agape - Bog je ljubav https://blog.dnevnik.hr/agapedm
četvrtak, 31.08.2006.
Ne daj se!
Ne daj se... Ne daj se...
Ne, ti, ne daj se!
Ne daj se... ne daj se...
Nikad ne daj se...
I nije baš da su svi leđa ti okrenuli...
i nije baš da su svi od tebe otišli...
Ima znaj, Jedan, znaj...
Koji nikada ne odlazi,
čuva, pazi, vodi te...
Samo Njemu predaj se!
Jer tuga, bol, s Njim prestaje...
Tama i noć nestaje...
NE, NE DAJ SE!!
Vivien Galetta feat. KUMI feat. Poklon
Još jedna prekrasna pjesma sa cd-a I TVOJA MALA KAP!
Htjela sam prenijeti dio večerašnje propovijedi. Pjesma je pomalo u skladu s time. Naime, tema Evanđelja je bila Isusov drugi dolazak! Tu su bile tri usporedbe - domaćin kuće koji stalno mora biti pripreman na dolazak lopova kako ne bi ostao bez imovine; poslušan sluga koji radi dobro i vjerno svoj posao pa je zbog toga nagrađen i zao sluga koji gleda samo kako da udovolji sebi. Lijepe usporedbe zaista. Uvijek moramo biti spremni za susret sa Isusom, jer mi ne znamo kada će On doći, a želimo Ga dočekati poslušno i vjerno! Važno je znati i to da je svatko od nas svet i velik, ako obavlja onaj posao s kojim se bavi najbolje što može, ako se uvijek trudi dati maksimum i to ne samo zato što to MORA, nego zato što to HOĆE! Iako se mi divimo svecima, načinu na koji su oni živjeli, isto tako i velikim znanstvenicima, književnicima, itd. - možemo bez problema postati kao oni. AKo časno, potpuno i vjerno obavljamo svoj posao. Ako smo ljudi od riječi. Znači, ako kažemo da ćemo nešto učiniti, ne samo da ćemo to napraviti nego ćemo to napraviti savršeno.
Svatko je od nas dobio od Boga dar. Nešto u čemu je svatko od nas NAJBOLJI, nezamijenjiv!! Naš se životni cilj mora sastojati u tome da pronađemo, shvatimo što nam je darovano i baveći se tim poslom PROSLAVIMO BOGA NAŠIM ŽIVOTIMA!!
Svima vam želim sreću da to postignete!!
Pozdrav!!
Marina
srijeda, 30.08.2006.
D V A K O R A K A
piše: Josip Lončar
Postoje trenuci u životu koje ljudski gledano nikako ne bismo mogli nazvati blagoslovom. U karizmatskom pokretu često se govori o blagoslovu i prokletstvu. Mnogi smatraju da je blagoslov: zdravlje, uspjeh, bogatstvo, plodnost, mir u obitelji i druge pozitivne okolnosti za kojima svaki čovjek žudi. Ukoliko nam se dogodi nešto suprotno, mnogi od nas smatrat će kako nismo blagoslovljeni. Ako, pak nismo blagoslovljeni – to automatski znači da od Boga nismo blagoslovljeni! Ta Bog je taj koji blagoslivljam! On je taj koji daje dobro!
Po nauku naše Crkve znamo da se čovjek rađa pod prokletstvom istočnog grijeha. Po sakramentu krštenja bivamo oslobođeni tog prokletstvu. No što je s posljedicama? I koje su posljedice? Po sakramentu krštenja postajemo djeca Božja – ponovno se rađamo za novi život u Bogu. Jesmo li odmah po krštenju sposobni živjeti taj novi život? Počinje li kršten čovjek samim činom krštenja automatski živjeti taj novi život?
Znamo da nam u krštenju Bog oprašta sve grijehe (uključujući i istočni grijeh), te ukoliko se neko krsti kao odrasla osoba, u času krštenja dolaze u stanje bez grijeha. Pa ipak posljedice grijeha ostaju. Prva je Crkva ozbiljno shvaćala katekumenat, tj. pripravu za krštenje, te je za pristupa krštenju osim znanja bila potrebna čvrsta i nepokolebljiva volja da se promijeni život u skladu s evanđeljem. Danas, kad se život prosječnih kršćana gotovo ni po čemu ne razlikuje od života pogana (nekršćana), osim možda po vršenju određenih pobožnih radnji, od katekumena se ne traži da nešto značajno promjena, već da samo prihvate osnove istine vjere. Vjerojatno je razlog tome što u nekim slučajevima osobe koje poučavaju ili prate katekumene, vlastitim životom ne mogu ponuditi one vrijednosti koje same ne žive. Sličan je slučaj i sa vjeronaukom, pogotovo vjeronaukom u školama. Danas bi vjernik trebao vjerovati u osnove istine vjere, vršiti propisane rituale (sakramenti, liturgija, …), te moliti (govoriti) određene molitve. Da li je to novi život djeca Božje dobiven po krštenju?
Vratimo se na početak! Čitajući Sveto pismo, slušajući propovjedi, te čitajući Katekizam ili neke druge crkvene spise, običan vjernik laik teško može ući u iskustvo novog života. Postoje stvari koje jednostavno nije dovoljno tek pročitati, da bi ih se na pravilan način shvatilo. Kršćani koji se nalaze na bilo koji način u poziciji učitelja, svakako uče druge ono što su sami naučili, ali još više ih uče onome što sami žive.
Ukoliko učitelj vjere uči o nečemu što sam ne živi, učenicima postaje besmisleno uopće i pokušati do toga doći. Kad nam se uvjerenja nekih učitelja dopadnu, time steknemo dojam da ti učitelji doista to i žive – tada ih možemo početi nasljedovati. No pitanje je koliko će nas to doista daleko dovesti! Moramo biti svjesni da se danas evanđelje propovijeda uglavnom “po potrebi”, te izlazi osobnih uvjerenja, a rijetko iz vlastitog srca koje poznaje Boga. Tako podsvjesno slijedimo život učitelja, a ne njegov nauk, ukoliko je različit od života.
Možemo čuti kako je sve što nas snađe Božja volja za naš život, te se – izgleda – sve događa po Božjoj volji, a mi ljudi kao da svojim grešnim ili manje grešnim življenjem ne utječemo na tijek svog života. Bolesti, nemiri i razna druga trpljenja nešto su što Bog pripušta, a mi bismo trebali samo u poniznosti prihvaćati. S druge, pak, strane možemo čuti kako je ono što nam se događa rezultat naše grešnosti ili Božje pravednosti, posljedica naše slabe ili jake vjere. Postoje i mišljenja koja su negdje između. Evanđelje nam govore kako će svi oni, koji zaista budu slijedili Isusa u pravom smislu riječi, imati probleme sa svijetom, vlastitom obitelji, te najviše sami sa sobom. S druge, pak, strane čije se kako je znak da je netko s Bogom, upravo suprotno, tj. da nema problema ni s kim! Prema nekim mišljenjima onaj, koji trpi bolest ili neku drugu nedaću, ima posebnu Božju milost, budući da mu Bog tako nešto “povjerava”. S druge pak strane bolest je znak kazne za grijeh. ili možda nije ništa od toga ! ?
Dugo sam u evangelizaciji i primijetio sam neke razloge zbog kojih ljudi žele biti “revniji” kršćani. Većina misli kako će ima “ispravan” odnosa prema Bogu donijeti blagoslov u životu, tj. očekuju rješenje problema u kojima se nalaze. Neki opet - nemajući vjeru u rješenje svojih problema – žele pronaći smisao tih problema, te svojoj patnji žele dodati dimenziju svetosti, tako da je svojevoljno prikažu Bogu. Nekima je vjera bijeg iz teške stvarnosti, do drugima opet služi za zadovoljavanje neostvarenih želja i ambicija. Koliko karizmatika želi karizme da bi se na neki način afirmirali (većinom podsvjesno) kao osobe? Nije li često vjerski asketizam podsvjesno potreba za afirmacijom vlastitoga ja?
Teško mi je slušati velike vjernike koji se “potpuno daju Bogu”, a ipak su zbog nečega silno nesretni ili razočarani! Iako na naše evangelizacijske susrete dolaze Nekoliko tisuća ljudi, ipak je samo mali broj njih koji su shvatili bit. No to dolaze s iskustvom druženja s Bogom, a ne mi sami. Opet se vratimo na početak!
Blagoslov ili prokletstvo? Doista sreo sam malo ljudi koji zaista znaju što je blagoslov. Neću nikako reći da ih nema još, ali ja ih jednostavno nisam “prepoznao”. Čitajući Bibliju nekako je teško ne primijetiti čime to Bog “plaši” Izraelce ako se odmetnu od njega. Ratovi, gladi, bolesti i druge nevolje samo su posljedica toga, no stvarno prokletstvo jest nešto drugo. Mi današnji kršćani također smo upozoreni što nam se može dogoditi ako se odmetnemo od Boga. Iako se Bog nas neće odreći ipak nam se može dogoditi ono što se dogodilo Izraelcima iz toga proizlazi sve ono što smatramo prokletstvom, a zapravo je to samo zato što zaista i jesmo pod pravim prokletstvom.
Katekizam Katoličke Crkve govori nam kako je jedna od najvećih posljedica istočnog grijeha neznanje. No koje neznanje? Stvarno prokletstvo izabranog židovskog naroda bilo je upravo to isto. Dogodilo im se ono što se i nama događa:
- oči imamo, a ne vidimo
- uši imamo, a ne čujemo
- srce imamo, a ne razumijemo.
To je stvarno prokletstvo!
Nekako sam uočio dva koraka za izlaz iz toga. Prvi je korak zahvalnost za darovani život. Ako zapazimo da nam je ovaj život koji živimo nesebično darovan, da je lijepo biti, postojati, živjeti bez obzira na ma koje okolnosti života – na dobrom smo putu. Ako shvatimo da nam je taj život podarila osoba tj. sam Bog (dakle netko) i ako počnemo iskreno u svakoj životnoj prilici za nj zahvaljivati – može li Bog ostati ravnodušan? No to nije dovoljno mozgom shvatiti. Cijelo naše biće treba to čuti, vidjeti i razumjeti. To je stvaran početak života u blagoslovu. Kad shvatimo da sve dobro što činimo dugujemo njemu! Osobno najviše zahvaljujem Bogu za svako dobro koje sam mogao učiniti u pojedinom danu. To je učinjeno dobro jedan biser više u mojoj duši – iako sam za to zahvalan Bogu jer znam da je to htijenje i ta snage za učiniti dobro došla iz moje nutrine u kojoj živi Bog. Tako iskreno u svemu zahvaljujem Bogu! Velika je radost uvečer zahvaliti za ono dobro što ti ga je Bog dao da učiniš preko dana. A prilike za učiniti dobro imamo u izobilju svaki dan u životu. Što više zahvaljujemo, to nam Bog više daje da činimo. Tad smo u njemu i on u nama. Samo ako vidimo, čujemo i razumijemo! Prvi je korak iskreno ljubiti Boga, ne zato što Moramo, već zato što to svim bićem hoćemo!
Drugi je korak uvid u Božju ljubav i njegov plan spasenja. Vidjeti oko sebe duše koje ne žive novim životom, čuti njihov vapaj za Bogom (koji izlazi iz svake duše) i razumjeti ljubav kojom nas Bog sve jednako ljubi, te njegov spasenjski plan. Drugi je korak ljubiti bližnjega svoga onako kako to Bog čini. Novi život nije život u razočaranju, strahu od smrti te osjećaju odbačenosti i neprihvaćenosti. Novi život je život u Bogu. Sve ostalo samo su plodovi. Zdravlje, mir, radost, iskreno u ljubavi prikazivanje patnji, ma kakvo služenje i sve drugo što nas na neki način čini sretnima, samo je plod naše čežnje za Bogom. Bog nam daje predukus toga. Sve više, i što više priželjkujemo. Ukoliko nam je cilj zaista on sam. Drugi je korak znati prepoznati i nezasluženo primiti Boga kao ljubav. No počnimo od prvog koraka!
Jedno je sigurno. Kome su se uši, oči i srce samo jedenom otvorili u njega je ušla čežnje. Potrebna je velika naša volja, ustrajnost i odricanje, a ostalo će nam Duh Sveti već staviti na put. Dokle god smo u tijelu, podložni smo grijehu – učimo se biti više u duhu, a sve manje u tijelu! Novi život treba novu hranu (Božja riječ i euharistije), nove misli i nove ciljeve. Neka nam uzor bude sam Krist! Težimo da naša pobožnost bude usmjerena prema vječnoj domovini, a ne prema ovom prolaznom svijetu. Ne možemo istodobno ljubiti Boga i svijet!
