U zrnu uspomene

...jutra mirišu na kruh i dim iz dimnjaka s maglom pleše vrijeme je mekano, kao moja molitva dok čekam da mi se u sjećanje vratiš… seoski puteljak naše korake pamti, bez tebe odavno su stali svaka kap kiše tvoje ime na prozorskom staklu piše.. pod našom maslinom, ljeto smo zakopali i poljubac prvi, kojeg si na obrazu mi nacrtao u šibenskoj katedrali… očima samosvjesne žene svijet doživljavam nijemo, bez pozdrava sve neumitno prolazi "sjećaš li se?", govorio si mladost našu ne smiješ zaboraviti... kad su naši snovi prvi put prohodali, bosi, po travi djetinjstva. sve što sam ikad voljela još uvijek u zrnu uspomene spava ilustracija: fotka s net planete, obrada moja

- 10:25 -

Komentari (10) -

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.