Hrabro, još nekoliko koraka
i bit ćemo na vrhu!
naprijed bez žurbe,
kroz granje i kamenje.
tu je vrh, jasan,
a mi spokojni na suncu,
daleko od onoga što boli,
iz magle i sjena.
Nemirne su i duše umorne,
ne osvrći se:
ispod sumorne magle,
iznad bijelog svjetla,
nevolje i jadi nas tlače
teška i skrivena briga,
imaj na umu: odmori se
to može samo onaj
tko je stigao do vrha.
***
Lijepo, zar ne?... pravi hvalospjev životu, ljepoti slobode u radosti postojanja,
slobodnog, potpunog življenja, prevladavanja prepreka
zbog kojih svaki dan posrćemo u sumnjama, u teškoćama...
... a ipak, čovjek može učiniti sve, vođen slobodnom voljom,
može eksperimentirati smjelim putovima, samo želeći da se čudo ostvari.
Kakvo čudo? Čudo dostojnog života. Čovjek će moći odmoriti
i odmoriti u nemiru i umoru koji ga uništavaju i bacaju u ponor,
tamo gore, samo na "moćnim vrhovima",
tamo gore, u neprestanoj potrazi za unutarnjim, duhovnim i moralnim usavršavanjem ,
što će ga uzdignuti iznad brige i neizbježne brutalizacije
egzistencijalne malodušnosti i tjeskobe vremena.
Penjite se,
s značajnim naporom i predanošću da se uzdignete
do nepobitnog dobra i dragocjenosti Života,
u punini Svjetlosti koje sjaji i izlijeva se odozgo...
tamo gore, ka vrhu....
fotka: net planeta
|