Sigurno je da nas Bog ljubi! Na najrazličitije načine. U karizmatskom pokretu njegova je ljubav očita po djelovanju karizme. Mnogi ljudi su diljem svijeta susreli uskrslog Krista baš po službi karizme. Mnogi su pronašli svjetlost, ali … Nažalost postoji “ali”: mnogi su nakon nekog vremena upali u mrak. Čudesna očitovanja Božje prisutnosti (iscjeljenja, oslobođenja, proroštva, obraćenja, …) pomažu nam da prepoznamo Krista i povjerujemo u nj, no samo naše Osobno svjedočanstvo Boga, koje Nosimo duboko u sebi, možemo druge dovesti do toga da Krista zaista i prihvate kao Gospodina. Bog na nadnaravan način svakom čovjeku dobre volje daje “duhovni uvid” u život pojedinih ljudi koji su mu se suočili. Ovdje spominjemo tri čovjeka našeg doba: padre Pio, majka Terezija i papa Ivan Pavao II. mnogi su u njima prepoznali Krista, te ga i prihvatili kao svojeg spasitelja. Mnogi su opet djelovali u sili i pomazanju Duha Svetoga (osobito u karizmatskom pokretu), pokazali uskrslog Krista i to je bilo dovoljno da mnogi povjeruju. No kadšto nije dovoljno da bismo mogli i prihvatiti! Ipak, zahvaljujemo Bogu i hvalimo ga za sve one koji donose svjetlost ljudima da upoznaju Krista i povjeruju u njega, a još ga više blagoslivljamo za one koji to i svojim životom svjedoče; kojima to svjedočanstvo izlazi iz osobnog odnosa s Bogom, a ne samo iz vlastitog uvjerenja!
Znam da su malo poduži tekstovi, ali su jako vrijedni, zato ih pročitajte. Meni su pouno pomogli ovih dana, oduprijela sam se svojoj svetoj lijenosti 
i prihvatila knjige! Sutra idem na prijavu... A za tjedan dana prijemni!! Šta bude, bude....
Pozdrav svima...
Marina
utorak, 29.08.2006.
Sila Duha Svetoga
Piše: Josip Lončar
Pedesetica je bila najveća prekretnica u životu apostola.. I mi vjernici katolici imamo svoju Pedesetnicu. Je li ona i nama prekretnica u životu? Na žalost znamo da jest, ali najčešće u suprotnom smjeru! No tako ne bi trebalo biti. Možda dovoljno ne shvaćamo važnost sile Duha Svetoga ili čak ni ne znamo što je to i čemu služi. Apostoli su silu Duha doživjeli na vidljiv i opipljiv način. Taj događaj bio vrlo emotivan. Konačno, izgledali su kao da su se napili slatkog vina. Ja sam silu Duha doživio na potpuno isti način. I ne znam da se sila Duha može primiti u trenutku primanja. Ne znam ni da li se nakon primanja sile Duha može napustiti Crkvu na «neodređeno»vrijeme. Želim samo podijeliti svoje iskustvo o onome što znam.. Pogledajmo obećanja, upute, koje je dao učenicima prije uzašašća!
«Ali primit ćete snagu pošto obećanja, Duh sveti dođe na vas, pa ćete mi biti svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje.(DJ 1,8)
«Evo, ja ću poslati na vas ono što je moj otac obećao. A vi ostanite u gradu dok se ne obučete u silu odozgo!» (Lk 24,49)
Da bismo shvatili što se zaista novo zbilo na Pedesetnicu, jednostavno treba da analiziramo do kakvih je promjena došlo u životima učenika nakon Pedesetnice. Na taj ćemo način najlakše uvidjeti imamo li i mi takvo iskustvo ili ne. Isus učenicima obećava snagu ili sili odozgo. To je sila Duh Svetoga, potrebna za svjedočenje samoga Krista. Interesantno je vidjeti što su učenici do toga časa imali, a što je Isus smatrao nedovoljnim da bi mu bili svjedoci.
Znamo iz Evanđelja da im je Isus već prije predao autoritet i vlast nad bolestima i zlim silama. Dakle, već su prije izgonili zle duhove i liječili bolesnike. Čuli su osobno njegov nauk. Vidjeli su, i mnogi od njih osobno doživjeli, čudesa. Bili su svjedoci uskrsnuća od mrtvih. Osobno su vidjeli uskrslog Krista. Bili su kršteni vodom. Primili su Duha Svetoga, tj. bili su nanovo rođeni. Još dvije vrlo važne činjenice dogodile su se prije same Pedesetnice. Pogledajmo!
«Poslije tih riječi dahne u njih i reče im: Primite Duha Svetoga! Kojima oprostite grijehe, oprošteni su im; kojima zadržite, zadržani su im.» (Iv 20, 22-23)
«Tada im prosvijetli razum da razumiju Pisma…» (Lk, 24.-25)
Dakle, još prije Pedesetnice primili su ministerijalnu vlast otpuštanja i zadržavanja grijeha. Bili su zaređeni za svećenike. Također im je, prije Pedesetnice bio prosvijetljen razum tolika da su mogli poznavati Pisma. Bili su najučeniji teolozi toga vremena. Ako pogledate Petrov govor prije Pedesetnice, vidjet ćete da on u Pismima "prepoznaje" ne samo mjesta koja govore o Isusu kao o Mesiji, već i mjesta koja govore o Judi izdajniku i o potrebi da ga netko zamijeni. Nevjerojatna činjenica za priprostog ribara!
Ljudski gledano, po današnjim standardima, učenici su već prije Pedesetnice imali potrebne kvalifikacije da postanu Isusovi svjedoci. Imali su čak i mnogo više nego što Crkva od nas danas traži. Imali su vlast nad bolestima i zlim silama te iskustvo kako se ta vlast koristi, osobno su susreli uskrsnuloga Gospodina, završili su sve potrebne doktorate teologije, imali su sakramentalnu pomoć svećeničkog i biskupskog reda, no sve to, po Isusovom mišljenju, nije bilo dovoljno da bio bili svjedoci. Možda je bilo dovoljno da postanu učitelji, da poslužuju sakrament pomirenja, da upravljaju Crkvom, da liječe bolesnike, čine čudesa i izgone zle duhove, ali za svjedočenje nije bilo dovoljno. Bila im je potrebna sila Duha Svetoga. Čak i da nisu prije Pedesetnice, imali neke od onih nabrojenih atributa sa silom koja se na Duhove dobiva može se uspješno biti svjedokom. Dakle, sve što su oni prije imali nije sila Duha, potrebna za svjedočenje!
Sakrament potvrde sakrament je s istim učinkom Pedesetnice ili Duhova. Tako u KKC stoji kako je svaki vjernik, koji je primio taj sakrament, primio istu silu kao i apostoli na Pedesetnicu (vidi KKC 1302) . To svakog vjernika obvezuje da tom silom svjedoči Krista. Drugim riječima: svjedočenje postaje pravo i dužnost svakog vjernika. Svi znamo da, na žalost, u praksi nije tako. Zašto? Jednostavno stoga što sakrament potvrde nije dovoljno primiti, već ga treba i cijelim bićem prihvatiti. Da bi ga se prihvatilo, najprije ga treba svim srcem željeti. Da bi ga se svim srcem željelo, treba ga najprije upoznati. No, ne želeći ma koga omalovažavati, valja reći da je gotovo nemoguće drugoga privoljeti da prihvati sakrament potvrde, ako ga čovjek sam nije prije toga prihvatio i zaživio. Onaj koji priprema krizmanike trebao bi svjedočiti vlastito iskustvo po plodovima toga sakramenta u svom životu, pa vjerojatno ne bismo imali probleme koje imamo danas, tj. da nakon toga sakramenta vjernici masovno prestaju ići u Crkvu, što se izravno kosi s Božjim planom i Božjom voljom.
Kad se događa trenutak primanja sile Duha u našem životu? Koja i kakva je to sila? Kako se ta sila očituje? Kojim svjedočanstvom možemo uspješno svjedočiti Krista? Po čemu će nas prepoznati? Znamo kako je Isus rekao da će nas prepoznati. Po ljubavi koju iskazujemo jedni drugima. Trebali bismo ljubiti svoje bližnje onako kako je on ljubio nas (usp. Iv 13, 34-35). No iznad svega treba da pokažemo svijetu da smo u Bogu!
«Ne molim samo za njih nego i za one koji će po njihovoj riječi vjerovati u me , da svi budu jedno. Kao što si ti, Oče, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno, da svijet vjeruje da si me ti poslao! Ja sam im predao slavu koju si im ti dao, da budu jedno kao što smo mi jedno – ja u njima, a ti u meni – da postanu potpuno jedno, da svijet upozna da si me ti poslao, da si njih ljubio kao što si mene ljubio.» (Iv 17, 20-23)
Svijet i danas treba istinske svjedoke. Uvijek ih trebao. Zajedničko svim Kristovim svjedocima jest da se u njihovim životima može prepoznati u njima i kako je Bog u njima i kako su oni u Bogu. Postoji tisuće načina na koje se to može očitovati. Sama riječ i djela, čudesa i karizme, ozdravljanja i jezika kao i ostale nisu dovoljni. Bilo koja ministerijalna služba sama po sebi nije dovoljna. Uzmimo samo jedan primjer! Iako se svaki dan po svim crkvama na svijetu u svakoj misi izravno moli za papu, znamo da je bilo mnogo papa koji nisu postigli svetost za života, tj. nisu bili istinski svjedoci.
Ja sam imao svetu baku. Bila je dugo udovica i sve svoje vrijeme provodila je u molitvi i u postu. Mnogi ljudi mole i poste, no istodobno ipak svi nemaju ono što je imala moja baka. Kad bi mi progovorila o Bogu, premda sam tada bio posve mlad, nisam ni najmanje sumnjao u njezine riječi.
U dubini srca znao sam da mi to Bog na njezina usta govori. To nisu bile riječi neke izvanredne mudrosti, već jednostavno ono što sam već toliko puta čuo od drugih. No kad ih ona izgovarala, znao sam na sebi neprotumačiv način da mi se to Bog govori. Rekla mi je da se u svom životu oslonim na Duha Svetoga i na Mariju te ću tako pronaći mudrost života. Iako je ona tada živjela životom koji mladu čovjeku uopće nije mogao biti privlačan (molitva i post), snaga njezinih riječi duboko se usjekla u mene i nikad ih nisam zaboravio. Za vrijeme njezinog života blagoslov se u njezinoj velikoj obitelji osjećao na svakom koraku. Svi smo znali da je to njezina zasluga. Nije bila učena, nije činila čudesa, nije bila redovnica, a ipak je imala silu Pedesetnice. I bila je istinski svjedok .Kad je ponovo sretnem u raju, pitat ću je kad je primila tu silu.
Sila Duha Svetoga na Pedesetnicu očitovala se po daru jezika. Bio vanjski znak te sile isto kao i u Kornelijevoj kući. A njezini plodovi bili su tri tisuće obraćenika u Jeruzalemu. U Bibliji ne piše što su apostoli u tim trenucima osjećali, no ja znam što sam ja osjećao. Znam što su mi i mnogi drugi posvjedočili da su osjećali. Jednom riječju, ta bi se sila mogla nazvati: LJUBAV. Ljubav prema Bogu i bližnjemu. To je ono što je apostolima nedostajalo.
To je taj dar koji mnogima danas nedostaje. To je ljubav koja pobjeđuje sve obzire, koja daje neustrašivost svjedočenja sve do smrti. To je onaj trenutak kad Boga stavimo na prvo mjesto u svom životu i to samo zato jer smo se zaljubili u nj. To je trenutak kad nam svijet počinje zavidjeti i kad nas počinje mrziti, To je trenutak kad više ne pripadamo svijetu nego Bogu.
To je stvarni početak borbe protiv svijeta i grešnog tijela. To je trenutak kad postanemo spremni uzeti svoj križ, i svaki dan ići za Isusom. A sve to stoga sto nam je Bog dao da ga
duhom spoznamo kao ljubav, pravednost i silu: To su bili najljepši trenutci u mom životu. Ali to ne dožive svi jednako snažno. Svi smo različiti pa namBog na različite načine i daje.
