Dođe mi tako, da iz čista mira
morima znatiželje zaplovim
da u rijeku nade novčić za sreću bacim
da bijelom labudu ukradem komadić jezera
u kojem krilo kupa poput kraljevića …
dođe mi tako da protrčim dolinom ljubavi
gdje ljubovali su nesretnici
dok ih je samo oblak
kapljicom nade darivao…
dođe mi tako da kao uragan
sve ratove, mržnju,
pohote oholosti i zlobe pometem…
da ugrijem srca koja strepnjom zebu
koja zaziru od zlobnika koji milosti nemaju
raširiti da mi je krila ....
da, da, da...poletim
što bih sve preletjela ...
slika: moja...u mojoj maloj uvali,
barka da krila odmoriš

|