Strune violine

Na dnu mora, u školjci bisernoj poezija sedefastih slova se sklada tajanstveno je more more ljubavi se zove kad srce vrije u slapovima osjećaja odzvanja čudesna pjesma nebeskih beskraja u nježnosti svirke plačem strunom violine gledam te uzdrhtalog, krvca uzavrela ljubav je to dođe iznenada, nenajavljena sa prvim proljetnim koracima iz sna zaleđenih riječi tkaju se priče čudesne istine… kad sunce se iza gore skrije nebeska energija u dušu se slije zavlada tišina, srce ugrije u tragu šušti sonata umrlog trubadura… gdje god da krenem svjetlo nade u srcu titra bljeskom se vali propinju duša uranja u tajne snene traži put do vrata gdje poeta spava...

- 14:18 -

Komentari (12) -

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.