Ipak ta sila nije jednom za svagda. To ispunjenje Duhom stalno se obnavlja. Kad god padamo i svijet i tijelo pokušavaju nas pobijediti, Duh se uvijek iznova izlijeva. Svaki put kad sam primao određenu karizmu, doživljavao sam tu istu silu. Svaki put kad malakšem, potrebna mi je uvijek iznova ta sila: ljubav kojom me ljubi moj nebeski Otac. Vidimo kako su se nedugo nakon Pedesetnice apostoli ponovno ispunili Duhom Svetim, kako su iznova primili neustrašivost, koju su zbog prijetnji Židova počeli gubiti (usp. Dj 4, 29-31). Sa silom Duha primio sam i dar jezika. To je dar koji mi prvenstveno služi za vlastitu izgradnju (usp. 1 Kor 14,4) jer želim biti sto sličniji njemu. Kad molim tim darom, moli moj duh (usp. 1 Kor 14,14) nadahnut Duhom Svetim (usp. Dj 2,4). Samo Duh poznaje moje dubine i ja sam ne znam kako da molim za sebe, no Duh mi priskače u pomoć (usp. Rim 8, 26-27). To je molitva u kojoj ne mogu pogriješiti jer je to molitva Duha Svetoga i to je molitva za koju sam uvijek siguran da je Otac razumije (usp. 1 Kor 14,2). O kako samo volim slaviti Boga u drugim jezicima! Događa se dosta često da na našim sastancima budu i oni koji ne vjeruju u ispravnost toga dara. Jedna je naša draga sestra sve mogla prihvatiti osim toga dara. Kad smo jednom molili za izljev Duha Svetoga i kad je mnogo vjernika počelo moliti i slaviti Boga u drugim jezicima ona je ostala zapanjena. Duh Sveti dao joj je razumijevanje tako da: je ona jedina razumjela ono sto smo mi govorili. Poslije je svjedočila kako tako divne hvale Bogu nikad nije čula i kako je sigurna - budući da mnoge od nas poznaje kako nitko od nas tako nešto divno ne bi mogao izmisliti. Vrlo je cesto taj govor u drugim jezicima znak nevjernicima jer shvate kako ono sto se govori razumiju kao poruku upućenu izravno njima. Tada bivaju iznenađeni jer onaj koji govori nikako nije mogao znati tajne sto se tada otkrivaju. Redovito dolazi do pokajanja i obraćenja. Zahvaljujem Bogu za taj dar jer znam da se moja nutrina, moja duša, mijenja to vise sto dopustim Duhu da me zagovara.
Sila Duha Svetoga nije rezervirana samo, za karizmatike već je za sve vjernike i čuo sam podosta svjedočanstava od onih koji su imali ista iskustva, iako nikad nisu ni čuli za Karizmatski pokret. Bitno je svim svojim bićem htjeti Boga. Boga kao prijatelja, kao Oca, kao osobu! A Bog će sam izabrati način na koji ćemo o njemu svjedočiti. Kad malakšemo, uvijek iznova možemo doći na izvor i piti (usp. Iv 7; 37-39). Svatko "pije" na svoj način. Netko u molitvi, netko u slavljenju, netko u euharistiji, netko u klanjanju ili na neki drugi način. Ja "pijem" u bilo kojoj prilici u kojoj se zateknem spremnim. Zato pomozimo braći vlastitim svjedočanstvom ako vidimo kako žeđaju, da bi i oni pili s izvora koji nikad neće presahnuti. Radujem se vjernicima koji svjedoče Isusa -Spasitelja svojim dubokim nutarnjim iskustvom, uronjeni u svoga Boga i njegovu riječ.
Svi smo dobili različite darove i službe, već kako je Bog htio, no bitno je da imamo istog Gospodina, istu ljubav u svom srcu, istu vatru koja gori u našim dušama. Neka ta unutarnja sila Pedesetnice-bude daleko ispred svakog dara i službe! Daleko ćemo vise ljudi privesti k spasenju i obraćenju ako jednostavno isijavamo iz sebe tu silu Pedesetnice, nego ako uložimo sve svoje znanje, napore i talente: Svijet i đavla pobjeđujemo krvlju Janjetovom i svojim svjedočanstvom (usp. Otk 12,11). Vratimo se sakramentu potvrde, razmislimo, shvatimo, poželimo, vruće čeznimo, prihvatimo, primimo i živimo!
I na kraju: sila Duha Svetoga sila je koja uskrisuje mrtve, sila koja liječi ranjenu dušu, sila koja liječi svaku slabost i bolest, sila koja izgoni zle duhove, sila koja posvećuje Crkvu i čini je nepobjedivom, sila koja iz korijena mijenja čovjeka da svaki dan postaje sličniji Bogu, sila koja omogućuje da nosimo svoje križeve i križeve drugih, sila koja pobjeđuje sve kušnje i još mnogo toga. To je i sila koja nam po vjeri pripada (usp. Ef 1, 19-21). No sveti Augustin piše kako je ta sila u nama onolika kolika je naša vjera. Hvala Bogu za darovanu nam silu kojom i danas možemo ljubiti bližnjega onako kako je Isus ljubio svoje suvremenike. I danas tom, od Boga darovano: mrsilom liječimo bolesnike, izgonimo zle duhove, uskrisujmo mrtvace i iznad svega svjedočimo da je Isus uskrsnuli živ i isti danas i uvijeke, da je jedini spasitelj i otkupitelj. Amen!
Samo da vas pozdravim....
Marina
ponedjeljak, 28.08.2006.
Dobro jutro!
Prije nego si jutros ustao, već sam ti bio pripremio sunce
da zagrije tvoj dan.
I hranu.
Da, to sam ti pripremio dok sam bdio nad tvojim snom,
nad tvojom obitelji,
nad tvojim domom.
I čeznuo sam za tvojim «Dobro jutro!»,
ali si ga ti zaboravio…
Činilo se da se jako žuriš.
Oprostih ti…
Sunce je sjalo, cvijeće mirisalo umiveno rosom jutarnjom,
ali ti ni pomislio nisi da sam ti to ja pripremio.
Tvoji su se ukućani smiješili, tvoji su te prijatelji pozdravljali,
učio si, radio i mnogo toga obavio, pa ipak nisi shvatio
da sam ja s tobom i da bismo zajedno puno više učinili da si me samo zamolio.
Znam žurilo ti se…
Oprostih ti.
Puno si čitao, igrao se i štošta naučio,
ali za čitanje i slušanje moje Riječi vremena nisi imao.
Htio sam razgovarati s tobom, ali nisi zastao da me čuješ.
Htio sam te savjetovati, ali nisi ni pomišljao na to.
A kad bi me slušao sve bi u tvom životu bilo drugačije! Ali, eto, opet si me zaboravio. Zaboravio si da te želim u svome Kraljevstvu; želim da u njemu sudjeluješ svojim životom, vremenom i darovima.
Završio je tvoj dan!
Vratio si se kući!
Poslao sam mjesec i zvijezde da ti noć učine najljepšom što može biti,
Da te podsjeti na moju ljubav prema tebi.
Sigurno ćeš mi sada reći «hvala» i «laku noć».
Čuješ li?
Nažalost, već si zaspao…
Laku noć! Dobro spavaj!
A ja ću bdjeti nad tobom!
I jednom kad zaželiš saznati tko sam,
Pogledaj potok,
Osluhni mu žubor
I pjev ptice,
Pomiriši pupoljak što tek se otvara,
Domahni treperavoj zvijezdi,
Osmjehni se dječaku što čeka i starcu što prebire davne uspomene…
Jer ja sam LJUBAV i lijek
Protiv svih zala što ti duh uznemiruju;
JA SAM ISUS!
Pozdrav svima!!!
PERINA
nedjelja, 27.08.2006.
SNAGA PRIČESTI I KRISTOVE KRVI
Jedna je kap Kristove krvi dovoljna da slomi svu moć Sotone
Piše: Vlč. Dražen Radigović
Ništa u životu ne može toliko pomoći našem duhovnom rastu i izgradnji, te zaštiti i snazi Božjega života u nama kao sv. pričest. Ona je božanska hrana, dana nam od Boga za život vječni. Želimo ovdje motriti snagu Kristove krvi i sv. pričesti. Želimo naučiti kako u svom životu primijeniti snagu Kristove krvi, kako se njome zaštititi od Zloga i kako ga svezati; kako kroz pričest podržavati i jačati Božji život u sebi.
Molimo Gospodina za milost da nam otvori oči srca, da te stvari možemo razumjeti i duboko upiti u svoje srce.
Najprije se želimo sjetiti PASHE. To je židovski blagdan kojim Izraelci slave svoje oslobođenje i svoj izlazak iz egipatskog ropstva. Prije nego što su Izraelci mogli izići iz Egipta, Bog je pustio da se na Egipćane obore različita zla, ne bi li omekšao faraonovo srce da pusti njegov narod iz ropstva. No faraonovo je srce bilo stvrdnuto. On nipošto nije htio popustiti. Da se odrekne robova i da se liši njihove pomoći? Ta nije poludio! Znao je da su mu izraelski robovi najjeftinija radna snaga i da su mu korisni. Ni pod cijenu mnogih zala koja su pogodila Egipat nije ih se htio odreći. A onda je Bog dopustio da se dogodi još jedno, konačno zlo. I faraonovo je srce bilo slomljeno. To je zlo bilo: smrt prvorođenaca u noći Pashe. Te je noći anđeo zatornik trebao proći Egiptom i poubijati sve prvorođence – i u ljudi i u stoke. Da bi zaštitio svoj narod, da se njima ne bi dogodilo to zlo, Jahve Bog izdao je neke naredbe i preko Mojsija uputio narod što da čini te noći i kako da se ponaša. Te su noći Izraelci slavili svoju prvu PASHU. Židovska riječ Pasha (Pesah) znači PRIJELAZ, a označuje prolaz anđela zatornika iznad izraelskih kuća i domova, a usmrćenje samo egipatskog življa. I znači prijelaz Izraelaca preko Crvenog mora. A kad su Egipćani to pokušali, bili su potopljeni. I na kraju, u svjetlu Novog saveza, označuje Isusov prijelaz iz muke, kroz smrt u uskrsnuće. Tako ta Pasha za nas kršćane ima duboko značenje.
Što se zapravo dogodilo u noći Pashe? Kako je Bog zaštitio svoj narod? On je naredio Izraelcima da zakolju janje staro do godinu dana, bez mane. Pri tome mu nijedna kost ne smije biti slomljena. Njegovu krv neka skupe u jednu zdjelu u krv umoče štap pa tom krvlju neka premažu okvire vrata: oba dovratnika i nadvratnik. Kad anđeo smrti bude prolazio Egiptom i spazio te znakove na kućama, proći će pored, a ljudi koji u tim kućama budu, bit će zaštićeni. Nikakvo im se zlo neće dogoditi. Tako je ta janjetova krv zaštitila Izraelce od sigurne smrti. Ovdje treba razumjeti nekoliko stvari. Kad ih je ta krv mogla zaštititi? Tek onda kada su njome označili područje svoga života, svoj teritorij. Da je ta krv ostala samo u zdjeli, samo na stolu, ništa im ne bi pomogla. Ta je krv po Božjoj riječi imala snagu da ih spasi, no oni su morali učiniti nešto s tom krvlju. Morali su je uzeti sa stola i njome označiti vrata svoje kuće. Time su staviti zaštitu na svoju kuću i na svoj dom. Kad Izraelcima ta krv ipak ne bi mogla pomoći? Jedino u slučaju da je netko od njih izišao iz kuće, tj. područja koje je bilo zaštićeno krvlju.
Kako je ta krv janjetova imala snage zaštititi Izraelce i spasiti ih od sigurne smrti?
Sv. Ivan Zlatousti ovako govori o snazi Kristove Krvi: Ť Želiš li čuti u čemu je snaga Kristove krvi? Povratimo se njezinoj slici, sjetimo se nekadašnjeg znaka i ispripovjedimo staro Pismo. Mojsije naredi: ŤZakoljite janje od godine i njegovom krvlju namažite vrata.ť Što govoriš Mojsije? Da janjeća krv može osloboditi razumnog čovjeka? I te kako da može, ali ne zato što je krv, nego zato što je ta krv znak i slika Gospodnje krvi. A ako sada neprijatelj vidi ne na dovratnicima krv negdašnjeg znaka, nego da na ustima vjernika blista prava Kristova krv, kojom se posvećuju dovratnici Kristova hrama, još će brže uzmaknuti...ť Tako sv. Ivan Zlatousti.
