| < | svibanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Opis bloga
More, nebo, ptice, ribe, masline i vino
Alkion - grčki alkyon
1. mitološka morska ptica (zimorod, ledarica, gnjurac) smatra se da proriče sreću.
2. zvijezda u sazviježđu Bika, najsjajnija u grupi Plejade (Vlašići).
3. kći Eolova, žena Keiksova, od žalosti za nastradalim mužem bacila se u more, a bogovi su ih oboje pretvorili u ptice
4. prvi istraživački brod čuvenog pomorskog istraživača Jacquesa Cousteaua
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Alternativa
Ima neka tajna veza
helix-bubimir
košuta-Peti element?
Fanny-domaćica
JJ-svega pomalo
mladen-nježni Orlando
Rilady - s(t)jenovite misli
uspomena-samo misli
Zeleni čajek-(o)čajanke
Gaya-Dottoressa
bigg-priče
Tril-veselo
ely-jutarnja kava
k(v)adar-slika dobro
vunenica-Sunce je njeno
Borut-Izrael
izgubljena-potraga
Big blue-duboko plavo
gustirna-Nelini visovi
Čiovka-Trogir u srcu
Pero u šaci-razmišljanja
Sve što stoji u daljini svima nam se malo čini,
samo nam se naša sreća u daljini čini veća.
Ljubav i mašta čine svašta
Svatko može da poleti,
samo treba da se sjeti.
Alkion
Gdje nastaje blog Alkion
- 18:45 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (30) -
Isprintaj -
#
|
Ovih dana traje neka vrsta akcije: "slikajte svoje radno mjesto; slikajte mjesto na kojem nastaje vaš blog." Pa evo, da se i ja pridružim. Za dugih noći, dok mreža daleko iza krme radi za mene loveći neoprezne morske stanovnike, sjedim za ovim instrumentima i smišljam o čemu bih vam mogao pisati. Ovako izbliza izgleda mjesto na kojem nastaje blog "Alkion"       |
Godina Nikole Tesle (12) - Čija je budućnost?
- 18:30 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (19) -
Isprintaj -
#
|
Čiji je radio? Odgovor na ovo pitanje je ne samo tehničke, već i pravne prirode. Naime, Tesla je u St. Louisu demonstrirao sistem sa svim komponentama onog što danas zovemo radio. Za taj uređaj Tesla je Patentnom uredu podnio zahtjev za radio-patent i dobio ga 2. rujna 1897. Mladi markiz Marconi je u SAD-u dva puta bezuspješno pokušavao registrirati svoj patent. "Mogao je emitovati samo preko bare", kazao je jedan njegov suvremenik. Marconi je tijekom naredne tri godine zahtjev iznova slao u Ured za patente a odbijan je zbog prednosti koju su imali Tesla, Lodge i njemački eksperimentator Carl F Braun. Tada su se umiješale one s kojima i današnji izumitelji imaju problema: velike korporacije. Marconijeva Prva britanska kompanija postala je Marconi Wireless Telegraph Company of America. Bilježila je uspjehe na tržištu. Svi su ulagali u Marconija. Kada su ga pomoćnici upozorili na to, Tesla je uzvratio: "Marconi je dobar momak. Ostavite ga na miru. Koristi 17 mojih patenata." Patenti nisu bili tako sigurni kao sto je Tesla mislio. Ured za patente je iznenada odobrio Marconijev patent 1904. Postoje opravdane sumnje da je ova odluka plaćena Marconijevim novostečenim novcima. Naravno, to nije pretjerano uzbudilo Teslu. Naljutilo ga je kad je Marconi dobio Nobelovu nagradu 1911. te je 1915. tužio Marconi Company za krađu patenta. Međutim, financijski nije bio u stanju da se u toj parnici nosi s velikom firmom. Američki vrhovni sud uzeo je u razmatranje Teslinu tužbu tek nakon što je Marconi tužio američku vladu za krađu patenta za radio. Marconi je u stvari tvrdio da su krađu patenta počinile američke oružane snage. Vrhovni sud SAD-a je 