Da me nema kad bi trebalo da me ima...već je poznato
da sam tamo gdje nije baš neophodno biti i to je meni svojstveno
da radim i ono što ne moram, to je praksa svakidašnja
tek znam da blog spominjem i kad me ima i kad me nema
da mu se uvijek vraćam, to je činjenica...
dani su mi postali prekratki, ne zbog mene
već zbog onih koji znaju da sam za pomoć uvijek spremna
u prethodno vrijeme dok je blog mirovao radila sam mnogo...
i eto stigla sam ukrasti mrvicu vremena šetajući gradom i okolinom
tako sam otkrila nešto lijepo što mi je, ne znam kako promaklo
naime, na gradske i lokalne portale jednostavno nisam stigla
osim toga preporuka je specijaliste da što manje sjedim
fotka: moja
...sa labinskog trga vraćala sam se pješice ( preporuka specijaliste da se krećem što više
a da tipkovnicu prepustim onima koji su zdraviji od mene...
idući tako primijetih prekrasan mural...
ovuda prolazim autom ali u suprotnom smjeru pa do sada tu ljepotu nisam uspjela vidjeti...
tamo malo dalje kod stare crkvice netko se lijepo poigrao ...
...dozvoljavam da je ljepota oko mene a ja je ne uživam...
fotka: moja
... e tako više neće biti...okrećem stranicu
stani živote, ne žuri
na svakom puteljku za mene nešto ima...
uživajte u svakom trenutku,
nemojte se ugledati na mene
mislite na sebe, a ne samo na druge...
fotka: moja
|