I mi smo u sličnoj situaciji. Kad dođemo na misu, slavimo Isusovu žrtvu Novog i vječnog Saveza. Ta Isusova krv na oltaru ima snagu vječnoga života. Ima snagu da nas zaštiti od sila tame i Zloga. Ima snage da sveže i slomi svu moć sila pakla. Sveci su znali govoriti da je jedna kap Kristove krvi dovoljna da slomi svu moć Sotone. No, kad dođemo na sv. misu, moramo učiniti nešto sa Isusovom krvlju! Što?! Moramo ju dovesti u svoj život i njome označiti područja svoga života. Sve što želimo zaštititi, obilježimo Kristovom krvlju, kao nekad Izraelci. Ako Kristova krv ostane samo tamo na oltaru, ništa nam neće koristiti, ništa nam neće pomoći. Da Izraelci nisu upotrijebili janjetovu krv i njome označili područje koje su htjeli zaštititi, ona ih ne bi mogla spasiti. Tako i mi! Treba da Kristovu krv dovedem u svoj život i njome označimo sve što želimo zaštititi.
Sada je OSNOVNO PITANJE: KAKO SE TO RADI? KAKO MOGU KRISTOVOM KRVLJU OBILJEŽITI (OZNAČITI) SVOJ ŽIVOT I TAKO GA STAVITI POD BOŽJU ZAŠTITU?
Moguće je to na dva načina:
1. po sv. pričesti
2. proklamiranjem
1. Zato sada shvaćamo koliko je pričest važna. Na Posljednjoj večeri, kad se opraštao od svojih učenika, Isus nam je ostavio posebnu oporuku: uzeo kruh i blagoslovio ga. Dao ga učenicima i rekao: ŤUzmite i jedite, ovo je Tijelo mojeť. Poslije, isto tako je bilo i s vinom: ŤUzmite i pijte iz njega svi (iz kaleža). Ovo je kalež moje Krvi, Krvi Novoga i Vječnoga Saveza, koja se prolijeva za vas i za sve ljude, na oproštenje grijeha.ť I tada je rekao vrlo važnu rečenicu: ŤOvo činite meni na spomen!ť To je njegova oporučna želja. Isus nam nije mogao ostaviti ništa veće ni važnije od toga. Recimo, da ti je otac na samrti (ili muž ili žena). I on te moli da ga se njemu za ljubav uvijek sjećaš. Da se sjećaš njegova primjera i njegovih riječi. Ali kako vrijeme prolazi, sjećanje sve više blijedi. Da se to ne dogodi, otac (muž ili žena) ti kaže da je njegova zadnja želja da staviš njegovu sliku na svoj stol. Kad god tvoj pogled padne na nju, sjeti se primjera njegova života i njegovih riječi te ga blagoslovi. Na taj način, ti ćeš čvršće i dulje ostati povezan sa svojim ocem. Isto tako je i Isus želio svojim učenicima ostaviti nešto posebno po čemu će ga se sjećati. Nešto po čemu će na poseban način biti povezan s njim i nakon njegove smrti. Samo što im Isus nije dao za uspomenu svoju sliku. Ne! On im je dao puno više. Zapravo, dao im je najviše što im je mogao dati: svoje Tijelo za jelo i svoju Krv za piće. Dao im je sam sebe. I što drugo želi nego da njegovi učenici blaguju njegovo Tijelo i piju njegovu Krv. Jednom je rekao: ŤTijelo je moje jelo istinito. I krv je moja piće istinito. (Vidiš, to nije nikakav simbol, kao što mnogi protestanti smatraju. To je Isusovo stvarno tijelo i Isusova stvarna krv) Tko jede moje Tijelo i pije moju Krv, taj ima moj život u sebi.ť Tako, jesti Isusovo tijelo znači ispuniti Isusovu oporučnu želju. To je najjači izraz povezanosti s Isusom, jer kad jedeš Isusovo tijelo, imaš njegov život u sebi. Zapravo, tada sam Isus živi u tebi. Ti postaješ Božji tabernakul. I zato ti đavao ne može ništa. Tako si ti pričešću označio područje svoje duše i čitavog svoga života. Po sv. pričesti jača tvoj duh i Božji život u tebi. Po sv. pričesti ti označavaš područja svoga života i time se zaštićuješ.
2. Drugi način kako se možemo zaštititi Isusovom krvlju jest: PROKLAMACIJA. Tako da govorimo u molitvi što je Isusova krv učinila za nas. Kad izgovaramo takve riječi kao da smo uzeli izop i njome (Isusovom krvlju) označili područja svoga života i obitelji koje želimo dovesti pod Božju zaštitu. David u Ps 51 kaže: ŤGospodine, poškropi me izopom da se očistim.ť Tu je svakako mislio na janjetovu krv. Kod proklamacije, ti možeš ovako moliti: ŤISUSE, ZAŠTITI ME (MOGA MUŽA, MOJU ŽENU, DJECU, OBITELJ, PRIJATELJA) SVOJOM SVETOM KRVLJU. Ili: JA ZAŠTIĆUJEM SEBE I SVOJU OBITELJ ISUSOVOM SVETOM KRVLJU. ISUSOVOM KRVLJU VEŽEM SILU SOTONINU I NJEGOV UTJECAJ NA NAŠ ŽIVOT. Isuse, hvala ti.ť Ili možeš jednostavno moliti: ŤIsuse, tvoja me krv čisti od mojih grijeha. Tvoja me Krv oslobađa od utjecaja Zloga. Tvoja mi Krv daruje tvoj život. Ona me jača i posvećuje. Po tvojoj Krvi primam tvoje zdravlje i zaštitu. Hvala ti za tvoju dragocjenu Krv.ť Tako izgovarajući ovu jednostavnu molitvu, ti zapravo zaštićuješ sebe i one za koje moliš. Označavaš svoje područje Kristovom krvlju, i đavao preko te granice neće moći prekoračiti. Aleluja! Predivna je i molitva ŤDušo Kristova.ť Nauči je moliti svaki dan. Ali moli polako i s razumijevanjem.
3. Nekoć su Izraelci morali četrdeset godina putovati kroz pustinju da bi došli u Obećanu zemlju. Da bi se uspjeli održati bila im je potrebna hrana. Bog im je tada davao čudesan kruh: manu s neba. I davao im je vodu, često iz pećine i na najrazličitije načine. O tome će biti više riječi u sljedećem broju. No, ovdje ipak želim spomenuti ovo: ako bi netko odbio uzeti taj Božji kruh, tj. manu, ili vodu, izgubio bi potrebnu snagu na putu za Obećanu zemlju i umro bi. Da se nije hranio tom hranom koju im je Bog slao, nitko ne bi mogao doći u Kanaan. Isto je tako i s nama: i mi smo na putu za Obećanu zemlju. Putujemo u svoj Kanaan. Koja je to zemlja? Nebo, Božje kraljevstvo, dakako. I na tom putu vrebaju mnoge opasnosti, zasjede, nevolje i problemi. I mi na svom putu malakšemo. I kao što je nekoć Bog Izraelcima, da mogu izdržati put, za hranu davao manu, tako i nama danas daje NEBESKI KRUH – MANU S NEBA. Ali ne više hranu za tijelo, nego hranu za dušu. A to su ISUSOVO TIJELO I ISUSOVA KRV. To je SVETA PRIČEST. Ako ne jedemo TU hranu, nikada nećemo uspjeti stići u svoju Obećanu zemlju, u nebo. Umrijet ćemo. Zato je tako važno pričešćivati se. Koliko li je žalosno kad ljudi dođu na misu, a ne pričeste se. Zašto se ne pričešćuju? Ili zbog nemarnosti, ili stoga što se ne žele odreći grijeha, već i dalje živjeti u njemu. Time ne samo da su pogazili Isusovu oporučnu želju i odbili staviti Božju zaštitu na sebe, nego su zapravo odbili odjenuti se u Isusa, primiti i ojačati Božji život u sebi. Zapravo su propustili uzeti duhovnu hranu koja je važna da bi izdržali na putu za nebo. Jer kao što jeIzraelcima mana bila hrana za tijelo, da prežive i izdrže put u Obećanu zemlju, tako je i nama pričest hrana, ali ne za tijelo, već za dušu. Ona je i potrebna i važna da bi naša duša (duh), naš nutarnji čovjek živio i izdržao na putu u nebo. Zato je danas važno shvatiti koliko je pričest važna.
Euharistija je, dakle, duhovna hrana. Kad razmišljam o tjelesnoj hrani, znam jedno: ona nije samo za gledanje, ili za divljenje. Dana nam je za jelo, kako bismo kroz nju dobili potrebne kalorije i energiju. Kad bi netko npr. došao u kuhinju i našao pun stol, i kad bi se samo divio hrani i specijalitetima koji su na stolu, i samo ih gledao, a ne bi ništa uzeo, ostao bi i dalje gladan. Zato što je hrana za jelo, a ne za gledanje. Isto tako: DUHOVNA HRANA, EUHARISTIJA, NIJE SAMO ZA GLEDANJE, NIJE SAMO ZATO DA JOJ SE DIVIŠ. Ona ti je dana DA JE JEDEŠ, BLAGUJEŠ. Opet ponavljam Isusove riječi: ŤTko jede moje tijelo, ima moj život u sebi. Tko ne jede moje tijelo, taj nema moga života u sebi!ť Tko jede, ima Život, tko ne jede, nema Života! Pitam: što je s tobom? Imaš li ti u sebi Isusov život ili ne? Pričešćuješ li se redovito ili samo povremeno? Zaista, ako želiš duhovno napredovati i rasti, ne možeš bez redovite pričesti. Ako želiš doživjeti u svom životu Božju snagu i zaštitu, onda ne možeš bez redovite pričesti. Ako želiš vidjeti djelovanje Zloga poraženog i svezanog u tvom životu, ne možeš bez sv. pričesti. Za normalnog bi kršćanina bilo dobro da se u tjednu bar dva puta pričešćuje: 1. u nedjelju jer je to zapovijed Božja i crkvena, i 2. bar jednom u tjednu. Istinski bi se kršćani trebali truditi da čine bar malo više od minimuma, da iz ljubavi prema Isusu učine bar još nešto što im nije zapovjeđeno. Kako bi to krasno bilo, kad bi donijeli odluku, da će uz nedjeljnu sv. misu pokušati, ako to okolnosti dopuste, bar još jednom u tjednu otići na sv. misu. Bit će to velik izraz prijateljstva prema Isusu i velik izvor snage za njihov život i sreću.
Ah, ta predivna snaga pričesti! Nikad to nećemo moći do kraja objasniti! Sjetite se Marije koja je u svom krilu nosila Isusa u pohode Elizabeti. Ona je, doslovno, bila Božji tabernakul. I kad je samo izgovorila riječ, napunila se Elizabeta Duhom Svetim i zaigralo joj je od radosti čedo u utrobi. Tako i mi poslije pričesti postajemo Božji tabernakul. I nosimo njegovo svjetlo, prisutnost i spas ljudima koje susrećemo. Prevažno je da toga postanemo svjesni.
Dva su razloga zbog kojih smo lišeni Božje snage, ozdravljenja i zaštite po sv. pričesti:
1. ili se ne pričešćujemo, ili se,pak, pričešćujemo rijetko i neredovito;
2. ako se pričešćujemo nedostojno (ili u teškom grijehu ili rastreseno, nesabrano, mehanički, tako da u pričesti uopće ne razabiremo Kristovo tijelo). O tome će biti više govora u sljedećem broju.
Želim završiti riječima sv. Augustina:
ŤUsuđujem se za reći za euharistiju, da nam Bog nije MOGAO više dati, premda je Svemoguć; da nam nije ZNAO više dati, premda je Premudar, da nam nije IMAO više dati, premda je Predobar. Dao nam je samog sebe, svoje tijelo za jelo. Zato je važno da uzimamo Isusovo tijelo sa zahvalnošću.ť
I Bog će nas kroz pričest ojačati i izliječiti (Sjetimo se žene koja je dvanaest godina krvarila i samo dotakla Isusa i ozdravila. S takvim bismo se stavom i raspoloženjem i mi trebali pričešćivati).
