Tako sam odlučila...

...odlučila sam svoj najdublji izraz, svoju zbirku stihova, pokloniti Udruzi Mendula, koja je na daleko poznata po svom humanom i plemenitom djelovanju, u toj udruzi sam prva počasna članica, ne znam čime sam to zaslužila, ali eto to je tako... ja svoje zbirke ne prodajem, one su moja duša na dlanu, a ja dušu ne prodajem duboko u sebi osjećam da je darivanje gesta... to je gesta koji nadilazi obične geste darivanja odraz duboke empatije, vjerovanja u snagu umjetnosti da mijenja svijet i osjetljivosti prema drugima... darivanjem osjećam da svaka riječ, svaki stih, postaje most koji povezuje srca i nudi nadu tamo gdje je najpotrebnije.... emocije i energija utkane u tim riječima postaju dar koji ne umire, već živi u ljudskim dušama koje ga primaju... to je čin koji ističe snagu umjetnosti kao alat solidarnosti, a moje srce čini da njegov rad dobije novi, veći smisao ne samo za njega, već za sve one koji će te stihove čuti, osjetiti i nositi dalje kao svjetionik humanosti... darivanjem, pjesme će postati više od riječi one će postati djelovanje, i najčišći izraz nesebične ljubavi prema ljudima i životima koji trebaju pomoć. ilustracija: moja

- 17:05 -

Komentari (10) -

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.