Možda je ljubav jedini način
da ne poludimo u svijetu bez skrupula...
možda je to jedini oblik ludila
koji nam omogućuje da ne lažemo sami sebe...
da ne razmišljamo o glupostima i zamkama
koje servira život ...
možda je to jedini način
da se ljuljamo između sreće i nesreće
na ljuljački usamljenosti...
možda je i prilika da se opijamo vlastitim mislima
možda je bolje gledati u ništa...
u malenkosti perifernih likova
s epizodnim ulogama...
ponekad je samoća jedini način da se voli
tako zavoliš sebe
ne slušajte sirene koje pjevaju ljubav
volimo sebe jer tako i u mraku rastemo,
punim plućima dišemo svoje emocije...
njegujemo ih i hranimo
tjeramo da se igraju, volimo ih...
držimo ih za ruke,
dok ne odrastu i krenu svojim putem...
fotka: net planeta
|