Isus: ŤTko jede moje tijelo, taj ima moj život u sebi!ť
Njega moraju blagovati jaki da ne oslabe – slabi da ojačaju!
Bolesni da ozdrave, zdravi da ne obole!
Slijepi duhovno da progledaju, koji vide da ne oslijepe!
Koji su u svjetlu, da ih tama ne obuzme.
Koji su u tami da ih svjetlo obasja.
Koji su zalutali, da nađu pravi put.
Koji su na pravom putu da ne zalutaju.
I tebi želim svjetlo i milost Duha Svetoga da svoju snagu i zaštitu pronađeš u sv. pričesti i snazi Kristove krvi. Amen.
Bez komentara.
Marina
subota, 26.08.2006.
DA LI SE UISTINU VOLITE
PRAVA LJUBAV – ŠTO JE TO
Ovim člankom želim pomoći mladim ljudima, mladićima i djevojkama da naprave temelje za što bolje upoznavanje, tako da shvate jesu li oni jedno za drugo ili ne. No, ovo bi razmišljanje trebalo pomoći i bračnim supružnicima koji su već zakoračili u brak, da preispitaju temelje i razloge svoga braka, te da ga prodube.
Najprije bih želio ovdje donijeti neka pitanja o kojima bi valjalo razmisliti prije stupanja u vezu ili u brak s drugom osobom. Kod toga treba imati na umu da smo svi mi samo ljudi sa svojim dobrim i lošim stranama. Nitko od nas nije savršen, pa ni Vaš partner. I zato je dobro vidjeti osobu s kojom želite biti u vezi ili u braku pod različitim kutovima gledanja, s više aspekata, koji će vam pomoći da ju dobro procijenite i da ju naučite prihvaćati takvu kakva jest. Najveća je pogreška što se mladi ljudi zaljube u ideal, u svoju fantaziju ljubavi, tj. u osobu kakva bi ona po njihovom mišljenju trebala biti, a ne kakva ona uistinu jest. I u početku im je teško prihvatiti da i taj njihov izabranik nije savršen, nego da ima svojih mana i slabosti, s kojima će se oni u vezi morati nositi. I zato: ne smijemo biti u slijepoj ljubavi prema nekome, jer ćemo se na kraju duboko razočarati.
Dakle, na što bi to trebalo pripaziti kada čovjek želi stupiti u ozbiljnu vezu s drugom osobom? Pokušaj si odgovoriti na sljedeća pitanja: što te kod te osobe privlači, što ti se sviđa? Koje te stvari kod nje smetaju, tj. što ti se ne sviđa? Je li ta osoba dominantna ili pasivna? Kako postupa prema problemima i poteškoćama koje treba riješiti? Da li je već imala kakvih ozbiljnih veza? Kako su te veze završile? Ako je došlo do prekida, zašto se to dogodilo? Kakve ima stavove i poglede prema vjeri, obitelji i profesiji? Koliko drži do svog izgleda, do mode? Koji hobi ima? Kakve prijatelje i društvo ima (po tome možete otkriti puno stvari!)? Koju muziku voli? Kakve filmove? Što ju privlači iz svijeta? Koje zajedničke stvari, poglede i stavove imate? Kakva je prema svojim prijateljima? Kakvo je imala djetinjstvo? U kakvim je odnosima sa svojim ukućanima? Itd. Iz ovih pitanja, ako budete otvoreno pričali, moći ćete puno saznati jedno o drugom. A to je jako važno da dobijete što ispravniju sliku o osobi koju volite.
Josh McDowel, jedan od najjačih stručnjaka za probleme mladih u svijetu ovako je napisao u svojoj knjizi "Daj uzmi i ljubi": "Kad biste mi dali samo 12 minuta da na satu psihologije govorim o vrhunskom seksu, govorio bih o ljubavi. A to je duhovna razina ljudske osobe. Što se dvoje više slažu na toj duhovnoj razini, više će se moći složiti i na tjelesnoj razini, tj. u intimnim odnosima. Prije nekoliko godina mnogi su mi predbacivali da sam licemjer. Smatrali su me staromodnim. Govorili su da je moj stav o seksu i braku zastario. Danas bi mnogi od njih dali bilo što samo da mogu požnjeti plodove poput onih koji proizlaze iz mojega odnosa prema ljubavi koji sam razvio prije braka,"
Obično se kaže: "Takav si kakvim si postao!" Ni za jedno područje to nije istinitije kao za područje ljubavi i seksa. Kakav si odnos prema ljubavi imao prije braka, takav ćeš imati i u braku. Nećeš se dalje maknuti. Ako si se zaustavio na tjelesnoj razini ljubavi, onda te žalim, jer nikad nećeš žeti plodove prave, istinske ljubavi.
Mladi, vaše današnje ponašanje glede ljubavi i seksa odredit će kakvoću ljubavi koju ćete iskusiti poslije!
TRI VRSTE LJUBAVI
Želimo sada napraviti mali test ili upitnik pomoću kojeg ćete moći procijeniti svoju ljubav koju gajite prema svojim prijateljima ili partnerima.
1. "LJUBAV AKO"
To je prva vrsta ljubavi koju većina ljudi jedino i poznaje. To je ljubav koju dajemo ili primamo uz određene uvjete. Da biste je zadobili morate nešto učiniti, kao npr.: ako kao ljubavnik ispuniš moja očekivanja, ja ću te tada voljeti; ili – ako utažiš moju žudnju...., ako pođeš sa mnom u krevet..., ako se budeš oblačila ili ponašala kako ja želim,... tada ću te voljeti. Ako ne prekineš s ovom osobom, ja ću te ostaviti... Vidimo da je to ljubav koja je puna uvjeta. Zato se i zove uvjetovana ljubav. No, prava ljubav nije takva. Ova ljubav ostaje na najnižoj razini – tjelesnoj. Zato je nesigurna. Dokle god se zadovoljavaju uvjeti, sve je u redu. No, pojavi li se npr. odbijanje seksualnih odnosa, ili pobačaja, ili da učiniš nešto što od tebe traži druga strana (glede društva, posla, oblačenja, stava prema roditeljima...), počinju problemi, svađe, a ljubav se topi. Ta uvjetovana ljubav na kraju uvijek razara samu sebe, jer prije ili kasnije će jedan od partnera iznevjeriti očekivanja onog drugog. Mnogi neuspješni brakovi su se temeljili upravo na ovoj ljubavi.
2. "LJUBAV ZBOG"
Ova je ljubav proizvod određenih okolnosti ili vrijednosti u životu voljene osobe. "Ljubav zbog" često zvuči ovako: "Volim te zbog toga što si lijepa." "Volim te zbog toga što si bogat". "Volim te zbog toga što mi pružaš sigurnost". "Volim te zbog toga što si drukčiji od drugih, što si poznat, slavan itd." Npr. možda poznajete djevojku koja voli nekog momka zbog toga što je sjajan sportaš. Jednostavno ne može zamisliti sebe s nekim tko ne bi bio broj jedan. Nije važno o kojem se momku radi, glavno da je sportaš. U biti, ona nije zaljubljena u njega, nego u njegov položaj u društvu i u njegovu popularnost. Sigurno, ta ljubav je bolja od "ljubim te ako", ali ni ova ljubav nije siguran temelj veze ili braka.
Npr., razmotrimo problem konkurencije. Što se događa kad se pojavi netko s više kvalitete zbog kojih ste voljeni? Pretpostavimo da ste žena i da je vaša ljepota jedan od temelja ljubavi vašeg supruga prema vama. Što se događa kada se pojavi ljepša od vas? Ili, ako se ljubav vaše djevojke ili žene temelji na vašim primanjima ili na stvarima i iskustvima koja joj zahvaljujući njima možete pružiti, što se događa ako izgubite posao, postanete nesposobni za rad ili iz bilo kojeg razloga ne možete zaraditi plaću na koju ste navikli? Ili se pojavi netko s više novaca nego što ga imate vi? Hoće li vas konkurencija uništiti? Hoće li to ugroziti vašu ljubav? Ako je odgovor potvrdan, tada je vaša ljubav "ljubav zbog".
Postoji i drugi problem. A to je da preslabo poznajemo drugu osobu – onakvu, kakva je ona duboko u sebi. Mnogi skrivaju svoj pravi ja duboko u sebe. Na vani se pokazuju kao dobri i sretni, a u dubini svoje duše su duboko nezadovoljni. Samo to ne žele pokazati, da se drugi ne bi razočarao. Možda imaju nekih problema koje nose sa sobom (problem s ljutnjom, česte depresije, problem s alkoholom ili drugo), ali to ne žele da se sazna, da ga druga strana ne bi odbacila. No, te se stvari ne mogu vječito skrivati. Jednom moraju doći na vidjelo. Ne može se vječno glumiti da si dobro, ako znaš da nešto nije u redu. Što će se tada dogoditi kada se otkrije pravo stanje stvari? Najčešće velike svađe i povrede.
Pogledaj:postoji li nešto u tvom životu što sada ne možeš podijeliti sa svojim partnerom zbog straha da ti zamjeri i da te odbaci? Ako je tako, između vas se nije razvilo pravo povjerenje, i takva se veza neće moći održati na dulje staze! Ako nije razvijeno stopostotno povjerenje između vas na toj psihičkoj i duhovnoj razini, imat ćete smetnje i kod predanja u intimnoj vezi. Bilo kakva nesigurnost u vašoj vezi i ljubavi, i najmanji strah, prvo mjesto gdje će se ispoljiti je: ispod pokrivača. Jer tu ste potpuno, cjelovito otvoreni drugoj osobi – i zato najviše ranjivi. I ako nisi potpuno prihvaćen, taj te odnos može psihički jako raniti.
Želim ovdje donijeti primjer jedne žene koja je bila izuzetno lijepa. Bila je zaručena i trebala se udati. Ali tada je doživjela automobilsku nesreću i jedna strana lica joj je bila jako nagrđena. Plastičnom kirurgijom joj se izgled popravio, ali ... Strah joj se uvukao u misli: "hoće li je njezin dragi još uvijek voljeti? Možda će je ostaviti?" I ubrzo poslije, veza je pukla! Zato što se temeljila na pogrešnoj ljubavi: "ljubim te zbog".
3. BEZUVJETNA LJUBAV: LJUBIM TE I TOČKA
Ova je ljubav drukčija od prethodna dvije. To je ljubav kojom roditelji ljube svoje malo dijete kojega drže u naručju: gledaju ga, dive mu se i vole ga. Još dok dijete nije ničim zaslužilo njihovu ljubav, oni su spremni za njega toliko toga žrtvovati: ustajati se noću, hraniti ga, previti, promijeniti pelene. I ništa im nije teško. To je ljubav koja se ne može i ne mora ničim zaslužiti. To je, napokon, ljubav kojom Bog nas ljubi: još dok smo bili grešnici, tj. Božji neprijatelji, Isus je za nas bezbožnike umro.
Ova ljubav kaže: "volim te usprkos tomu kakav si možda duboko u sebi. Volim te bez obzira na to što se može promijeniti u svezi s tobom. Ne možeš učiniti ništa a da te ne volim. Volim te i točka." Ovdje treba naglasiti da to nije slijepa ljubav. Ona zna mnoge stvari o drugoj osobi, i ono dobro i loše, pozitivne i negativne strane, i prihvaća tu osobu onakvu kakva jest. Ona ju ne pokušava nasilno promijeniti, nego ju prihvaća i ljubi. Takvu ljubav može iskusiti jedino osoba koja je duhovno izgrađena. Takva je osoba uvijek spremna da daje, a da ništa ne traži zauzvrat. Glavna značajka ove ljubavi jest: davanje. Dok druge dvije ne mogu čekati da počnu primati, ova ne može čekati da počne davati – i to davati samu sebe. Ta ljubav je sva u darivanju.
Usmjerena je na drugoga. Neprestano misli: kako drugoga mogu učiniti sretnim? To je Božja ljubav u čovjeku: agape ljubav. Zato je tako duboka i dražesna, i prelijeva se na čitav čovjekov život.
Jedna je zaručnica, svom budućem mužu ovako napisala: "Znam da si me prihvatio takvu kakva jesam i na tome ti hvala. Hvala ti što se ne moram pretvarati pred tobom da jesam nešto što nisam, nego me ti ovakvu voliš – kakva jesam. To u meni potiče želju da budem još bolja – za tebe, da te usrećim. To je želja moga srca."
