Vremeplov

... Na današni dan, u ranim jutarnjim satima 1940. godine dogodila se najveća rudarska nesreća u povijesti rudarenja na Labinštini Smrtno je stradalo 185 rudara Slava im i hvala, pisali su najsvjetliju povijest Labina i Labinštine

- 08:06 -

Komentari (8) -

27.02.2023., ponedjeljak

U sidrištu htijenja

...kad na sidrištu svih htijenja potonu sve lađe zarez pišem sitan, neprimjetan tek toliko da duša može u kapima poteći tek toliko da ne rastužuju me uspomene tek toliko da me sjećanja ne zabole tek toliko da u kutku usana osmijeh zatreperi... ožiljci stari još zaliječili nisu život već urezuje nove uvijek se borim onako kako znam... kroz prozor duše tuđe gledam nebo za druge se bojim zbog drugih strepim i molim da ih sudba života ne boli... u zvijezde upirem čežnjive poglede nadajući se da će vjetar povjetarac krošnji drveta šapnuti kako lišćem skriva ljubavnike od pogleda mjesečine... uzdah... duboko u nutrini tiho jeca prohujalo je vrijeme protekle su sve rijeke... zarez pišem, tek sitan, neprimjetan osjećaj zaborava poželim surovost pamćenja u svilenu tkanicu tkati ožiljke njome vidati umiti se spektrom duge.

- 08:45 -

Komentari (13) -




26.02.2023., nedjelja

burrrrrraaaaaaaaaa

burrrrraaaaa... olujna...orkanska brzina joj strelovita....puše, 144 km/h čini mi se da nema namjeru prestati još će cijelu noć zavijati u mom malom gradu ruši sve što joj na paklenom putu smeta iz korijena stabla čupa... otkad znam za sebe, poznajemo se ona i ja zbog nje danas nisam ni prozore otvorila temperaturu zraka je naglo strmoglavila... ispričat ću vam jednom kako me je u more nosila, i kako su me spasile tople ruke materine ... sad znam odakle meni u životu toliko snage kćerka sam bure, otac mi je jugo, nijedna me nevera slomiti ne smije... fotka: fotka iz dnevnog tiska

- 16:01 -

Komentari (16) -




25.02.2023., subota

xxx

Zidna dekoracija fotka: fotka moja

- 15:16 -

Komentari (8) -




24.02.2023., petak

Iza sjenki

Jeste li kad razmišljali koliko vam znače nečije riječi, koliko se osjećate sigurnima kad netko pogodi vašu misao, želju, htijenje ili vam otvori prozor duše, povjeri vam se... Koliko dugo te riječi žive u vama... koliko svjetla unesu u monotoniju svakodnevice koja se svodi samo na trku, brige i borbu za mjesto pod suncem... meni znače mnogo, hvatam ih u letu, zapisujem i osjetim spokoj, osjetim da nisam sama... jeste li kada pitali prijatelja koliko mu znače vaše riječi upućene u trenutku kad mu se čini da cijeli svijet klizi pod nogama ... jeste li ikad bili u situaciji podsjetiti ga da vrijeme prolazi i da je ovaj tren samo ovaj jer već slijedeće minute on bit će prošlost... koliko razmišljate o sadašnjosti... sve se oko nas i u nama odvija vrtoglavom brzinom... koliko smo spremni s nekim tko nam je drag usporiti tijek vremena, zaustaviti ga i posvetiti sebi... čaroban je osjećaj otkriti da ste izmislili mjesto koje mijenja ime... livade na kojima cvjeta nešto što se zove ljepota maštanja... putovi koji nemaju granica, čarolija putovanja moguća je samo ako volimo priče u kojima se srelo dvoje i znaju da imaju jedno drugo... a to je sve i znači mnogo... lijepo je... živjeti, u surovom danu živjeti dragošću iza svih sjenki učmale svakodnevice... fotka: agava u Mošćenicama....fotka moja

- 08:45 -

Komentari (9) -




22.02.2023., srijeda

Kao kose djevojačke

rasula grane kao kose djevojačke moja smokva... fotka: moja

- 17:48 -

Komentari (14) -




20.02.2023., ponedjeljak

Gastropoetry

evo je moja gastropoetry prhka, meka, sočna diiiišeeeeeeee joj duša... razigrala joj se rima rumeni joj obrazi tko voli neka izvoli tko ne voli neka voljeti proba ... fotka: moja

- 18:19 -

Komentari (14) -




18.02.2023., subota

Oslikani stih

- 10:18 -

Komentari (9) -




17.02.2023., petak

Di sam bila, da sam bila....

