Kraljica Neda

Kako opisati igru povjetarca na koži mokroj od mora? Blagi dodir osvježenja koji miluje uzavrele pore, uvlači se u njih, vrtloži i napušta vrelo koje treperi u izmaglici aurom, pa se tijelo na trenutak učini nestvarnim. Rekao bi čovjek fata – morgana teškog ljetnog prijepodneva, a ono samo žena koja sklopljenih kapaka i kose mokre od dubina dubokim uzdasima udiše život. I sol. Kapi sjaje poput biserja pod tek probuđenim suncem, ona i more u jednom bljesku ukradenom od vječnosti i položenom na oltar sjećanja.
Šljunak se škriputavo oglasio pod bosim nogama male sluškinje zdravih, rumenih obraza i očiju stidnih od pogleda na nagu ljepotu svoje kraljice. Neda je više osjetila no čula zvuk i pogledala preko ramena pogledom modrim poput vode iz koje je netom izašla. Blagi je osmjeh ozario lice, pa se sluškinjici učinilo da pred sobom vidi nadnaravno biće iz bakinih priča. Vila morska u tijelu žene. Pognula je glavu dok je prilazila i pružala bijeli, svileni ogrtač obrubljen tamnomodrim vezom, prikaz valova uzburkanog mora...