U ovim je riječima opisan stav ove ljubavi "ljubim te i točka". To je stav koji te oslobađa svakog pritiska i straha: "ja ne moram biti dobar da bih nekoga zadovoljio. Ja jednostavno želim biti dobar – da usrećim voljenu osobu. To je moj izbor."
To ne znači da neki puta neće među osobama doći do trzavica, nesporazuma i svađa. Ali ova Božja ljubav u tebi će biti temelj i garancija da ćete, uz Božju pomoć, brže izići iz svake krize. Tamo gdje bi u ostale dvije ljubavi veza ili brak pukli, ovdje će po oproštenju Božja ljubav obnoviti ljubav između mladića i djevojke, između muža i žene. A intimni odnos, koji je po Stvoriteljevoj zamisli dozvoljen samo u braku, bit će samo odraz te vrhunske duhovne ljubavi.
Zašto je ta ljubav tako rijetka? – Jer je u oporbi s ljudskim ponosom. Zahtijeva disciplinu i samosvladavanje. Zahtijeva da našim osjećajima i tjelesnim nagonima damo na znanje da oni služe nama, a ne mi njima.
Tajna voljenja jest u ovoj trećoj ljubavi, agape ljubavi, "ljubim te i točka". Izvor te ljubavi jest Bog sam. Zato je važno da oba partnera tu ljubav traže u jedinom izvoru prave ljubavi, "koja se daje sve do smrti", u Bogu.
Vlč. Dražen Radigović
Evo malo i ja koristim copy - paste! Tekst je zanimljiv i poučan...
Marina
petak, 25.08.2006.
Tvoje ljubavi sam žedan
Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti.
A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada.
Voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode
koja struji u život vječni.
Ponekad si sjaj u kapi kiše,
ponekad si slap iz kapi te...
Ponekad si osmjeh i ništa više,
ponekad si radost zemlje sve.
Ponekad si u mom oku suza,
ponekad u boli jačaš me..
Bez Tebe sam dijete koje luta,
budi moje svjetlo, vodi me...
Gospodine, Gospodine,
Tvojoj Riječi nisam vrijedan,
svojim grijehom za križ vežem Te...
Gospodine, Gospodine,
Tvoje ljubavi sam žedan...
U Tebi je spas,
Tebi svoje srce darujem!
Ne znam što je opet bilo s blogom ovih dana, nisam mogla otvorit ni blog, ni blog.hr.
Anyway - riječi ove pjesme su prekrasne, melodija isto tako. AKo netko slučajno ne zna, melodija je od pjesme SORRY SEEMS TO BE A HARDEST WORD. Uglavnom... Što je najvažnije, ispjevana je vrhunski pa nosi jako snažnu poruku. Pjevaju Oliver, Tony Cetinski, Vanna, Nina, Ivana i Marija Husar, Tedi Soalato, Gibonni, Giuliano, Petar Grašo, Doris Dragović, Škoro. Mislim da sam ih sve napisala.
Ovom prilikom bih i prokomentirati jučerašnje klanjanje. Prvo - zahvaljujem našem novom kapelanu koji je jučer vodio uz malu glazbenu pomoć Agapa. Bilo je prekrasno... Pjesme su samo tako bile pogođene, ako malo zanemarino riječi od Silan Bog.
Šalim se, super ste bili...
Marina
ponedjeljak, 21.08.2006.
Gilmorice
Odlična serija, još bolja uvodna pjesma:
IF YOU ARE ON THE ROAD
FEELING LONELY AND SO COLD...
ALL YOU HAVE TO DO IS
CALL MY NAME
AND I'LL BE THERE!
WHERE YOU LEAD I WILL FOLLOW
ANYWHERE - THAT YOU TELL ME TO.
IF YOU LEAD AND NEAD ME TO BE WITH YOU,
I WILL FOLLOW YOU - WHERE YOU LEAD...
Pozdravčić svima...
Marina
nedjelja, 20.08.2006.
Duh koji trebamo
Trebamo zdrav duh.
Ne duh koji razara, istrjebljuje i uništava.
Ne duh mržnje, nasilja i prevrata.
Ne duh koji se vječno žali i optužuje.
Ne duh ravnodušnosti i beznađa.
Ne duh samovolje i nezaustavljivosti.
Ne duh čiste zavisti i slijepa gnjeva.
Moramo živjeti zajedno.
Mladi ljudi zajedno sa starim ljudima.
Zapad zajedno s Istokom,
Sjever zajedno s Jugom.
Kršćani zajedno s nekršćanima,
Vjernici zajedno s nevjernicima.
Bez zidova. Bez granica.
Svi narodi, rase, plemena, jezici zajedno.
Zajedno živjeti u zdravu duhu,
u duhu ljubavi, u Božjem Duhu.
Plod ovoga Duha jest: radost, mir,
dobrota, blagonaklonost jednih
prema drugima, optimizam.
Potraži duh ljubavi koji će kao iskra prijeći od srca k srcu.
Božji blagoslov
PERINA
subota, 19.08.2006.
Klanjanje
Mislim da niasam nikada spomenila kako svaki četvrtak i svakog osamnaestog u mjesecu imamo klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu. Nekada je vodila časna, a nekada mi - Agapovci. U zadnje vrijeme smo to preuzeli mi. Jučer je bio osamnaesti. Naš ŽUPNI VIKAR (, hvala...) je imao svoju posljednju misu, nova sestra Nikolina je prvi put bila na misi i na klanjanju ovdje. Puno je toga jučer bilo. Željeli smo dati sve od sebe. jučerašnje mi je klanjanje bilo jedno od najboljih. Nekako sam se prepustila i bilo je ... baš lijepo! Takvi se dojmovi ne daju lako opisati. Samo doživjeti... Hvala Ti, Oče; hvala, Isuse! Jedino mi je malo žao što mladi u našoj župi baš ne shvaćaju tu jakost i ljepotu... Baš sam htjela to podijeliti s vama...
Kako sam kratko ovo napisala, sve mi je čudno!
Marina
petak, 18.08.2006.
As I went down on the river to pray...
As I went down on the river to pray
studin' about that good of way
and who shall wear
starry crowled
good Lord - show me the way!
O, sisters, let's go down
let's go down, come on down...
O, sisters, let's go down,
down on the river to pray....
As I went down on the river to pray
studin' about that good of way
and who shall wear
the Robe crowled
good Lord - show me the way!
O, brothers, let's go down
let's go down, come on down...
O, brothers, let's go down,
down on the river to pray....
As I went down on the river to pray
studin' about that good of way
and who shall wear
starry crowled
good Lord - show me the way!
O, mothers, let's go down
let's go down, come on down...
O,mothers, let's go down,
down on the river to pray....
As I went down on the river to pray
studin' about that good of way
and who shall wear
the Robe crowled
good Lord - show me the way!
O, fathers, let's go down
let's go down, come on down...
O, fathers, let's go down,
down on the river to pray...
As I went down on the river to pray
studin' about that good of way
and who shall wear
starry crowled
good Lord - show me the way!
O, sinners, let's go down
let's go down, come on down...
O, sinners, let's go down,
down on the river to pray....
Moje poznavanje engleskog je možda rezltiralo netočnim riječima, ako je tako ispričavam se...
Ali pjesma je LUDA!!!!
Marina
četvrtak, 17.08.2006.
Moja zajednica
Moja zajednica moji su siromasi.
Njihova sigurnost moja je sigurnost.
Njihovo zdravlje moje je zdravlje.
Njihova kuća moja je kuća.
Djeci i siromasima,
Svima koji trpe,
Darujte osmijeh;
Darujte im ne samo svoju pažnju
Nego i svoje srce.
Svoj život darujem
Onima kojima se nitko ne približava
Jer su zaraženi, puni mikroba i smrada;
Onima koji ne idu na molitvu
Jer ne mogu goli izaći iz kuće;
Onima koji ne jedu više jer nemaju snage;
Onima koji leže po pješačkim stazama
Znajući da umiru,
A pored njih prolaze ljudi i ne gledaju ih;
Onima koji ne plaču više, jer nemaju suza;
Onima kojima ne pomažu nikakvi lijekovi,
Jer ih je ubila vaša neljubav, odbačenost;
Onima koji nisu znali niti da su ljudi,
A još manje da su djeca Božja…
Njihov život moj je život.
Moja kuća njihova je kuća.
Moj svijet njihov je svijet.
U mome srcu ima mjesta za njih,
A i za mnoge druge, za sve…
Najveći grijeh pomanjkanje je ljubavi,
Nezainteresiranost za bližnjega.
Nijedna bolest, dakle niti guba,
Ne može toliko izobličiti čovjeka
Da ja u njemu ne bih prepoznala brata i sestru,
Još više - Isusa patnika.
Želim s vama podijeliti ovu molitvu Majke Tereze koja je zaista iskrena i jednostavno vas dotakne.i zato,pokušajmo više gledati očima srca...i NEK BUDE LJUBAV MEĐU NAMA
Pozdrav svima
PERINA
srijeda, 16.08.2006.
Dođite s hvalama
Bog ne gleda kao što gleda čovjek.
Čovjek gleda na oči, a Bog gleda što je u srcu.
Dođite s hvalama pred Gospoda
i u dvore Mu sa pjesmama....
Jer On velika djela za nas učini
i od smrti nas oslobodi...
Naš je Bog kralj nad Zemljom
i nad čitavim Svemirom sja...
Evo, kratko i jasno. Nego, htjela sam vas samo pozdravit... Bili smo u ponedjeljak u Ilači, u još jednom Marijanskom svetištu u našoj biskupiji.... Bilo je jako lijepo, imali smo misu i procesiju sa svijećama i stvarno je bilo posebno... Ali ne znam što da više o tome napišem, osim toga - nemam baš ni vremena, ponovo sam počela učit - drugi rok se bliži... Pomolite se za nas - koji još uvijek nemamo prave praznike!!!
Pozdrav svima....
Marina
ponedjeljak, 14.08.2006.
Miro Gavran: Krstitelj, 3. put
I zadnji put, ujedno.
Vjerovali ili ne, pročitala sam ju. U biti mi je trebalo četiri dana po 2 - 3 sata, ali nikak nisam mogla ulovit vremena.
Knjiga me , kao prvo, pomalo zbunila. Jer... nisam sigurna gdje prestaje gavranova mašta, a gdje počinje stvarnost...
Naime, opisuje živote troje ljudi i svatko od njih piše o sebi. I svaki život se potpuno razlikuje od druga dva. Neću ulaziti u detalje, ali ukratko ću opistati svakoga.
Elizej - je odgojen u duhu - maksimalno. Trebao je postati svećenik. U međuvremenu se zaljubio u Saru, s kojom se i vjenčao, ali koja je umrla dok je rađala njegovo dijete. Ni dijete nije preživjelo, i to ga je shrvalo. Izgubio je smisao svoga života. ... I jednom je išao na neko putovanje, ali su putem prolazili pokraj mjesta gdje propovijeda Ivan Krstitelj. Elizej se nije vuše vraćao doma. Postao je Ivanov najvjerniji učenik, vjeran sve do Ivanove smrti...
Saloma - imala je jako nesretno djetinjstvo. Bila je kćerka Heroda Filipa koji se pokušavao pokazati što bolji prema Rimu i zato je poslao nju da živi u Rimu. Tamo je bila nesretna. Odgojena je tako da živi bludnički, da se zabavlja i da ugađa svima oko nje. U međuvremenu je njezina majka otišla od svoga muža, njezinog oca živjeti sa muževim bratom, Herodom Antipom. On je bio bogatiji, pa je ona kod njega vidjela lijepšu budućnost za Salomu i sebe. ... Nakon određenog vremena , Saloma se vratila u Tiberijadu. Jednom ju je očuh poslao da ode kod Poncija Pilata i putem je prošla pored mjesta gdje je Ivan Krstitelj propovijedao. Obratila se i ostavila je svoj dotadašnji život. Inače, pretpostavljam da svi znate način na koji je Ivan umro. Herodijadina kći je pred Herodom plesala i on joj je obećao da će joj dati štogod zaželi. Tada ju je Herodijada nagovorila da traži Ivanovu glavu na pladnju (inače, Ivan je u svojim propvijedima često spominjao Heroda i Herodijadu i njihov način života što ima je na neki način pretstavljalo opasnost). Opisano je i da se Herod nećkao, kao da mu je to žao. Međutim, u knjizi kaže da je to Herod sam osmislio jer nije mogao nći bolji način kako da Ivana ubije jer su ovako Saloma i Herodijada ispale krive.
