Nedostaje korak, a kalcifikata ima na tone...

Vrijeme teče, neumitan mu je hod svaki dan donosi svoju priču, svaki dan nova je pjesma, nova borba, često bol, nevjerica, pad i slom u trenutku let pa opet ponor i lom... Kako pomiriti i kako prihvatiti vrijeme i događanja, kako otkriti svijetu sve turbulencije unutarnjeg svemira... nedostaje samo korak posljednji korak do kraja puta korak koji dijeli sreću i bol korak koji dijeli suzu i osmijeh korak koji dijeli sazviježđe i slobodu... korak želja na krilima jutra korak snoviđenja, korak do neba monotoni ritam tišine, rapsodija sjećanja, korak u beskraj ka svitanju sunca korak u beskraj do smiraja duše... kondukter šuti, otkriti ne smije ima li svjetla na kraju tunela... *** moj raport na brzu brzinu: jučer odrađen drugi tretman fokusiranim udarnim valovima na ramenu desnom....benti i desno i lijevo bageri su lomili stijene, kamenje i kosti Fale još samo pijuci i krampovi, doktor je zadovoljan kaže ide sve po dobrom a ja... unezvjerena, uplašena, pola me nstalo, pola ostalo tamo negdje mrdnuti ne smijem, mirovanje je sada zapovijed ako je za utjehu: došla žena kuću održavati došla druga loncima se zanimavati došla treća, pola trgovine mi kući donijela sve u svemu svako lani bolje ode moja mirovina a nisam ni keks rekla....... bit će bolje, kažu, bit ćeš kao nova... ilustracija: moja, agava u mojoj uvalici

- 11:06 -

Komentari (10) -

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.