Rutinska pjesma Vraćam se na neke stvari neretrogradno Pitao sam se da li me pamtiš u boljem izdanju Negdje sam i reformisan tamo gdje je moja reformacija počela Ili, počinje Ne znam, ne igram se više Hajduka i Partizana Ja sam nekako više kao Velež Tačno, to je isto kao da pitaš: Je li Sarajevo gdje je nekad bilo? Uvijek je tu na pri vrhu ili na vrhu tablice. To je moja kao Zlatna jesen i prvi Zlatni jubilej kao sve vrijeme Zlatna rutina moje zlatne svakodnevnice Ako napkono dolazim do izražaja kao što vjerujem sve vrijeme da Luna možda nije satelit naše planet Earth, jednostavno voli More i da bude svetionik noću I da je posve svoja planeta kao sićušni Merkur ispred Sunca koji je čisto zvrk kao pita u tepsiji, ili slično. Oznake: Književnost, lektira, lirika, art, poetry, pisanje, poetika |