Bileam - ja sam njega pomalo doživjela kao negativca. Život mu je najviše obilježila smrt njegovog brata kojeg je jako volio. Nakon toga se zaljubio u Helu, koja je postala žena njegovog najboljeg prijatelja. Ništa mu nije pošlo za rukom. Nakon što je čuo a Krstitelja, počeo je planirati kako će osnovati vojsku pomoću Krstitelja i najavljeog Mesije, da izbave svoj narod iz Rimskog ropstva. Jednom je otišao posjetiti Krstitelja. Postao mu je treći učenik (uz Elizeja i Andriju), ali nikada nije bio previše revan. Stekla sam dojam da ih je na neki način i iskorištavao. Otac ga je i razbaštinio. Nakon što je upznao i Mesiju, Isusa Krista, i kada je slušao Njegove propovijedi koje su govorile o lljubavi i miru, shvatio je da živi u zabludi i da mu taj čovijek neće moći pomoći u njegovoj bitci. Jednog dana se vratio kući. zamolio je očev oprost i dobio ga je. Nastavio je voditi trgovinu kako je to radio prije posjeta Krstitelju. U međuvremenu je i njegov prijatelj umro, pa je oženio Helu. Sve je krenilo kako treba. Nisam sigurna koliki je utjecaj Ivan imao na njegov život... Ali, eto...
Naučila sam svašta novog iz te knjige. Na primjer da je Andrija, apostol, prvo bio Ivanov učenik! To me baš impresioniralo.
No dobro, neda mi se više ništa pisat. Već sam se dovoljno raspisala. Pročitajte knjigu, odlična je. Gavran zna jako dobro uvesti u radnju, bez problema sam se ufurala u to doba... Nema puno dosadnih opisa i lako se čita, a što je najvažnije, radnja je zanimljiva...
Toliko od mene...
Marina
nedjelja, 13.08.2006.
Pravo lice
Postoje trenuci, loša vremena
Kad pokažeš svoje pravo lice...
I tada shvate da nisi savršeno biće...
Neki će ti tada okrenuti leđa,
boja života postat će smeđa,
neće više biti blistavo ko prije...
dok ne shvatiš za koga tvoje srce bije...
Krist je taj što voljet će te uvijek
Krist je taj što s tobom je zauvijek,
On bezuvjetno ljubi te bio savršen ili ne....
Postoje trenuci, vrijeme ih nosi...
kad slušamo srce kako nam sudi
i tada postaje jasno
da smo samo ljudi...
Neki će zbog toga zatvoriti oči
za sve one boje što sunce nam daje...
Neće više moći radovati se svemu,
sve dok svoje srce ne otvore Njemu!
Krist je taj što voljet će te uvijek
Krist je taj što s tobom je zauvijek,
On bezuvjetno ljubi te bio savršen ili ne....
sada kada shvatio ti si
i kada znaš da savršen nisi,
sada kada znaš da ljubi te
digni glavu - ne daj se!!
Kumi i Petra Antolić
Molim vas, dobro pročitajte riječi - i shvatite poruku...
Marina
petak, 11.08.2006.
Spasimo Viktora
Danas sam listala po jednom forumu i naišla na ovaj tekst...
________________________________________________________
Dragi moji, neka vam ne bude mrsko procitati donji tekst i razmisliti na
trenutak da li bi i kako mogli pomoci ovim plavim okama.
Koliko je tvoje srce?
Jedno djetinjstvo, jedan život, jedno malo bice danas leži i gleda kroz
staklo prozora, prozora jedne bolnice. Bolnice koja mu ne može pomoci.
To malo bice nosi ime Viktor. Upamti ovo ime.
Na ovom svijetu postoje dvije vrste ljudi. Oni sa velikim srcem, spremni
da pomognu djeci, i oni drugi.
Negdje pri kraju ovog clanka ces se svrstati u jednu od ove dvije grupe.
Hoces li odvojiti malo svoga vremena, novca, poslati email, okrenuti telefon,
ostaviti poruku na svom ili tudjem sajtu. Ili ces se praviti da mozes da zivis
sa sobom znajuci da nisi nista ucio da spasis jednog sestogodisnjaka.
Hiljade nas vodimo normalne zivote, i cesto zaboravimo koliko smo sretni
sto smo zdravi. Nazalost mali Viktor koji ce u Avgustu napuniti sest
godina nije te srece, Viktor je obolio je od tumora nadbubrežne žlijezde
koji se proširio na koštanu srž.
Viktor danas lezi na Hematoonkološkom odjelu Pedijatrijske klinike
Klinickog centra Univerziteta u Sarajevu. Njegov slucaj se u Sarajevu ne
lijeci. Klinika u Njemackoj koja je u proslosti uspijesno lijecila slicne
slucajeve ocijenje da ce troskovi izaci na oko 250.000 eura, koje njegova
porodica nema.
Mala grupa nas (koja svaki dan raste) se zainatila i odlucila da malom
Viktoru pruzimo sansu kako god znamo i umijemo. Mi se nadamo da ces
biti jedan/a od nas. Da ces veceras leci u krevet sa osmjehom zadovoljstva
ponosan/a na sebe, znajuci da si pomogao/la spasiti zivot jednog djeteta.
Kako mozes pomoci Viktoru?
1. Najednostavni nacin su pare
Svi koji mogu i žele pomoci djecaku Viktoru mogu to uciniti uplatom
kreditnom karticom (klikni na donate dugme) ili uplatom na racune izlistane
u desnoj koloni.
2. Asociraj se sa Viktorom u svim svojim elektronskim komunikacijama sa
drugim ljudima.
Ovo se odnosi na email, IM, forume, blogove. Dodaj na svoj email (IM, forum,
blog) potpis:
Spasimo Viktora!!!
http://www.saveviktor.com
ili sta god mislis da ce raditi najbolje (prevedi ako zivis ili komuniciras sa
inostranstvom).
2. Pomeni Viktora i ovaj sajt u svakoj komunikaciji sa ljudima uzivo ili preko
telefona
Jednostavna pomena Viktora u obicnoj komunikaciji moze pokrenuti citavu
lavinu. Jednostavnom matematikom mozes svatiti sta ce se desiti ako svako
od nas pokrene bar 10 ljudi. Neki od vas se ustrucavaju da urade ovo jer
im zvuci kao MLM prevarantske seme, ili se jednostavno stide. Upamtite sta
radimo ovdje. Spasavamo jedan sestogodisnji zivot, i ja nemogu da zamislim
nekoga ko se stidio nakon sto je uspio da tako nesto uradi. Probi led, reci svima.
3. Navali se prijateljima poznanicima u medijama na kosti
Ako ti ili tvoji prijatelji imaju sajtove, blogove ili forume pisite (ili iskopiraj ovaj
tekst) o Viktoru i dodajte likove na sajtove. To je jednostavno i ima veliki efekat.
Ako znas nekoga u novinama, radiju, televiziji ili bilo kom drugom mediju naklati
im se nakosti dok ne osiguras da bar pomenu Viktor i ovaj sajt. Ako neznas bas
nikoga, evo ti prilike. Iznenadices se koliko ce ti ljudi otvoriti vrata kada svate da
cinis nesto iskreno i plemenito.
4. Napadni veliku lovu, izganjaj JackPot i postani Viktorov heroj
Ako radis u velikim firmama pitaj ih da li imaju fondove za doniranje, ispricaj i o
cemu se radi. Samo najbezosjecajniji nece pomoci sestogodisnjem djetetu.
Kljuc da ovo uspije da nadjes nacina da se u isto vrijeme povezes sa neprofitnom
organizacijom koja ce propustiti 100% tih para Viktoru. Razlog zasto se to mora
uraditi je da velike firme odbijaju od taksi donacije i mora sve biti zvanicno. Mi smo
pokrenuli u US otvaranje fondacije za Viktor. Ako znas dosta o ovome (radio/la si
sa non-profit-om prije) ili si u drugoj zemlji i spreman/a si da uradis isto kontaktiraj
nas da udruzimo snage.
5. Naklati se postojecim fondacijama na kosti
Ako znas nekoga u fondacijama, pitaj ih sta mogu da ucine za Viktora i ne prihvati
ne za odgovor. One su osnovane da bi pomogle ljudima, obicno vec imaju fondove
i sta moze biti vaznije od zivota sestogodisnjaka.
6. Jacaj ovu komunu na sve moguce nacine
Ostavljaj komentare da sajt sot vise ozivi. Sto vise novih clanaka vise ce se ljudi
vracati da vidi sta ima novoga. Sto se vise ljudi vraca vise sansi da ce pozvati jos
vise ljudi ili konacno uplatiti nesto za Viktora. Matematika je jednostavna, netreba
nam cudo, sve sto treba je da svako uplati bar nesto, koliko to god malo bilo. Makar
bila suma koju potrosis za svoje kafe za jednu sedmicu.
Pocetak jednog divnog druzenja i akcije zbog koje ces osjecati ponos
Nazovi prijatelje i reci ima da dodju na Viktorov sajt. Posalji na njega i nase ljude i
strance, i prijatelje i neprijatelje, znane i neznane. Nemamo puno vremena. Svaki
sat je dragocijen. Svako od nas sam nemoze puno uraditi, ali svi zajedno mozemo
napraviti cuda.
Upamti jedno: sto veci broj ljudi zna za ovu nasu borbu sa bolescu malog Viktora,
veci ce broj ljudi pomoci. Ne ustrucavaj se da kopiras ovaj text na nasem ili stranim
jezicima guras ga gdje god stignes. Stavi ih sve pred test, test koji ce ih svrstati u
one koji nemaju srca i one koji ce spasiti jedno bice, jedan zivot i jedno djetinjstvo i
otici zadovolji u krevet te noci znajuci da su uradili dobro djelo.
Hvala ti sto citas ovu recenicu, ja znam ako si stigao/la do kraja ovog clanka da ti
srce i zelja da pomognes rastu sve vece i vece, jer na kraju ostaju samo prava raja.
Uradi nesto ovog momenta, ne cekaj.
I tu je broj mobitela: 094292018
Marina
četvrtak, 10.08.2006.
Miro Gavran: Krstitelj , 2.put
....
Ivanove riječi, poput vihora, prostrujaše po okupljenima. I kao što
more sve snažnijim valovima znade zapljuskivati obalu, dokazujući
svoju snagu, tako je i Ivan iz riječi u riječ bivao sve moćniji u iskazivanju
onoga što osjeti, vidje i ču u susretu s Bogom našim.
Kako se propovijed oduljila, a usto bijaše nepregledno mnoštvo onih koji
se poželješe obratiti i primiti Ivanov blagoslov, u jednom trenutku ja se
nađoh s Ivanove desne strane, a Bileam i Andrija s lijeve. Sunce se već
bijaše dobrano podiglo pa me zaslijepljivaše sve više i više, tako da stisnutih
očnih kapaka moradoh oboriti pogled prema vodi, ali mi ni to mnogo ne pomože,
jer bljeskom sunčanim i površina uzbibane vode nasrnu na moje suzne oči.
Stoga ne vidjeh najbolje čovjeka koji zakorači pred Ivana, lica od koga se mladost
već udaljavaše, a starost ga još ne zagrli, jer imaše oko trideset godina.
Ivan podiže obje ruke i povika snažnije nego što ga ikada čuh:
-Braćo, Izraelci, evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta, to je onaj o
kojem rekoh: za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom, jer bijaše prije mene.
Narod se uskomeša, začuše se uzvici iznenađenja, Ivan se spusti na koljena pred
neznancem i reče:
-Vidjeh Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na tebi. Ja te nisam poznavao, ali
onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: >>Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na
njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.<< Ja sam to vidio i svjedočim pred svima:
ovo je Sin Božji.
Na te se riječi uskomeša narod, oni iz prvih redova zavikaše:
-Došao je Mesija, Mesija je među nama!!! Ivan je prepoznao Mesiju!!!
...
____________________________________________________________________
Dosad me se najviše dojmio ovaj dio knjige. Imam još stotinjak stranica što ću pročitat
večeras i najavljujem ''recenziju'' ovih dana.
Marina
srijeda, 09.08.2006.
Hvala...