1943. donio odluku u korist Tesle. Sud je utvrdio da je Teslin patent broj 645,576 od 2. rujna 1897. sadržavao sve elemente koje su imali i ostali, kasnije prijavljeni kandidati. Nažalost, ova pravna i povijesno pravedna odluka donesena je nekoliko mjeseci nakon Tesline smrti. Postalo je jasno tko je izumio radio, ali koliko djece u školama, koliko uopće ljudi, danas to zna? Tesla je uvijek bio siguran da će njegov doprinos nauci biti priznat. Na upit o tijeku suđenja i očekivani ishod izjavio je: "Neka budućnost ocijeni i jednog i drugog po radu i po postignućima. Sadašnjost je njihova; budućnost, za koju sam uvijek radio - moja." |
Uradi sam - muke mehaničarske
- 19:36 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (24) -
Isprintaj -
#
|
Dragi moji i štovani virtualni prijatelji, Posljednjih par dana sam imao zabranu primicanja kompu jer mi ruke, a bogami i dobar dio tijela bijahu nauljeni i masni od hidraola, hipenola i ine prljavštine koja se može naći samo u šantinama od broda te oko motora i kopče. Kako u ribarstvu postoji samo jedno pravilo - URADI SAM, nije mi preostalo drugo do rastaviti cijelu kopču (ono čudo na brodu što glumi mjenjač od auta) i nanovo je sastaviti u ispravnom stanju. Budući da me je još avijacija teoretski dobro pripremila za mehaniku, nije bio veliki problem sve napraviti. Ali, oduzelo mi je mnogo više vremena nego pravom majstoru. Naravno, pravi majstor kod nas za te popravke ne postoji. Malo je takvih strojeva i nema velike zarade, a jako je mnogo posla i vrlo je šporko. Nakon tri dana i rada od jutra do večeri upravo sam završio. Test ispravnosti u vidu provjere rada od preko sat vremena je uspješno proveden i sad zadovoljno piskuljim i čituckam šećući blogosferom. Svih vas pozdravljam i želim vam lijep i ugodan vikend. |
Mina na palubi ili Romantika proljetne noći
- 17:50 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (39) -
Isprintaj -
#
|
U postu pod naslovom Romantika napisao sam nekoliko riječi o podvodnim minama. Evo kako izgleda kada se jedna takva prasica nađe u mreži i svim silama nastoji završiti na palubi broda. Sreća u mogućoj nesreći: osim još jednog nepotrebnog dizanja mreže i gubitka vremena utrošenog za taj postupak, druge štete nije bilo.   Naravno, da vas umirim: radi se samo o raspadnutoj mini. Točnije o gornjoj polovici s rogovima - upaljačima. Mina je vjerojatno preko pedesetak godina u moru i ne postoji neka velika opasnost od eksplozije – da je mogla eksplodirati, to bi se desilo već pri prvom dodiru s mrežom na dnu mora.   Moja malenkost nije odoljela prilici da to fotografira i prikaže na blogu. Ovakve i slične predmete najčešće vraćamo u more na mjesta predviđena za odlaganje eksploziva. Pogledajte staru zloću izbliza         |
Učinimo koliko možemo
- 23:27 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (21) -
Isprintaj -
#
|
Pogledajte i pročitajte: neutrino-Vrijeme je da se krene ... Dajte svoj mali doprinos i pridružite se svojim glasom. |
Godina Nikole Tesle (11) - Neke zanimljivosti
- 20:44 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (12) -
Isprintaj -
