
Samo da mi se dočepati mirovine odmarat ću, ni oko neću u pogled uprijeti
da, tako sam razmišljala dok sam između dva zvona dežurala
dok su me pritiskali blok sati
dok sam se gubila u idejama kako ispuniti slobodno vrijeme učenika
koje listiće, radne bilježnice udžbenike izabrati za ekipu koja čeka u klupama
tako sam razmišljala, pred odlazak u mirovinu bila sam toliko bolesna da sam padala na nos
ni dana bolovanja nisam koristila
do jednog dana kad sam u učionici pred djecom pala
djeca su me spasila, alarmirana je zbornica, hitna je došla u rekordnom roku...
tako je bilo...mirovina je na velika vrata ušla u moj život
i sad sam tu, neku godinu starija ali još uvijek vrlo angažirana
samu sebe ne prepoznajem, radim kao da nisam u mirovini
najnoviji projekti već su upisali svoje termine u ovogodišnjem kalendaru
ima me mnogo, nije da nema
najnoviji projekt je upisan jučer, zanimljiv i vrlo izazovan, zato sam ga prihvatila
ima potporu ministarstva kulture i medija kao i moje županije
tim vrlo ambicioznih i vrijednih kulturnih radnika
koji ne poznaju prepreke
već ustrajnošću i svojim istančanim osjećajem za kulturnu baštinu Lijepe naše
upisuju najljepše riječi u stranice kulturnih događanja
eto tako je to...
a baš sam mislila da ću poslije ovih kaosa i renoviranja odmoriti i da me neće boljeti brigica za ništa
ja prihvaćam izazove, nalazim neku čudnu nit koja me spaja sa ljudima koji misle i djeluju pozitivno
i još nešto, ponekad ne treba mnogo filozofije, treba malo hrabrosti i odlučnosti
krenuti i reći: tu sam, s vama sam, mogu ja to, mogu ja još mnogo
skromno, moja me usta pohvaliti moraju...i moja peta zbirka ugledat će svjetlo sunca
okrenute suncu i životu moje nagrađene pjesme na raznim natječajima naći će se u buketu
koje će nositi moje ime
cijela će biti moje autorsko djelo, od pripreme, dizajna naslovnice,
ilustracija koje će pratiti stihove i melodije duše pisane po diktatu srca
i to je to...
baš tako...
nije ni meni
sa sobom
baš
lako...
fotka: školjka, moja kreacija
|