| < | travanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Opis bloga
More, nebo, ptice, ribe, masline i vino
Alkion - grčki alkyon
1. mitološka morska ptica (zimorod, ledarica, gnjurac) smatra se da proriče sreću.
2. zvijezda u sazviježđu Bika, najsjajnija u grupi Plejade (Vlašići).
3. kći Eolova, žena Keiksova, od žalosti za nastradalim mužem bacila se u more, a bogovi su ih oboje pretvorili u ptice
4. prvi istraživački brod čuvenog pomorskog istraživača Jacquesa Cousteaua
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Alternativa
Ima neka tajna veza
helix-bubimir
košuta-Peti element?
Fanny-domaćica
JJ-svega pomalo
mladen-nježni Orlando
Rilady - s(t)jenovite misli
uspomena-samo misli
Zeleni čajek-(o)čajanke
Gaya-Dottoressa
bigg-priče
Tril-veselo
ely-jutarnja kava
k(v)adar-slika dobro
vunenica-Sunce je njeno
Borut-Izrael
izgubljena-potraga
Big blue-duboko plavo
gustirna-Nelini visovi
Čiovka-Trogir u srcu
Pero u šaci-razmišljanja
Sve što stoji u daljini svima nam se malo čini,
samo nam se naša sreća u daljini čini veća.
Ljubav i mašta čine svašta
Svatko može da poleti,
samo treba da se sjeti.
Alkion
Pravda je slijepa? Drugi dio
- 17:13 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (50) -
Isprintaj -
#
|
Krležijanski rečeno: moj obračun s Njim On = Alkion – nepogrešiv, suosjećajan, savršen, … Ja = MR (mali ribar) – skroman, samozatajan … (skromnost mi je vrlina, zar ne?) Alkion: stremi zvijezdama. Ja: A što da ne? Ne muče ga egzistencijalni problemi i nikakve životne borbe. Alkion: zaljubljeni romantik, neodoljivi šarmer. Ja: Mo'š mislit? Da ne bi? Još će se i pohvaliti ljepotom. Baš me čudu da se nije narcisoidno nazvao Apolon? Alkion: pedesetogodišnjak s duhom tinejdžera. Ja: Baš se nešto pitam: a tko to nije u tim godinama? Alkion: dobar, brižan, pažljiv, bogat životnim iskustvom. Ja: A zašto ne? Ta sve to postiže nekim tamo klikanjem po kompu. A da te pitam: Kome si ti to stvarno pomogao u životu, virtualac? Alkion: hvali se svuda uokolo kako je bio pilot. Ja: A što sam ja cijeli svoj radni vijek radio u Zadru? Da nisi nešto pobrkao u svojoj glavici, ha? Alkion: zaljubljenik u prirodu i more. Ja: Ma nemoj! A tko te voda po ovom svijetu? Tko ti sve to pokazuje i upozorava? Tko je toliko vremena učio, čitao, stvarao, radio kako bi se ti pravio važan po blogosferi? Alkion: A moja obrana? Ja: Obrana nema pravo glasa jer je neobjektivna, pristrana i u sukobu interesa. A presuda glasi: Nazad u moju svijest i podsvijest. Zatvoren si do daljnjeg. Jednostavno rečeno: za sada prestaješ postojati. Pouka o pravnom lijeku: bez prava žalbe i uopće bez ikakvih prava. Alkion: Pssst! Koji naivac je ovaj MR? Skoro sam vani, tunel je već prokopan više od polovice. Ja: Naivčino, kopanje tunela sam ti ja ubacio da te zabavim dok sam pripremao osudu. BTW kopaš u pogrešnom smjeru. Prije zatvaranja imaš pravo na oproštaj. Još samo moram vidjeti koliko vremena da ti dam za opraštanje… |
Pravda je slijepa? Prvi dio
- 11:25 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (22) -
Isprintaj -
#
|
Borba je bila kratkog daha ali vrlo silovita i naravno nepoštena. Nadam se da sam mu zadao smrtonosan udarac. Iskreno vjerujem da je ovo njegov kraj? |
Jesam li...?
