Pamtim te Eminine riječi kao i Aleksej Ponekad idem do daske Ponekad sam kao Emina sa svojom Stojom koja je znala reći: "Znaš, mogla bih ja i preko stotke..." Ne kažem, ponekad sam stvarno za 5, kao što ni Aleksa nikad Emini iz Mostara sporio nije, barem, 101. Radije bih, zapravo, da stežemo crne dane nego remen Blacky je bila nešto, uz njena jedra osjećali smo se jakim poput povjetarca Blago milujućeg na licima prepletenim sa zlaćanim zrakama sunca uz eventualno pokoji pramen kose kao klasje Ko zna, možda se za 200 godina neko i sjeti da je Blacky FC osvojila Prvi Tradicionalni Turnir Ušće Ratno ostrvo na Dan 22.2.2222 Ali, nešto od toga sjaja će možda biti kao Orion Još se sjećam te pjesme kad smo je radili na času književnosti u Osnovnoj školi Mislim da sam se i tada kao i sada osjećao iznimno lirski Dosta je poetskog bilo naglašeno diskretno ali snažno onomad, vidite prisutno do dana današnjega. Oznake: Književnost, literatura, lirika, nostalgija, sentimentalite, poetika, art, lektira |