alkemicarka u usponu https://blog.dnevnik.hr/alkemicarka-u-usponu
utorak, 27.04.2010.
Pila naopako ili tečaj kod 15-mjesečnog klinca: Što možemo naučiti od djece
S prijateljicom na kavi. Njen mali znatiželjni klinac od 15-ak mjeseci mrtav-hladan, kao i sva djeca (cijeli svijet je njegov i ima pravo, al' o tom potom), ulazi u obližnji kiosk i prvo što radi (prije nego je odlučio razbacati ljubavne romane, što nekad i meni dođe kad vidim one istovremeno bljutave i kričave naslovnice kao s bombonjera, al' o tom potom) je komunikacija s ljudima. Dira ih, smješka im se, povlači za košulju, pipka za guzicu...Mama se smije i, iako već zna odgovor jer je pametna žena koja svjesno odgaja svoje dijete, više retorički pita: Kako da ga odučim od toga? Ne vole svi da ih se dira, nisu svi raspoloženi za djecu. Ili bar ne uvijek.
U dobro mi je poznatom 'oni-ja' sukobu. Trebala bi, kao, skočiti za malim i zabraniti mu da dira ženske guze, a s druge strane nema malom što pametno reći. To da nije baš pametno pipkati žene bez njihove prethodne dozvole naučit će ionako i sam.
Dakle, danas mi je lako ustvrdit da nije djetetov problem ako je odrasla osoba upravo došla s posla gdje se šef na nju iživljavao, a ona, predano čupkajući mucice na svom sakou, odslušala tiradu. Kome može smetati dječji osmijeh? Meni je jedan plavooki klinac u banci nekidan uljepšao čekanje u redu uzevši me za ruku i pokazavši mi fotelju u kojoj se mogu odmoriti.
Ali da se vratim na mog malog 15-mjesečnog prijatelja. Sve što rade, djeca, barem u početku, rade prirodno i spontano. A mi ih učimo da ne rade tako, da ne budu spontani, da govore kad im se ne govori i šute kad žele pričati, da se ne penju po zidu kad im se penje i da idu na atletiku i penju se baš kad im se ne ide i ne penje...Nekidan sam svjedočila upilavanju djevojčice od strane mame koja ju, u dobroj namjeri, kao što sam masu puta i sama činila, tjera da se zahvali teti na kasi. Malena je rekla 'hvala', teta ju nije čula, i onda je uslijedila predstava za prisutne: Ajde, reci teti hvala, nije te čula. I curica se glasnije zahvalila. Onda je mama rekla 'pošalji teti pusu', mala je poslala, teta u svekolikoj gužvi opet nije vidjela, i na kraju je dijete bilo na rubu živčanog sloma. Ja sam teti na kasi rekla da sam vidjela poljubac i da je bio krasan i mala je snervana napustila dućan, misleći vjerojatno u sebi da ono kinder jaje i nije vrijedno toga.
Mogla bih o ovome nadugačko i naširoko, ali neću. Samo, mislim se, promatrajući svoju djecu i promatrajući sebe, ne bismo li mogli napraviti neki deal? Ajmo mi probat nešto naučiti od djece. Da pojasnim. Sigurno postoje neke stvari koje bismo napravili u javnosti, ali nam je nekad neugodno. Da krenemo od mog spiska: katkad (često ustvari, nadam se da to nije opsesivno-kompulzivni poremećaj) imam poriv dotaknuti palminu ili borovu granu iz zaleta ili onako usput, samo je pozdravit, ovisno o tome na kojoj je visini. Zašto to ne bih učinila? Čujte, kad sam s djecom, nekako to ide u paketu, ali kad sam sama, i nije baš prirodan mot. Nitko, međutim, i ne primjećuje kada glavinjam okolo s mobitelom na uhu i rasipam papire dok mi potpetice upadaju u rupe naše rive, spominjući usput mater i ostalu rodbinu.
Drugo: pjevušenje okolo dok sam sama. To i nije u kategoriji gušta, to je naprosto prirodno. Ali nekad se zaustavimo i napravimo štetu kao kad ne kihnemo. Hoću reći, nije dobro ne svršit. Eto, nekidan plaćam na benzinskoj gorivo, i počne neka stvar od Annie Lennox. Ne sjećam se koja, ali se sjećam da smo i ja i dečko na blagajni počeli pjevušiti. Onda, uoči drugog stiha, ne znam je li zbog neugode ili zato jer je ipak bio malo zahtjevniji, pa se nismo željeli obrukati, stadosmo oboje. - Izvolite, potpišite ovdje - službeno će momak, praveći se da nije pjevao. E kad nisi ti, nisam ni ja, uzeh kemijsku i kićenim potezom ostavih potpis.
I ispričat ću vam još samo priču o jogi u prirodi. Ubijte me, ali ne mogu se isključiti kad znam za prolaznike. Jednom sam sa sinom išla u vožnju biciklom i na jednoj sam se točki spustila na plažu kako bih odradila nekoliko vježbi. On je ostao 'dežurati' gore, iako sam mu rekla da se provoza. Imam osjećaj da je rijetkim prolaznicima govorio 'Ona s nogom iza vrata, to nije moja mama'. Da se razumijemo, ni ja se, u nekoliko svojih izleta, nisam potpuno opustila, iako šum mora i sva ostala energija u prirodi daje sve od sebe kako bih to i učinila.
Mogla bih nastaviti spisak. Ali neću jer sam već dosadna, a mogli biste doznati i nešto što ne biste smjeli. Ili nešto što ni ja nisam znala.
U svakom slučaju, hoću reći da bismo mogli naći još puno situacija u kojima bismo mogli učiti od djece. Zamislite da maštovitost koju koriste u igri iskoristimo u poslu. Kad bih se toliko uživjela u ulogu nekoga tko predlaže neku ideju u poslu kao što se moj mlađi sin uživi u ulogu ratnika, gdje bi mi bio kraj? Ili spontanost u komunikaciji. Zamislite mog junaka iz banke, plavookog dječaka u starijoj (ne previše!) verziji, da vas uzme za ruku i kaže: sjednite ovdje, odmorite se. Koja ne bi pala!
Naravno, ono s pipkanjem guze nije preporučljivo, barem ne u priči o spontanosti.
A mi ćemo njih zauzvrat naučiti da boli kada udariš ili uvrijediš, i kako se ispričati nakon toga, naučit ćemo ih da je opasno dirati utičnice i kako se prelazi cesta, naučit ćemo ih da 'dobro jutro' nije samo nešto što se mora reći, nego lijepa želja na početku novog dana...
Toliko za ovaj put. Živili vi meni.
| travanj, 2010 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Listopad 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Prosinac 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (2)
Travanj 2010 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
Kako da, kvragu, znam, kad sam jednog dana samo sjela i registrirala se. Razdragana uđoh u blogosferu gdje mi nitko neće reći: skrati taj tekst ili pak vaš status je predugačak za 567 znakova. Nemojte reć da vas nisam upozorila.
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Igre.hr
Najbolje igre i igrice
Forum.hr
Monitor.hr