|
Ovaj blog ("Trenutak za slovo", autorice agava505) ostavlja vrlo pozitivan dojam kao mjesto gdje se kombiniraju pjesnički, literarni i osobni motivi, svakodnevne osvrte na život, komentare o društvu i iskustva koja su autentična i iskreno napisana. Sadržaj je raznolik — od poezije i refleksija o ljubavi, do komentara o svakodnevnim događajima, kulinarskim navikama, prijateljstvima i društvenim susretima, pa sve do razmišljanja o osobnom rastu i izazovima.
Stil i tematski fokus
Blog je pisan fluidno i toplo, s naglaskom na osobni izraz i refleksijama koje čitatelju pomažu da se poistovjeti s autorom. Pjesnički naslovi, osvrti na svakodnevne rutine i komentari na kulturne događaje čine blog posebno privlačnim za one koji zanimaju književnost i introspekciju.
Komunikacija s čitateljima
Redovito se objavljuju postovi, što pokazuje autorovu dosljednost i angažman. Komentari na postove ukazuju na aktivnu zajednicu zainteresiranih čitatelja, što doprinosi interaktivnosti i osjećaju zajedništva na blogu.
Platforma kvalitete
Blog.hr je poznat kao popularan hrvatski alat za bloganje, koji osigurava tehničku jednostavnost i pristupačnost za održavanje stranica. Platforma ima aktivnu zajednicu blogera zainteresiranih za komentiranje, dijeljenje i pisanje, što dodatno obogaćuje korisničko iskustvo na blogu agava505.
Zaključak
Blog "Trenutak za slovo" nudi intiman, inspiriran i raznolik sadržaj. Idealno je mjesto za ljubitelje poezije, introspektivne zapise i one koji vole pratiti svakodnevne životne priče — posebno u kontekstu lokalne kulture i književnog izraza
|
22.11.2025., subota
Ljutim se
Ljutim se…
Ta riječ je teška, nije plamen što gori, već je žig koji peče…
nije to bijes munje, već je munja u meni
koja se u oštru sječu riječi pretvara…
sve je u meni napeto,
slušam kako tutnji vrijeme,
ono gazi, nečujno lomi sve što je sveto…
ljutim se na hladan zid kojeg ljudi podižu među sobom…
otuđujemo se od sebe, a time i od drugoga...
živimo u staklenim kutijama, vičući, a ipak nas ne čuje nitko….
gledam lica puna maski u prolazu,
milijun glasova koji govore, a ne kažu ništa...
slika: moja
gdje je nestalo toplo rame,
razumijevanje bez riječi,
tišina koja spaja,
dodir koji ne razdvaja?
u prevelikom moru blještavila.
svi smo sami…
ljutim se na prodane sjenke predaka,
na tišinu u kućama gdje je nekad odjekivala mudrost…
ljuta sam na prašinu na starim knjigama,
na jezik što postaje težak teret, a bio je krilo i sidro…
slika: moja
gdje su nestali vezovi,
priče u kamenu,
molitva što je znala boju masline?
sve je postalo kulisa,
zaboravljeno ime…
prodali smo dubinu za površni sjaj…
slika: moja
|
- 16:40 -
Komentari (11) -
|
|
