Pukla nam je daska za WC pa smo je zamijenili novom... na ribice....
U zadnje vrijeme sve nam se lomi po stanu (krevet, frižider, daska...).
Skoro sve – osim mene i njega.
On i ja kao da se volimo više nego ikad – vjerojatno nakon duljeg vremena imamo vremena za osjećati ljubav.... za iskazivanje ljubavi. I sve je savršeno....
Baš sada kada se Mali opet počeo intenzivno javljati, a on kad se javlja tu nema između redaka.
I pišem i ja njemu natrag o princezama i bitangama, o tome gdje-kada-s kim-zašto-kako, i želi on moći razumjeti moj blog, i želi i on i želim i ja....
Ponekad poželim da na kratko ne štima i da sagriješim, ono – makar malo.
Jer što je, kad gledaš unatrag, ostalo nego sjećanja na strasti, djela i nedjela, na poglede i onu samu sekundicu pred poljubac – to mi je najmilije....
Ipak; nekako plivam, baš kao te ribice, u tom moru ljubavi i požude..... Nekad (vjerojatno često) sam velika riba koja proždire, a ponekad mala koja se stisne uz veliku u nadi za zaštitom i toplinom.
Pa i kad se dese ti momenti pred poljubac ja i tada vidim samo toplinu njegovih očiju ...
|
