27.02.2023., ponedjeljak
U sidrištu htijenja
 ...kad na sidrištu svih htijenja potonu sve lađe zarez pišem sitan, neprimjetan tek toliko da duša može u kapima poteći tek toliko da ne rastužuju me uspomene tek toliko da me sjećanja ne zabole tek toliko da u kutku usana osmijeh zatreperi... ožiljci stari još zaliječili nisu život već urezuje nove uvijek se borim onako kako znam... kroz prozor duše tuđe gledam nebo za druge se bojim zbog drugih strepim i molim da ih sudba života ne boli... u zvijezde upirem čežnjive poglede nadajući se da će vjetar povjetarac krošnji drveta šapnuti kako lišćem skriva ljubavnike od pogleda mjesečine... uzdah... duboko u nutrini tiho jeca prohujalo je vrijeme protekle su sve rijeke... zarez pišem, tek sitan, neprimjetan osjećaj zaborava poželim surovost pamćenja u svilenu tkanicu tkati ožiljke njome vidati umiti se spektrom duge. |
- 08:45 -
Komentari (13)
