Zaokupljen mislima osluškujem atome kako se sudaraju u meni. Mir i tišinu misli odjednom mi remeti poznato zujanje. Ta, naravno, moja draga prijateljica kometa dolazi. Nakon nekih milion godina ponovno se srećemo. U meni treperi nada, ovaj puta sigurno dobivam pismo. Ubrzavam sudaranje svojih atoma kako bih dragu prijateljicu dočekao u punom svom sjaju, a ona mi vragolasto odgovara bogatstvom iskri u svom repu. Razmjenjujemo misaone pozdrave radosti i veselja ponovnog susreta. Žao joj je ali nema pošte za mene. Uz još jedno iskrenje repa oprašta se i odlazi svojom stazom. Obećava susret za novih milion godina.
Hej! Ipak ima nešto za mene? U zadnjem iskrenju repa poletjelo je jedno pismo prema meni.
Ma, neee! Kaže slučajno joj je ispalo i da ga čuvam do sljedećeg susreta.
Pismo je otvoreno. Pročitat ću ga. Znam, nekulturno je, ali oduvijek mi je radoznalost bila iznad kulture. Što mogu? Nitko nije savršen…
Čitam:
Šalje: Planet Zemlja
Prima: St…i…j
Adresa: nije upisana
Datum: nije upisan
A piše:
"Ti koji imao si snagu, volju i mudrost stvoriti svemir,
Ti koji si stvorio mene i podario mi svijest o svom postojanju,
Ti koji si stvorio život u mojoj nutrini i dao mu mogućnost da se razvija na mojoj vanjštini.
Znaš li što rade ova dvonožna bića, što ljudima se zovu?
Oduzmi im moć da sve unište i razgrade, pravdajući se kako sebi raj na meni grade.
I, oprosti im, ne znaju što rade…"
Čudno. Zašto pismo? Zar Zemlja nema sposobnost misaonog sporazumijevanja kao svi mi u svemiru? Pokušavam stupiti i kontakt. Samo buka i eksplozije pomiješane s kricima. Odustajem.
Poslao bih pismo… Prenio misaonu poruku…Ali kako?
Primalac nepoznat, a adrese nema…
I eto tražim od vas pomoć. Ako itko zna, neka se slobodno javi.
Post je objavljen 02.04.2007. u 11:21 sati.