12

subota

svibanj

2012

I budi tu...

Htjela bih noćas
ukrasti tvoje snove
a ne mogu.
Htjela bih samo zaspati
i predati se tebi
i bogu,
ali život je htio drugo,
život je htio
da te nemam
i da dodire tvojih ruku
samo očajno bolno
trebam.
Jednom kad mjesec
pronađe svoju luku
i kad srebrom posipa
i moje kose,
prepustit ću se pjesmi
i valima što me nose
ka zvijezdama.
Ti bit ćeš moje more,
obala daleka,
ti bit ćeš tiha luka
što na mene čeka.
Preko vremena i sna
samo probudi me,
preko olujnih mora
nježno poljubi me....
I budi tu...

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.