Vrijeme teče, neumitan mu je hod
svaki dan donosi svoju priču,
svaki dan nova je pjesma,
nova borba, često bol,
nevjerica, pad i slom
u trenutku let
pa opet ponor i lom...
Kako pomiriti
i kako prihvatiti
vrijeme i događanja,
kako otkriti svijetu
sve turbulencije
unutarnjeg svemira...
nedostaje samo korak
posljednji korak do kraja puta
korak koji dijeli sreću i bol
korak koji dijeli suzu i osmijeh
korak koji dijeli sazviježđe i slobodu...
korak želja na krilima jutra
korak snoviđenja, korak do neba
monotoni ritam tišine, rapsodija sjećanja,
korak u beskraj ka svitanju sunca
korak u beskraj do smiraja duše...
kondukter šuti, otkriti ne smije
ima li svjetla na kraju tunela...
***
moj raport na brzu brzinu: jučer odrađen drugi tretman
fokusiranim udarnim valovima na ramenu desnom....benti i desno i lijevo
bageri su lomili stijene, kamenje i kosti
Fale još samo pijuci i krampovi, doktor je zadovoljan
kaže ide sve po dobrom
a ja...
unezvjerena, uplašena, pola me nstalo, pola ostalo tamo negdje
mrdnuti ne smijem, mirovanje je sada zapovijed
ako je za utjehu: došla žena kuću održavati
došla druga loncima se zanimavati
došla treća, pola trgovine mi kući donijela
sve u svemu svako lani bolje
ode moja mirovina a nisam ni keks rekla.......
bit će bolje, kažu,
bit ćeš kao nova...
ilustracija: moja, agava u mojoj uvalici

|