| < | prosinac, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Opis bloga
More, nebo, ptice, ribe, masline i vino
Alkion - grčki alkyon
1. mitološka morska ptica (zimorod, ledarica, gnjurac) smatra se da proriče sreću.
2. zvijezda u sazviježđu Bika, najsjajnija u grupi Plejade (Vlašići).
3. kći Eolova, žena Keiksova, od žalosti za nastradalim mužem bacila se u more, a bogovi su ih oboje pretvorili u ptice
4. prvi istraživački brod čuvenog pomorskog istraživača Jacquesa Cousteaua
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Alternativa
Ima neka tajna veza
helix-bubimir
košuta-Peti element?
Fanny-domaćica
JJ-svega pomalo
mladen-nježni Orlando
Rilady - s(t)jenovite misli
uspomena-samo misli
Zeleni čajek-(o)čajanke
Gaya-Dottoressa
bigg-priče
Tril-veselo
ely-jutarnja kava
k(v)adar-slika dobro
vunenica-Sunce je njeno
Borut-Izrael
izgubljena-potraga
Big blue-duboko plavo
gustirna-Nelini visovi
Čiovka-Trogir u srcu
Pero u šaci-razmišljanja
Sve što stoji u daljini svima nam se malo čini,
samo nam se naša sreća u daljini čini veća.
Ljubav i mašta čine svašta
Svatko može da poleti,
samo treba da se sjeti.
 Počelo kao zabava, skoro je postalo obaveza, prijeti postati ovisnost! Vjerujem da se svima dogodilo da vam u misli uđu riječi neke pjesme i da je beskonačno ponavljate. Ili vam tako u misli uđe neka riječ i ma koliko je puta ponovili u sebi ona je i dalje tu, i ponavlja se, ponavlja… Eh, da je samo riječ! Meni tako sjednu u misli čitave rečenice koje se iz nepoznatih razloga ponavljaju u vrlo pravilnim razmacima od nekoliko sekundi. Tako me je danas gore navedena rečenica toliko okupirala da sam je jednostavno morao napisati samo da joj dam mogućnost da izađe iz mojih misli. Mogla bi se ona shvatiti kada bi imala neke korijene u mom ponašanju. Ali: nikada nisam pušio, pijem u vrlo rijetkim prilikama, drogu nikada nisam niti pokušavao probati, letenje sam napustio prije nekoliko godina…?? Što to moje misli pokušavaju reći? Jedino što mi suvislo pada na pamet jest upravo ovo što sada radim – pišem mogući post za blog. Ako se malo vratim unazad, moj interes za ovakvu vrstu komunikacije počeo je kao čista zabava. Pregledom arhive primjećujem da sam postove pisao redovito kao da mi je to nekakva obaveza. A ovisnost? Teško mogu zamisliti dan, a da u njemu blog nije uzeo svoj danak u vidu pisanja postova, komentara, čitanja drugih blogova i komentara, te ostavljanja ili čitanja tih komentara i odgovora na njih. Ostaje samo da opišem kako mi se tresu ruke pri uključivanju kompjutera, kako jedva čekam da dođem kući, sjednem, prvo pročitam zanimljive postove, a sve ostalo može i sačekati. Ako to nije ovisnost, onda za mene ima još nade. Ostaje još jedno neizrečeno pitanje: zašto mi se ova rečenica ponavlja i ponavlja? Upozorava li to mene moj mozak da malo usporim ili možda čak i prestanem? |