Sezona je lova na škampe. To su oni mali rakovi s vrlo lijepim i izraženim kliještama na prednjim nogama. Postoji nekoliko načina lova na škampe, a jedan od njih je lov pridnenom mrežom – kočom. Ljepota ovakvog lova je u vrlo dugim tiradama (potezanjima mreže od spuštanja u more do dizanja na palubu broda). Tirade uobičajeno traju od dva do tri sata dok se za škampa mreža poteže i po pet - šest sati, pa i preko cijele noći. Škamp se lovi isključivo noću i to najefikasnije za punog mjeseca, a sezona traje od trećeg do šestog mjeseca.
Zamislite ljepotu: proljeće, dani su sve duži, nebo je sve vedrije, zrak i more su sve topliji, more je sve mirnije, a tamo negdje u daljini trepere svjetla na obali i lagano se gube u nekoj jedva vidljivoj sumaglici. Mjesec sjaji svom svojom ljepotom i snagom, a zvjezdano nebo mami vas da se vinete negdje u njegove tamne dubine. Jednolično brujanje motora i idilu proljetnog neba povremeno naruši svjetleći trag meteora ili šumeći glas nekog ribara iz radio-stanice.
Romantika za poželjeti, zar ne?
Ali…
Škamp se lovi na terenima koji su za vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata bili zapriječeni minama. To zaprječivanje izvodilo se na slijedeći način: s broda minopolagača u more su se spuštali vagoneti za koje su sajlama bile pričvršćene mine. Vagoneti su padali na dno i služili su kao sidra za mine, a dužina sajle određivala je dubinu na kojoj će mina plutati. Naravno iza oba rata ta minska polja su čišćena, a to je izvedeno tako što su posječene sajle. Mine bi isplutale na površinu i jednostavno su ih sakupili ili uništili na licu mjesta. Vagoneti su ostavljeni na dnu prepušteni moru i vremenu.
Sada ta čuda od vagoneta, koje mi ribari nazivamo karel, u svom poluraspadnutom stanju predstavljaju idealne objekte za koje se mreža u potegu lako zadjene i podere. Budući da se željezo u moru ne raspada jednakom brzinom iz tih karela na sve strane izbijaju vrlo oštri komadi koji poderu mrežu tako da vam za njeno krpanje i ponovno dovođenje u upotrebljivo stanje treba i nekoliko dana.
I tako romantika pada u neki drugi plan, a vašu cjelokupnu pažnju i koncentraciju obuzimaju briga i strepnja od nenadanog i neplaniranog zapinjanja o karel.
Naravno nije sve tako crno kako izgleda. U današnje vrijeme satelitske navigacije i GPS-a, kao i zahvaljujući dobroj suradnji ribara, za većinu pozicija karela postoji prilično precizna evidencija te ih je moguće izbjegavati. Mali problem nastaje kada ih neki od jačih brodova pomjeri s njihove dotadašnje pozicije.
Za utjehu: što se duže vremena provodi u lovu na škampe, to strepnja i briga postaju manje prisutne, a sve više ostaje vremena za prepuštanje ljepoti mjesečinom obasjanih noći i neprekidnim maštanjima o nekim nepoznatim svjetovima, o dalekim planetima, o zvijezdama…
A skoro da su vam na dohvat ruke…
Post je objavljen 03.05.2006. u 14:54 sati.