ALEN ALISPAHIĆ
12.03.2022., subota
SMJEHOTVORINE - JEZIČKE DILEME
|
Smjehotvorine provjeri ovo. Kako ne bi bila ridikul. Oznake: jezičke nedoumice |
21.02.2022., ponedjeljak
Urbi et orbi
|
Ja sam na e-adresi blog.hr blog.hr Mislim da su ovdje najbolje stranice i ovdje su pitali: Misle li Hrvati ili govornici hrvatskoga jezika da su bosanski jezik, crnogorski jezik, i srpski jezik strani jezici i da li ih treba titlovati. Jučer sam ponovno uznemiravan, opet se našao seljačina, vjerojatno moj otac ili neko sličan njemu, aplikacija je Majmunska. Majmun je riječ turskog porijekla ali ne znači da su Turci: mogu biti Srbende ili Croati. Ovo namjerno ovako govorim jer sam više puta molio da me se ne zlostavlja sa ovakvim pitanjima. Počevši od glupoga Midhata sa kojim komuniciram kao i sa vama ovdje na blogu.hr i preko Telemacha. Jebeno ste sjebani u mozak, prijatelji moji to mogu da kažem. Sjebani se, i to je jebeno koliko ste u kurcu. Ponovit ću za razborite i one pristojne i one koji su ovdje prijatelji moje umjenosti i one kojima je dato pameti pa razumiju i plemeniti su. Ja sam Alen Alispahić, tako sam rođen. Mogu mijenjati estradna imena a imam i zakonsko pravo promijeniti i ime i prezime ako to hoću. Imam pravo pisati i pod pseudonimom ali to nije lažni profil kao kod vas mafijaša i organizovane bande i kriminalaca. Nisam čovjek iz naroda ali svakako da na mene ima utjecaj narodni jezik ono narječje odakle potičem. U koje najmanje ulažem truda i napora gdje ne moram misliti a govorim i pišem dakle prirodnije. Kao dalmatinac u hrvatskom jeziku ili kajkavac u svom jezičkom zavičaju ili podnevlju. U bosanskom jeziku, kako sam učio, ikavsko-štokavksi je meni imanentan, jezik upravo prostora Županije Srednje Bosna i Zenica sve do Visokoga i Sarajeva. To je još uvijek, geogledano mediteransko zaleđe. Vojvođani vidno otežu, ali sve ih je manje sa takvim naglaskom. Uveliko se pitamo je li sandžački srpsko narečje ili narečje bosanskoga jezika. Srpski jezik je, ako izuzmeno ekavicu, dosta blizak bosanskom i štokavsko hrvatskom jeziku i to onom iz slavonije, Gorskoga kotara i Like. Ne govorim nikakvim zajedničkim jezicima, ne govorim srpsko-hrvatskim hrvatsko-srpskim a ni jezikom midhata jer se ni približno ne razumijemo, a on je gluplji. Ni materinski ne govorim jer i mati mi govori različito. Ne govorim ni ašćare ni velahavle, ni vallahu ali to je samo površinska terminologija. Ja sam pjesnik, sad kao pjesnik nalazim dosta srodnosti ne samo u južnoslavenskim dijalektima i štokavskim jezicima gdje su politički narodi odredili službene standarde u ovom povijesnom trenutku svome jeziku: hrvatski jezik i književnost, bosanski jezik i književnost, srpski jezik i književnost i crnogorski jezik i književnost. Velika mi je želja naučiti čisti dalmatinski onoliko koliko ga volim slušati i čitati ali nisam dolje pa mi je isto kao sa engleskim kojeg pasivno savršeno razumijem. Hrvatski strandardni jezik ne govorim dovoljno dobro, to vidim iz studija Zagreb, ali su mi dragi ondašnji komentatori, osobito mi je pitak i fonetičan jedan komentator kada pratim Bundesligu 2. U Novom Sadu nisam emancipirao ili asimilirao vojvođanski jer tamo je uglavnom govorni bosanski jezik. Zato kažem da hravatski standardni jezik po studiju Zagreb ili u Zagrebu od ondašnjih izvornih govornika našao bih na dobar dio poklapanja osim na neke terminologije. U biti nije teško spoznati bit hrvatskoga jezika i naučiti neke izraze. Standardni srpski jezik je jedino razlikovan kad nema padeži. Kao Srećko Šojić. Ja, osobno mislim da to i jeste pravi izvor autohtonoga srpskoga jezika. Bez padeži. Mene kao Bosanca iz Županije Srednja Bosna dakle određuje specifičan naglasak i bliskost ikavice. Međutim ovdje se terminologije miješaju tisuću sa hiljadom povijest sa historijom, greda sa stativom, offside sa zaleđem, grah i pasulj, kruh i hljeb, i ostale površinske stvari jednoga jezika. Vidim i da i vi miješate dosta u Republici Hrvatskoj, u Splitu, jer NA OVIM PROSTORIMA bilo je dosta humanih preseljavanja, ratnih zbijegova, sistemskih i planskih doseljavanja Vlaha i Vlaha, Vlaja, kako kažu Seoba naroda, Tito i Vrhovni Štab, i ranije Imperije i Carevine. Krajina je posvuda a gdje su krajine i pokrajine tu su. Ispade da je cijelo Balkansko poluostrvo ako ne Krajina onda Raskrsnica puteva kao UŠĆA ulaze jedno u drugo da ga hebeš, znate, struje i influence, by the way. Srpski i hrvatski hajdekaju puni su turcizama imamo Hajduka kao Galatasaray. Crvena Zvezda se prevodi Stella Rossa u Crnu Goru ili što bi rekli u Andrewtown Red Star. Hoću reći, mislim, and stuff. Meni koja je riječ zgodna what a fuck tu uporabim osim ako je ne trebam pa je ne upotrijem u druge svrhe ili nisam potrebit uopće je koristiti za bilo kakvu korisnu stvar doprinosa mojoj jezičkoj permundaciji. Jasno ko dan osim ako nije nešto nejasno. Crnogorski ne govorim ne zbog akcenta nego ne znam ono dva slova lomiti jezik realno kao u francuskom kod nekih riječi. Inače sve razumijem savršeno pasivno ali inače malo govorim o kaubojci u Westernu kratka riječ a oštar um. Kao Jimmy: Sure. All right. How yes no. Midho, old fool. Politika i karta su kurva. Sad se nadam da više ne moram glupanima ponavljati te jedno te isto te jedno te isto te jedno te isto. Nisam prosvetitelj ja sa REGIONALNI PJESNIK I JEBI TE SE. Odavde pa od Texa do Pertha i od Canade i Aljaske pa do Ovoga Novoga Mora svi znaju moje ime. Alen Alispahić. Poznat i kao Alen Johnny Alispahić. Ili ranije kao Toni ili sad kako je aktualnije ANGLO-SAKSONSKO kako sam prebijegao iz Rusko- Tursko-Iranske zone Sovjetske zone utjecaja Alan Johnny Allen nešto kao najljepša žena sa ovih prostora Mila Jovović. Čekaj ona ima ovo Jovović. Dobro Uma Turman. Oznake: jezičke nedoumice |
