Na obalama nade

Iz biserne odaje duše oslobodila je uzdah stvorena je kao leptira san za neka nova svitanja... okićena ožiljcima davno ispričanih priča po kamenitim alejama sjećanja odmara s ..l ..o ....m ........lj .......e ...n ......o krilo ka novim obalama želi, po travkama nade prosuti tugu... sunce je traži ispisuje slova još jednog buđenja gdje je, ona ga na žalu traži, gdje školjke cvjetaju biserima darivaju paćenike gdje more svoju sonatu valom svira gdje sanjati dovijeka može i pjevati o sreći… *** Nestale su pjesme o ranjenoj duši koja traži iscjeljenje, o putovanju kroz sjećanja i bol postoje samo putovi ka novim obalama nade. Uspjela je spojiti introspektivnu tugu s težnjom za svjetlom i srećom, more je postalo metafora vječne mogućnosti htijenja i snivanja... ilustracija: net planeta

- 08:57 -

Komentari (10) -

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.