#
 Tesla je u rijetkim prilikama propuštao šansu da s neskrivenim ponosom i osobitim zadovoljstvom pripovijeda o svom životu, o svom viđenju svijeta te o svojoj porodici. Naravno, kada je govorio o svojoj porodici, govorio je i ponosno isticao samo ono najbolje. Činio je to poput svakog djeteta koje voli svoje roditelje i iz čije svake izjave zrače ljubav ponos. Evo nekih njegovih izjava: TESLA O svom ocu: "Bio je vrlo obrazovan, istinski životni filozof, pjesnik i pisac. Za njegove propovijedi govorilo se da su rječite poput Abrahamovih. Imao je neobično jako pamćenje i često je citirao duge tekstove na nekoliko jezika. U šali je mnogo puta govorio da može rekonstruirati neke klasike ukoliko se njihova djela izgube. Njegovom stilu pisanja ljudi su se divili. Pisao je kratke rečenice pune dosjetki i satire. Duhovita zapažanja bila su mu uvijek osobita i karakteristična... Iako za svoju inventivnost moram zahvaliti majčinom utjecaju, vježbe koje mi je otac davao bile su vrlo korisne. Sadržavale su mnoštvo podataka, npr. pogađanje tuđih misli, otkrivanje raznih grešaka ili izraza, ponavljanje dugih izraza ili računanje napamet. Te svakodnevne vježbe bile su namijenjene jačanju mog pamćenja i razuma, a posebno razvijanju kritičnosti i bile su nesumnjivo vrlo korisne". svojoj majci: "Poticala je iz jedne od najstarijih porodica ovog kraja, koja je u sebi nosila izumiteljsku žicu. I njen otac, i njen djed izumili su mnoga pomagala za domaćinstvo, zemljoradnju i druge svrhe. Uistinu je bila velika i izuzetno sposobna žena, hrabra i postojana, savladavala je životne oluje i izvukla iz njih mnoga iskustva. ... Moja majka bila je prvorazredni izumitelj i vjerujem da bi postigla vrlo mnogo da nije bila tako udaljena od suvremenog života i mnogobrojnih mogućnosti koje on pruža. Izumila je i konstruirala mnoge naprave. Tkala je najljepše ćilime nitima koje je sama isprela. Čak je sama sijala i uzgajala tekstilne biljke i izdvajala iz njih vlakna. Radila je neumorno od zore do kasno u noć, a većinu odjeće koju smo nosili i namještaja koji smo imali u kući - bili su djelo njenih ruku. Kad je prešla šezdesetu, njeni prsti su bili tako spretni da je bila u stanju vezati tri čvora na jedno trepavici". svom djetinjstvu: "U dječaštvu sam patio od čudne boljke; priviđale su mi se slike, često praćene jakim bljeskovima svjetlosti, koji su mi mutili pogled na stvarne predmete i utjecali mi na misli i djela. To su bile slike predmeta i događaja koje sam zaista vidio, a ne onih koje sam zamišljao. Kada bih čuo neku riječ, pojavila bi se živa slika predmeta u mojoj viziji. Ponekad nisam mogao razlučiti je li ono što vidim opipljivo ili ne. To je u meni izazivalo veliku nelagodnost i zabrinutost. Pitao sam studente fiziologije i psihologije, no nijedan mi nije mogao uvjerljivo objasniti ovu pojavu. Čini mi se da je to bio jedinstven slučaj, a ja sam najvjerojatnije bio predodređen jer, koliko znam, i moj brat je imao slične smetnje... To sigurno nisu bile halucinacije, kakve se javljaju u bolesnom i izmorenom mozgu, jer sam inače bio odmoren i staložen. Da bih vam pobliže objasnio svoje tegobe, zamislimo da sam bio na pogrebu ili nekoj za živce napetoj situaciji. U tišini noći nepozvane žive slike tih prizora javljale bi se pred mojim očima i uporno odolijevale svim naporima da ih odagnam. Ponekad bi čak ostale fiksirane u prostoru, iako bih gurnuo ruku kroz njih". ljudskoj rasi i kozmogoniji: "Što budućnost krije u sebi za ovo čudno biće, stvoreno od daha, od slaboga tkiva, ali koje je ipak besmrtno, i strašne i božanske snage? Kakvu će čaroliju ono napokon postići? Što će biti njegovo najveće djelo, kruna njegovog stvaranja? Još davno ono je shvatilo da sva opaziva materija potiče od neke prvobitne supstance - ili nekog tananog sadržaja van moći njegova shvaćanja - koja ispunjava sav prostor, od Akaše ili svjetlosnog etera, na koji djeluje životvorna Prana ili stvaralačka sila koja, u svom beskrajnom kruženju, daje život svim stvarima i pojavama. Ta fina supstanca, bačena u beskrajno male vihore, postaje gruba materija: ako sila oslabi, kretanje prestaje, nestaje materije i ona se vraća u prvobitnu supstancu". |
