ne znam kad sam točno izgubio onaj osjećaj "to je to" kad bih napisao nešto.
uglavnom, nemam ga i nije dobar osjećaj.

https://www.youtube.com/watch?v=CHekNnySAfM
mislim da je ovo valjda prvi album gdje sam osjetio da me glazba puca.

točno se sjećam, mislim da je bio 2. srednje.
zadnji tjedni škole , tramvaji su kipući, ali meni je milina.
isturio sam glavu kroz prozor 14ice, vjetar me hladi, idem u školu, gledam curice i slušam ovo.

kad dan prođe, a ja sam prazan..

osjećam da osjećam,

ali se sve zbiva ispod kože, ispod površine netflixa, serija, glazbe, kuhanja, pospremanja...

muči me, znam,
muči me što ne znam gdje ću biti za godinu, muči me što puno toga ovisi o meni, a previše pušim, previše pijem, previše se gubim u glupostima,
muči me što nemam odnose, što imam osjećaj kao da ih nisam u stanju izgraditi s ljudima s kojima želim, kao da se mogu učiniti željenim samo kad mi nije stalo.

muči me što to ne mogu nikome reći, pa vičem u internet.

there, i said it.