Da me nema kad bi trebalo da me ima...već je poznato da sam tamo gdje nije baš neophodno biti i to je meni svojstveno da radim i ono što ne moram, to je praksa svakidašnja tek znam da blog spominjem i kad me ima i kad me nema da mu se uvijek vraćam, to je činjenica... dani su mi postali prekratki, ne zbog mene već zbog onih koji znaju da sam za pomoć uvijek spremna u prethodno vrijeme dok je blog mirovao radila sam mnogo... i eto stigla sam ukrasti mrvicu vremena šetajući gradom i okolinom tako sam otkrila nešto lijepo što mi je, ne znam kako promaklo naime, na gradske i lokalne portale jednostavno nisam stigla osim toga preporuka je specijaliste da što manje sjedim fotka: moja ...sa labinskog trga vraćala sam se pješice ( preporuka specijaliste da se krećem što više a da tipkovnicu prepustim onima koji su zdraviji od mene... idući tako primijetih prekrasan mural... ovuda prolazim autom ali u suprotnom smjeru pa do sada tu ljepotu nisam uspjela vidjeti... tamo malo dalje kod stare crkvice netko se lijepo poigrao ... ...dozvoljavam da je ljepota oko mene a ja je ne uživam... fotka: moja ... e tako više neće biti...okrećem stranicu stani živote, ne žuri na svakom puteljku za mene nešto ima... uživajte u svakom trenutku, nemojte se ugledati na mene mislite na sebe, a ne samo na druge... fotka: moja

- 09:43 -

Komentari (15) -




06.02.2023., ponedjeljak

Zakantajmo čakavci

Srce mi je kao kuća... sad mogu reći da govorim i pišem na još jednom priznatom jeziku *** Čakavica je 2020. godine, bez puno pompe i od naših medija potpuno nezapaženo, postala jezik priznat službenim putem od glavne međunarodne akademske organizacije koja se brine o klasifikaciji svih jezika čovječanstva, pa je tako dobila i svoj ISO jezični kod za identifikaciju čakavskog jezika u svim domenama: ckm Čakavski službeno priznat kao jezik Ovo je međunarodno priznanje za čakavski govorni svijet ne samo značajni, nego doista epohalni događaj. Na globalnoj razini će se početi ozbiljnije proučavati čakavski jezik i promovirati će se više proučavanje i učenje čakavice na slavističkim odjelima sveučilišta izvan Hrvatske. Za očekivati je kroz sljedećih nekoliko godina mali procvat akademske, ali i izvanakademske literature o čakavskom jeziku. No prije svega će novi status doista širom otvoriti vrata čakavskim govornicima da zatraže službeno priznanje jezika tamo gdje on najviše i treba biti priznat, to jest u zemljama u kojima čakavci žive skoro 1500 godina, a možda i duže. Bilo bi doista jako tužna i perverzno ironična povijesna prekretnica da, nakon što je barem 12-ak dugih stoljeća preživio svakakve vrste dušmanskih invazija, zakonskih zabrana i promjena jezičnih moda, čakavski jezik izumre upravo u doba prve doista neovisne i slobodne države hrvatskog naroda, kojem je on materinski jezik. Međunarodno priznanje čakavskog jezika i sljedeći potezi Hrvatske će tako sigurno postati važan kulturni čimbenik na europskom putu naše države i same hrvatske civilizacije, jer se u Europi već desetljećima s ljubavlju njeguje lokalne i manjinski jezike, na njima se jako efikasno (i unosno) grade jedinstveni regionalni i nacionalni brendovi, a preko tih se promiče pravo poštovanje građana prema svojim lokalnim zajednicama. cjelovit tekst na temu vidi klikom na link https://www.istriaterramagica.eu/novosti/kultura/cakavski-sluzbeno-priznat-kao-jezik/?fbclid=IwAR3Kvx1nx4VH7To97rwMvYWflxBqKZE3q3WSU8Pm474VWb-FrlEcBxX-Cxw fotka: iz tiska

- 10:13 -

Komentari (14) -




04.02.2023., subota

Normalno nenormalna

Kod mene je sveosobno nenormalno jer da sam ja normalna ništa ne bi bilo normalno zato sam se pobrinula za muving... m u v i n g u mom stilu demontaža kuhinje skoro skoro gotova emocije rade jer vjerno smo se družile u srijedu stiže na montažu nova kako ćemo se družiti to se još uvijek ne zna ako preživim pričat ću znam samo da ću za starom dugo tugovati fotka: moja ovo je već spremno za isporuku u jednu konobu moja kuhinja miljenica nastavlja misiju dobročinstva reći ću novom vlasniku da je pokuša čuvati i voljeti onako sam ja to znala fotka: moja a sad, moram kuhati i peći da imam sve do srijede posljednji put se družim s ovim mojim momkom štednjakom bespogovorno je ispunjavao svaku moju zamisao i želju e, od njega ću se, znam, oprostiti i suzama moj dečko to ne smije vidjeti jer znam da bi reagirao sa: - pa što ti treba novi ako za ovim plačeš, čudna zvjerka, ova moja ženska... fotka: moja

- 09:34 -

Komentari (14) -




02.02.2023., četvrtak

Nježno prebivalište kamelija

fotka: moja Opatija bajna. Nježno prebivalište kamelija. Poznato je preko stotinu vrsta te raskošne biljke. Plemić Iginio Scarpa 1894. godine donio je prvi grm kamelije u Opatiju kao dar svojoj supruzi. Skupocjeni statusni simbol i simbol otmjenog odmarališta postao je simbol Opatije i njene blage klime. Svaki Opatijac ponosan je na svoje kamelije Obiđite park Ville Angioline i pogledajte kako su raskošne i bogate... fotka: moja fotka: moja fotka: moja fotka: moja

- 09:12 -

Komentari (13) -




01.02.2023., srijeda

Moj izbor

- 11:06 -

Komentari (10) -



<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.