subota, 07.05.2016.
KIRVAJ ILI ČAST
Kirvaj je crkveni god, blagdan ili spomen dan zaštitnika župe ili samo sela, dan kada kuću pohodi rodbina i prijatelji pri čemu ih se gosti dobrim jelima i obilnim pićem. Pri tom se pripovijedaju zgode važne i nevažne za rodbinu i znance, a pri tom se rodbina druži, pjeva i veseli se, vrlo često bude i opijenih glava. To je prilika da se rodbina druži, da razmjeni novosti iz rodbine i da prepričaju kojekakve događaje koji su se u ovom ili njihovom, ili nekom drugom selu dogodili. U pravilu se gosti održavaju dva dana, odnosno ne završavaju isti nego tek naredni dan, a gosti ostaju spavati.
Kirvaj se održava na dan zaštitnika sela, odnosno na blagdan sveca, titulara mjesne crkve ili kapele. Kirvaji su se održavali
u Alilovcima na Novu godinu, a kasnije, iza 1970. godine na drugu nedjelju u mjesecu svibnju, odnosno nedjelju iza blagdana Marije Posrednice milosti.
Na čast, ili u goste, ili na kirvaj se uvijek zove. Nitko ne dolazi nepozvan. Dolazi pretežno bliža rodbina kuće i rodbina iz tazbine te dobri prijatelji iz drugih sela. No, prevladava rodbina. Iz drugih sela gosti dolaze zapregama, iz bližih dolaze pješice. Ako rodbina dođe konjima i kolima, briga domaćina je da smjesti konje u staju sa svojom marvom.
Gosti idu u crkvu na Sv. Misu. Poslije Mise se vraćaju kući i objeduju. To je obilan svečani objed. Najprije se posluži juha, pa kuhano meso sa sosom i hrenom, pa sarma, potom pohano meso od živadi i na kraju pečena prasetina jednostavno zvana pečenka. Prije jela se služi rakija, ako je jako hladno kuhana, a uz jelo se služi vino. Nakon objeda na stol se postavljaju kolači i oni se ne skidaju do narednog objeda. Poslije objeda gosti razgovaraju i pjevaju. Navečer malo prođu kroz selo ili idu na zabavu ako se ona održava u školi. Posluži se opet obilna večera i iza nje slijedi druženje i pjesma. Kad je vrijeme spavanju domaćin i domaćica pripremaju ležaj za spavanje. Donese se u sobu sijena i prostre po zemlji. Nabacaju ponjava, ćepeta i deka za pokrivanje te jastuka pod glavu i svi se slažu na spavanje jedno do drugog, muški i ženske, a djeca između njih. Samo odabrani dobivaju krevet u hladnom kijeru.
Ujutro nakon ustajanja pije se kuhana rakija, a za doručak daju pače (hladetine) i pečenka. Dan se prikraćuje do ručka a za ručak opet „sve po redu“, te opet pjesma. No, treba ići kući, pa se upregnu konji i svi posjedaju u kola, a gazda zove baju ili prijana da popiju još putnu. I tako se ispraćaj zna otezati satima, a konji i čeljad čekaju. Prije polaska kući gosti dobiju milošću, komad pečenke i nešto kolača i politru rakije u kakvom pinklu – zavežljaju. To je prava milošća, da se ima kad se dođe u hladnu kuću, dok se ne zgrije.
Gosti se uzvraćaju. Kada je čast u drugom selu, ide se rodu i prijateljima uzvratiti. I opet sve ide na opisani način. No, to je čast u drugom selu, drugi kirvaj, drugi svetac odnosno drugi crkveni god.
Ove godine kalendarski, blagdan Marije Posrednice je upravo u drugu nedjelju u svibnju, odnosno 8. svibnja. Kirvaj u Alilovcima, kako je ovdje opisan, više ne postoji u stvarnosti nego samo u sjećanjima i strpljivo čeka negdje u sjeni dok ga iznova neki novi naraštaj ne oživi.
- 14:38 -
nedjelja, 01.05.2016.
45-ta OBLJETNICA SMRTI IVE ČAKALIĆA
2. svibnja navršava se 45 godina od smrti Ive Čakalića, koji je umro u svome selu Doljanovci, u 83. godini života. Kada se on predstavljao u svojim zapisima, a isto i u pismima brojnim prijateljima u hrvatskim kulturnim institucijama, potpisivao se: Ivo Čakalić, seljak iz Doljanovaca, zadnja pošta Kaptol kod Požege.
Dužnost nam je podsjetiti društvene i kulturne djelatnike, seljane Doljanovaca, župljane i župnika župe Kaptol, na ovoga čovjeka i na ovu obljetnicu. Jer, Ivo Čakalić nije bio samo seljak iz Doljanovaca, on je istina to bio, ali i mnogo više: čuvar, sakupljač, poštovatelj i ljubitelj narodne baštine, običaja i narodnog života, uzor skromna hrvatskog - šokačkog čovjeka, rodoljuba i vjernika kršćanina katolika. Učinio je vrlo mnogo za nas, za naš kaptolački kraj, ispisao za sada neizbrojenu količinu bilježnica i araka papira s dragocjenim podacima i saznanjima o životu i duhu ljudi našega kraja. Na našu žalost, njegovi su radovi sačuvani samo u rukopisima i do sada nisu objavljeni. Pitam, sebe i vas, zašto se ne složimo i zajedničkim zauzimanjem: Župa, Požeški muzej, Muzej Slavonije, Hrvatski institut za narodni život i običaje, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Općina Kaptol i mi svi kojih se to tiče, te ne uložimo svoj trud i znanje kako bismo ovoga velikana duha otrgli zaboravu i njegova djela predali novim naraštajima Hrvatica i Hrvata. Ovo je poticaj o 45. obljetnici njegove smrti, možda do 50-te obljetnice nešto uspijemo učiniti. A do tada, uz naše sjećanje, pokoj vječni daruj mu Gospodine, Bože Svemogući!
- 21:50 -
