Riječi iz jecaja slapa

...ne diraj moje riječi one neće šutjeti ni pred kim pusti ih da u pjesmama teku kao rijeka ponornica da se vrate u jecaju slapa... pusti moje riječi neka nemire kriju tjeraju tugu u daleka plava mora srce čisto iz njih zbori svijaju se lome i liju u stihove nove riječi, kovane u čeliku snova nizane u pjesmu blagoslova pusti moje riječi da opijene blagošću miluju nam srca tvoje u mome u kom stanuje tuga… pusti moje riječi da cvjetaju kao pupoljci u svitanju jutra daj im osmijeh da me snaži novu nadu za sutra moj najljepši san iz kojeg će izrasti san iz jutrenja duše dolinom života u kojoj se rađam… *** Mjesto gdje volim ubiti uricu ne misleći na ništa... fotka: moja

- 07:34 -

Komentari (11) -

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.