|
Biva Kjermo na drumu stojeći, nesreću kobnu pošten ne sluteći. I ide tako,i ne ćuti da ga koban harač čeka, u selu rekoše,došo Aga iz daleka. Stigo Kjermo črni,pjan ko šumski pan Rumene mu se obrazi, črveni mu se nos A on jamu ne sluteći,što se pod njim sprema, kući svojo,drumom svojim hoda bos. Dođe črni Kjermo u domaju svoju,u svoj gaj, vidje nema ovce,ni bika,nema koze, Šta je bilo? Šta se desilo? To ga mori i u duši ga guši, zove raju amo,pita,kuka: Lelek,lelek,lelek,opljačkali Kjerma. Kako?Kako?Zašto? - Kjermo zapomaže. Dušu istreso je Kjermo toga dana, plačuć,Drinu je isplako,i Savu modru prevrtljivicu, Neretvu što u velebnim visinama izvire, i more bi isplako da ga bješe bilo u blizini. I jedino Anka u srcu ubod trna oćuti, pa Kjermu čemernom u pohode poođe: Alaj Kjermo glavu gore,što te spopa pa, ni polje ne bi obrađivat pošo, što je bilo bilo je,a što nije mora jednom biti. I sjede tada Anka na tronožac o' hrastovine i besjedu svoju,o Kjermovom jadu,započe: Došo Aga sa devet konjanika, na vrancima crnijema,ponositim ko Triglav gora. Došo Aga,sav u bijelom,baš ko izvor-kamen Aga bijel na crnome vrancu, oka oštra ko u sokola,a sablje još oštrije. I zamahne Aga,kroz selo grmeći: Ajmo,rajo,harač,harač amo.Harač, izgovora ćuti neću,da ti po djeci,kršćanskoj, crna sudba ne udari. Ajmo harač,moji konjanici, skupi svega što je živo,dalje krenut treba. I tako,harač kupeći i do tvoga doma dođe, i pomisli Aga,a oko mu bljesne,ko soko kad se vine pod nebeske visine: Prste ovdje ja omastiti bi mogo,i naredi Aga slugama svojim,sebrima vjernim ponjet sve šta u tvome se domu nađe,i sve ti uzmu, i ovcu tvoju i bika i kozu tvoju al za lelek mjesta sad ne nalazi jer pomot će ti raja tvoja. I tako besjeda Ankina je tekla,al Kjermo u misli utonu. Zno je svako da je u Kjerma srce odrješito,i Kjermo mišljaše sam bez ikog,istog dana poć na Niš kulu. Osvetit htješe ovcu svoju i bika i kozu svoju, glavu Agi sa ramena skinuti naumiše. I tako uze Kjermo najboljega konja u selu, tri je dana,tri je noći Kjermo jaho, stajo nije,nije smio, u srcu ga strepnja mori,da mu Aga ne bi dalje utekao. Stigne Kjermo do kapije črne kule,urla,viče, šakama krv po kapiji lije,noć je,niko neće da ga pusti al Kjermo i dalje viče,Agu zaziva i ime me presvijetlo kune,i konjem Kjermo, od puta,već umornim,oko kule jaše. I zaziva i sve jače i jače. I Aga se naposljetku budi,i vidi kako jedan mali seljak ispod prozora mu ludi, i viče i urliče,i ime me svijetlo kune A Aga strijelcima na kuli crnoj mahnu, i biva Kjermo na konju jašući nesreću kobnu pošten ne sluteći, da mu Aga jamu kopa,i pusti ruka, Strijela sijevne,i druga i treća, Okrene se Kjermu tama oko oka i strovali se Kjermo u bezdan ljuti, i nikoga nema da za njime žali,da oplače ludost tu,što mali seljak za živinu ćuti, a velikome Agi njegova ljutnja, samo snove muti. I tako završi ova besjeda o Kjermu,ovoj besjedi je kraj, a kraj Kjermov samo tužna provalija zna. |
| prosinac, 2005 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv