...rasplićem pletenicu dana...
puteljcima njegovim rasipam se već...
zavirujem u kutak ovog virtu svijeta
čudim se sebi...
načuditi se ne mogu...
lijep ovaj dan
inbox mi je pun,
lektiru ste mi ostavili
netko me za pomoć moli, netko se u suzu proli,
bloger pozdrav šalje
drugi veli da mora od bloga što dalje
a kad ste stigli sve
sve postove ispisati
svaka vam čast...
hoću li ja stići komentirati
diskutabilno je pitanje
shvatite,
meni je sve dozvoljeno
opravdanja su valjana
ali ipak relativna su stvar
ljubav, posao,
trka, strka, zbrka
minuta ili sat
išijas, lumbago
kičma, koljena i vrat,
šećer ili tlak
strepnja, zebnja, čežnja, strah
sve je to ono važno
zbog čega
me ne prepoznajete baš :-)
Mogla bih sad malo na Monsun
burom valove brojiti
na putu u nepoznato
(post sa mobitela
fotka iz moje arhive)
|