trajanje i kraj. Ali… Primjećujete li jednu konstantu, jedan element koji je sveprisutan, jednu crtu koja nema početka, trajanja i nema kraja? Ta konstanta je jednostavno i upravo vrijeme. Vrijeme je oduvijek tu, uvijek je bilo tu i uvijek će biti tu. Zamislite početak koji je bio najraniji, koji je u nekoj vašoj mašti najprviji… I prije njega je nešto moralo biti, i prije njega je nešto trajalo. Neka to bude i ništa, ali priznajte da je i to ništavilo imalo neko svoje trajanje, neki svoj početak… I to ništavilo se prezentiralo u nekom vremenu. Podsjeća li vas ovo razmišljanje na nedokazivu istinu? Znate ono kad netko izjavi: „Ja uvijek lažem.“ Ako je izjava istinita, on ne laže uvijek, a ako je izjava lažna, znači da ponekad govori istinu. Što god pokušali, izjava je neodrživa. Je li vrijeme samo naša svijest o prolaznosti? Je li vrijeme i njegovo neumitno, po nama beskonačno, protjecanje samo plod čovjekovog mozga ili je vrijeme igra prirode kojom nas upozorava na svoju snagu i okrutnost u kojoj nema povlaštenih i nema pogodbe? Dodatak - bezvremenske misli: - ukinuli smo smrtnu kaznu, puštamo da se građani sami ubijaju... - prvo su napravili jednu grešku, zatim drugu pa treću, a sada bez greške idu iz greške u grešku... - ako je po seksu suditi, mi smo vrlo zatucan narod... - napokon smo uspjeli: mozak smo izvezli, a ostavili biračko tijelo... |