o macama i sudbinama.....

Bila jednom jedna maca. Voljela se maziti i paziti, što su mačori obilno korisitili pa se macila dvaput godišnje i pričinjavala nam velike neprilike jer je trebalo udomljavti sve ta mačiće. Nakon puno nagovaranja(nisam pristalica sterilizacije bilo koga i bilo iz kojih razloga) uvjerili su me da je sterilizacija najbolje riješenje. E daklem, uhvatili macu u kavez, odnijeli je u ambulantu za mace i ostavili je da prenoći(ostala dva dana za svaki slučaj) i mislili da je problem riješen jer maca je dobila službenu oznaku...gricnuli su joj uho kao znak da više neće bit mama. Ali, da...To je MOJA maca. Kad su mačori počeli obilaziti oko kuće smijala sam se njihovoj nevolji jer im se geni neće više širiti uz pomoć našu kad.......

Naravno, maca se uredno omacila a ja sam se pitala kakvo je to bilo steriliziranje...Nakon dužeg razmišljanja shvatila sam da je MOJA maca posebna. Bori se protiv svega neprirodnog pa tako i protiv sterilizacije. Nakon nekoliko mjeseci meni je preostalo samo udomiti mačiće (opet). dvoje su otišli vrlo brzo a dvoje..





POGLEDAJTE SAMO KAKO SE VOLE!!!!!! Pa tko bi ih mogao razdvojiti? JA ne!!!