- 20:33 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (49) -
Isprintaj -
#
|
Moj blog prijatelj i bivši kolega, Manga, u komentaru na donji post kaže: "…zar je to jedan samosvjesni ateist ;))))) možda si ipak samo agnostik i pragmatik?..." Potražih tumačenje pojedinih pojmova: Ateist = pristaša ateizma, bezbožnik, bezvjerac, Agnostik = pristaša agnosticizma, metafizičko stanovište po kome se o bogu ne može spoznati ništa; učenje koje poriče mogućnost spoznaje objektivnog svijeta, Pragmatik = pristaša filozofskog učenja po kome se cjelokupno znanje vrednuje isključivo po praktičnim konsekvencama. Kad sam počeo pisati blog nisam želio pisati stručne i znanstvene teme. Blog sam shvatio kao jedan vid lagane zabave i druženja s virtualnim prijateljima, a sve u cilju korištenja slobodnog vremena u «korisne» svrhe. Naravno, nikad ne reci nikad. Prijatelj Manga me je ponukao da se malo zamislim o gornjoj tvrdnji. Da pojednostavim: zapitao sam se o vjeri i svom pogledu na nju. Ateist? U određenom smislu mogu za sebe reći da sam ateist. Naime ne vjerujem u crkvu i njene uvjete vjerovanja. Ne vjerujem da su božje sluge produžena ruka boga. Ne vjerujem u boga kakvog nam crkva servira. Vjerujem li uopće? Naravno da vjerujem. Usudim se reći da je vjera nešto što čovjeku treba poput zraka, kruha i vode. Vjera u deset zapovjedi i želja da se svi ponašamo u skladu s njima. Vjera u prirodu i njenu snagu. Vjera u dobrotu. Vjera u čuda i stvarnost ljudskog postojanja. Vjera u nemoguće i neshvaćeno. Kako inače sebi drugačije da objasnim beskonačnost svemira, nastanak života, izlazak sunca. Napokon, odbijam prozaično objašnjenje kako je moje postojanje samo plod trenutka strasti mojih roditelja… Agnostik? Nikako. Usudim se reći čak suprotno. Volim znanost i njena dostignuća. Volim sve i svašta analizirati i tražiti mu uzroke. Smatram da se i sama vjera kroz znanost mijenja i oplemenjuje. Iz vjere u čuda i nemoguće prerasta u vjeru boljeg sutra, u vjeru ljepšeg života, u vjeru: ljubi bližnjega svoga… Vjerujem u znanost, ali isto tako svjestan sam činjenice da ni znanost nema sve odgovore, da se i znanost ponekad zabuni i zaluta. Pragmatik? Skoro da bih pristao da me se ovako okarakterizira. Želim svoje znanje iskoristiti, želim ga primijeniti u nešto praktično, želim vladati svojim životom i svakovrsnim situacijama u njemu, ali… Uvijek to prokleto ali. Volim i beskorisno sjediti i gledati izlazak sunca u zoru, volim gledati ružu poslije kiše, volim, poput djeteta, s obje noge skočiti u baricu vode i gledati efekt toga, volim pročitati dobru knjigu, odgledati film, družiti se na blogu ili jednostavno sjediti i bezrazložno buljiti u prazni bijeli zid dok mi ne dosadi… Nisam ovim postom želio izazivati ikoga na polemiku. Nisam želio vrijeđati ičije osjećaje ili vjersko religijske stavove. Nisam htio generalizirati i usmjeravati. Nisam želio dokazivati opravdanost svojih stavova. Nisam niti prao svoju zabludjelu dušu… Ma nisam htio ni želio ništa posebno. Povuklo me i eto napisao sam mali djelić sebe… Ili bih želio da je to tako? |
Izgubljena pošta
- 11:21 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (13) -
Isprintaj -
#
|
Zaokupljen mislima osluškujem atome kako se sudaraju u meni. Mir i tišinu misli odjednom mi remeti poznato zujanje. Ta, naravno, moja draga prijateljica kometa dolazi. Nakon nekih milion godina ponovno se srećemo. U meni treperi nada, ovaj puta sigurno dobivam pismo. Ubrzavam sudaranje svojih atoma kako bih dragu prijateljicu dočekao u punom svom sjaju, a ona mi vragolasto odgovara bogatstvom iskri u svom repu. Razmjenjujemo misaone pozdrave radosti i veselja ponovnog susreta. Žao joj je ali nema pošte za mene. Uz još jedno iskrenje repa oprašta se i odlazi svojom stazom. Obećava susret za novih milion godina. Hej! Ipak ima nešto za mene? U zadnjem iskrenju repa poletjelo je jedno pismo prema meni. Ma, neee! Kaže slučajno joj je ispalo i da ga čuvam do sljedećeg susreta. Pismo je otvoreno. Pročitat ću ga. Znam, nekulturno je, ali oduvijek mi je radoznalost bila iznad kulture. Što mogu? Nitko nije savršen… Čitam: Šalje: Planet Zemlja Prima: St…i…j Adresa: nije upisana Datum: nije upisan A piše: "Ti koji imao si snagu, volju i mudrost stvoriti svemir, Ti koji si stvorio mene i podario mi svijest o svom postojanju, Ti koji si stvorio život u mojoj nutrini i dao mu mogućnost da se razvija na mojoj vanjštini. Znaš li što rade ova dvonožna bića, što ljudima se zovu? Oduzmi im moć da sve unište i razgrade, pravdajući se kako sebi raj na meni grade. I, oprosti im, ne znaju što rade…" Čudno. Zašto pismo? Zar Zemlja nema sposobnost misaonog sporazumijevanja kao svi mi u svemiru? Pokušavam stupiti i kontakt. Samo buka i eksplozije pomiješane s kricima. Odustajem. Poslao bih pismo… Prenio misaonu poruku…Ali kako? Primalac nepoznat, a adrese nema… I eto tražim od vas pomoć. Ako itko zna, neka se slobodno javi. |