Romantika
- 14:54 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (27) -
Isprintaj -
#
 Sezona je lova na škampe. To su oni mali rakovi s vrlo lijepim i izraženim kliještama na prednjim nogama. Postoji nekoliko načina lova na škampe, a jedan od njih je lov pridnenom mrežom – kočom. Ljepota ovakvog lova je u vrlo dugim tiradama (potezanjima mreže od spuštanja u more do dizanja na palubu broda). Tirade uobičajeno traju od dva do tri sata dok se za škampa mreža poteže i po pet - šest sati, pa i preko cijele noći. Škamp se lovi isključivo noću i to najefikasnije za punog mjeseca, a sezona traje od trećeg do šestog mjeseca. Zamislite ljepotu: proljeće, dani su sve duži, nebo je sve vedrije, zrak i more su sve topliji, more je sve mirnije, a tamo negdje u daljini trepere svjetla na obali i lagano se gube u nekoj jedva vidljivoj sumaglici. Mjesec sjaji svom svojom ljepotom i snagom, a zvjezdano nebo mami vas da se vinete negdje u njegove tamne dubine. Jednolično brujanje motora i idilu proljetnog neba povremeno naruši svjetleći trag meteora ili šumeći glas nekog ribara iz radio-stanice. Romantika za poželjeti, zar ne? Ali… Škamp se lovi na terenima koji su za vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata bili zapriječeni minama. To zaprječivanje izvodilo se na slijedeći način: s broda minopolagača u more su se spuštali vagoneti za koje su sajlama bile pričvršćene mine. Vagoneti su padali na dno i služili su kao sidra za mine, a dužina sajle određivala je dubinu na kojoj će mina plutati. Naravno iza oba rata ta minska polja su čišćena, a to je izvedeno tako što su posječene sajle. Mine bi isplutale na površinu i jednostavno su ih sakupili ili uništili na licu mjesta. Vagoneti su ostavljeni na dnu prepušteni moru i vremenu. Sada ta čuda od vagoneta, koje mi ribari nazivamo karel, u svom poluraspadnutom stanju predstavljaju idealne objekte za koje se mreža u potegu lako zadjene i podere. Budući da se željezo u moru ne raspada jednakom brzinom iz tih karela na sve strane izbijaju vrlo oštri komadi koji poderu mrežu tako da vam za njeno krpanje i ponovno dovođenje u upotrebljivo stanje treba i nekoliko dana. I tako romantika pada u neki drugi plan, a vašu cjelokupnu pažnju i koncentraciju obuzimaju briga i strepnja od nenadanog i neplaniranog zapinjanja o karel. Naravno nije sve tako crno kako izgleda. U današnje vrijeme satelitske navigacije i GPS-a, kao i zahvaljujući dobroj suradnji ribara, za većinu pozicija karela postoji prilično precizna evidencija te ih je moguće izbjegavati. Mali problem nastaje kada ih neki od jačih brodova pomjeri s njihove dotadašnje pozicije. Za utjehu: što se duže vremena provodi u lovu na škampe, to strepnja i briga postaju manje prisutne, a sve više ostaje vremena za prepuštanje ljepoti mjesečinom obasjanih noći i neprekidnim maštanjima o nekim nepoznatim svjetovima, o dalekim planetima, o zvijezdama… A skoro da su vam na dohvat ruke… |