Bože, kakav divan si mi život darovao. istina je da nije uvijek bilo lako, istina je da često stanem i ne znam kuda i kako dalje, istina je da često klonem ali ti Bože... Ti me podižeš svojim pogledom, podižeš me svojom riječju i kako da onda ne ustanem, ne nasmijem i ne odazovem tvome pozivu?
ti znaš sve moje probleme, sve moje patnje; Ti znaš moj osmijeh,moju radost,moju bol i miju sreću.
U mom životu je bilo i lutanja,odlazaka na krive puteve;ali Ti me Bože uvijek dočekaš raširenih ruku sa predivnim osmjehom.
Samo tvoja ljubav,Bože,može učiniti da sve procvjeta,može učiniti moj život potpunim,može donijeti svijetlo u mrkli mrak,samo Ti možeš prihvatiti kada nas svi odbace.
Gospodine,kako da ti zahvalim,kako da ti cijeli svijet zahvali na tolikoj ljubavi,na tolikoj dobroti?
Od kada si ponovno došao u moj život,moja molitva zvuči drugačije,drugačije vidim ovaj svijeti ljude oko sebe.Sada napokon znam što znači OČE NAŠ,znam što zmači MOJ ŽIVOT U TVOJIM JE RUKAMA.
Često se sjetim one male djevojčice koja nije znala ono što sada zna o tebi,koja nije molila onako kako sada moli,koja ti nije pjevala sa srcem;djevojčice koja te nije poznavala...
Hvala Ti!Hvala Ti što nam daješ nove prilike,što nas podižeš,što nas voliš;HVALA TI!!!
PERINA 
nedjelja, 06.08.2006.
Ljubav....
SVIMA .......... KOJI SU OSTALI SAMI...
Ljubav je kao leptir.
Što za njom više trčiš, to te više razočara.
Ali ako je pustiš da leti, doći će ti kad joj se najmanje nadaš...
Ljubav te može učiniti sretnim, ali najčešće boli.
No ljubav je upravo posebna kad je pokloniš onome koji je toga vrijedan.
Stoga.... uzmi si vremena i izaberi ono najbolje.
SVIMA ......... KOJI I NISU TAKO SAMI...
Ljubav nije u tome da postanemo neka druga ''savršena osoba''.
Ljubav se sastoji u tome da pronađemo onu drugu osobu koja će nam pomoći da budemo ''savršeno'' ono što jesmo.
SVIMA ......... KOJI SE VOLE ŠALITI...
Nikad ne reci VOLIM TE ako ti stvarno nije stalo.
Ne govori o osjećajima ako oni nisu tu.
Ne ulazi u ničiji život ako kaniš nekome slomiti srce.
Ne gledaj nikome u oči ako je sve ono što činiš jedna obična laž.
Najokrutnija stvar koju dečko (djevojka) može učiniti djevojci (dečku): Dopustiti joj (mu) da se zaljubi, a da ne namjerava prihvatiti tu ljubav.
SVIMA ......... KOJI SU ZARUČENI...
Istinska mjera slaganja nisu godine provedene zajedno, nego koliko ste dobri jedno prema drugome.
SVIMA ......... KOJI SU OŽENJENI...
Ljubav nije : TI SI KRIV!, nego : ŽAO MI JE!
Ljubav nije : GDJE SI?, nego : TU SAM!
Ljubav nije : KAKO SI MOGAO?, nego : RAZUMIJEM!
Ljubav nije : TREBAO SI BITI OVDJE!, nego: ZAHVALAN SAM TI ŠTO JESI!
SVIMA ......... ČIJE JE SRCE SLOMLJENO...
Slomljeno je srce onoliko slomljeno koliko ti to želiš, a bol ide onoliko duboko koliko dopustiš.
Izazov nije u tome koliko ti je srce puta bilo slomljeno, nego onoliko koliko smo naučili iz toga.
SVIMA ......... KOJI SU NAIVNI!
Kako biti zaljubljen:
=> biti postojan, ali nikada tvrd
=> dijeliti, ali nikada nepravedno
=> razumijeti, ali nikada povući ono što smo razumijeli
=> biti povrijeđen, ali nikada čuvati bol.
SVIMA ......... KOJI SU POSESIVNI...
Boli te kada vidiš nekoga koga voliš sretnim s nekim drugim.
No još je bolnije kada znaš da je netko koga voliš nesretan s tobom.
SVIMA ......... KOJI SE BOJE PRIZNATI...
Ljubav boli kada prekineš s nekim.
Još više boli kada netko prekine s tobom.
Ali najviše boli kada osoba koju voliš nema pojma što osjećaš prema njoj.
SVIMA ......... KOJI SE JOŠ DRŽE...
Tužno je kada sretneš nekog u životu i zaljubiš se, a na kraju saznaš da tako nije trablo biti i da si izgubio dragocijeno vrijeme s nekim tko nije toga vrijedan.
Ako ta osoba nije sada toga vrijedna, neće biti ni za godinu dana, ni za deset godina, pa nadalje,...
SVIMA ......... MOJIM PRIJATELJIMA...
Želim da ste prema osobi koju volite:
=> pošteni
=> jaki
=> zreli
=> nepromijenjivi
=> da je štitite i hrabrite
=> da ste zahvalni i nesebični
I MOJ MALI DODATAK .....
Lako je kad te netko ni ne zavoli....
Tad samo tamna strana srca zaboli....
Teško je kad za nekog jedinog i svog
postaneš zrnce soli....
TEŠKO JE KAD TVOJ NETKO PRESTANE DA TE VOLI!!!!
(Đorđe Balašević: Tvoj netko)
Marina
petak, 04.08.2006.
Pupoljak
Već dugo bio sam momak kad stigo je prirode zov...
Zažmurio sam, udahno duboko i krenio život nov.
Svi papci htijeli su sina, ja sam dobio kćerku.
Bila je tako blaga na mene, lijepa više na ženu...
BILA JE MALI, NJEŽNI PUPOLJAK
KOJI JEDNOM BITT ĆE DIVAN CVIJET...
TAJ SLATKI, MALI, NJEŽNI IZDANAK,
ZALIJEVAŠ GA I PORAST ĆE...
A onda je krenuo rat, strašni zvuci i snimke...
Bježala je meni u krilo, u podrumu igrala žmirke...
Izašla je nahranit cuku, samo sebe ja krivim!
Od tada dišem, jedem i hodam, ali više ne živim....
BILA JE MALI, NJEŽNI PUPOLJAK
KOJI NIKAD NEĆE POSTATI CVIJET...
TAJ SLATKI, MALI, NJEŽNI IZDANAK,
ZALIJEVAŠ GA, ON NESTANE....
Od tada volim djecu svu, crnu, bijelu i žutu...
Želim im da ne bude rata, želim im sretni da budu...
U san mi dođe divna djevojka, izgleda sretno i zdravo.
I kaže - TATA, NEMOJ SE BUDIT, OSTANI SA MNOM JOŠ MALO!!!
BILA JE MALI, NJEŽNI PUPOLJAK
KOJI NIKAD NEĆE POSTATI CVIJET...
TAJ SLATKI, MALI, NJEŽNI IZDANAK,
U srcu mome, nikad nema nje...
BILA JE MALI, NJEŽNI PUPOLJAK
KOJI NIKAD NEĆE POSTATI CVIJET...
TAJ SLATKI, MALI, NJEŽNI IZDANAK,
ZALIJEVAŠ GA, ON NESTANE....
Zabranjeno pušenje
Ova prekrasna pjesma je zapravo na neki način i autobiografska. Napisao ju je sam pjevač Zabranjenog pušenja, nakon rata koji mu je odnio njegovu kći, kako to u pjesmi i piše. Ne može se ne primjetiti njegov drhtav glas u ovoj pjesmi - potpuno drugačiji glas od onoga s kojim inače pjeva... Jako tužno... A koliko je još nevine djece i ljudi ubijeno za vrijeme ratnih strahota - nebrojeno... Kako kaže Balašević - SAMO DA RATA NE BUDE!!
Pozdravčić!!
Marina
četvrtak, 03.08.2006.
OČI U OČI
Pitam se što ću reći
kad se budemo gledali
oči u oči ja i Ti!
Što ću tada reći?
Hoću li izdržati
kad se budemo gledali
oči u oči ja i Ti?
Hoću li moći izdržati??
KAD SE BUDEMO GLEDALI
OČI U OČI,
KAD SE BUDEMO SRELI
JA I TI,
SJETI SE DA SAM SAMO ČOVJEK,
SJETI SE DA SAM SAMO ČOVJEK,
A BOG DA SI TI!
Kakav li ću biti
kad se budemo gledali
oči u oči ja i Ti?
Kakav li ću onda biti?
Kakav će to biti susret
kad se budemo gledali
oči u oči ja i Ti?
Jedan čovjek i njegov Bog!!
KAD SE BUDEMO GLEDALI
OČI U OČI,
KAD SE BUDEMO SRELI
JA I TI,
SJETI SE DA SAM SAMO ČOVJEK,
SJETI SE DA SAM SAMO ČOVJEK,
A BOG DA SI TI!
Ova govori sama za sebe.... Pozdrav...
Marina
srijeda, 02.08.2006.
NA TVOJU RIJEČ, KAPETANE
Zaveslaj na pučinu mora,
Zaveslaj na duboko....
Na drugu stranu lađe
baci mreže svoje na moju Riječ!
Prazna noć bila je varka
u osvitu zore, sunca i dana,
u daru mome nestaje mrak
nestaje strah!!
VESLAMO EVO, KAKO SI REKAO!
S VESLIMA U RUKAMA, U RUCI TVOJOJ!
NA TVOJOJ STRANI SVE SU STRANE SVIJETA,
DUBINE MORA I ODRAZI NEBA...
VESLAMO EVO, KAKO SI REKAO!
S VESLIMA U RUKAMA, U RUCI TVOJOJ!
NA PUČINI TVOJOJ I SEBE SMO SRELI...
BACAMO MREŽE NA TVOJU RIJEČ,
RABI KAPETANE!!!!
Još što mi je lijepa ta pjesma. Jedino što se uvijek sjetim kak sa bila glupa i nisam išla u Šibenik!! 
Al nema veze....
Pozdrav!
Marina
| < | kolovoz, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
TI SI KRALJ!
TI SI KRALJ!
TI SI MOJ BOG!
Za sve negativne stvari koje si govorimo, Bog ima pozitivan odgovor:
Ti kažeš: « Nemoguće je !»
Bog kaže: « Sve je moguće!» (Luka 18:27)
Ti kažeš: «Preumoran sam ! «
Bog kaže: « Ja ću te odmoriti !» (Matej 11:28-30)
Ti kažeš: « Nitko me ne voli !»
Bog kaže: « Ja te volim ( Ivan 3:116,13:34)
Ti kažeš: « Ne mogu dalje!»
Bog kaže: « Moja je milost dovoljna (II Korinćanima 12:9, Psalm 91:15)
Ti kažeš: « Ne razumijem ! «
Bog kaže: « Ja ću te voditi ! (Izreke 3:5-6)
Ti kažeš: « Ne mogu to napraviti !»
Bog kaže: « Ti možeš sve !» ( Filipljanima 4: 13)
Ti kažeš: « To nije vrijedno «
Bog kaže: « To će biti vrijedno « ( Rimljanima 8:28)
Ti kažeš: « Ne mogu si oprostiti!»
Bog kaže: « Ja ti opraštam!» (Ivan 1:9, Rimljanima 8:1)
Ti kažeš: « Neću uspjeti!»
Bog kaže: « Ja ću ti dati sve što trebaš!»( Filipljanima 4:19)
Ti kažeš: « Bojim se!»
Bog kaže: « Nisam te ispunio duhom straha!» ( Timotej 1:7)
Ti kažeš: « Uvijek sam razočaran i zabrinut !»
Bog kaže: « Predaj mi sve svoje brige!» (Petar 5:7)
Ti kažeš: « Nemam dovoljno vjere!»
Bog kaže: « Svima sam dao mjeru vjere!» ( Rimljanima 12:3)
Ti kažeš: «Nisam dovoljno pametan!»
Bog kaže: « Dajem ti mudrost (I Korinćanima 1:30)
Ti kažeš: « Sam sam! »
Bog kaže: « Nikada te neću napustiti! » (Hebrejcima 13:5)
----------------------------------------------------
Kretnjom naprijed ostavljam što je prošlo kao zapis jednog popodneva. I dok se On kreće neprekidno i vječno, naše ograničenje zaostaje za Njim.
Samo suzom možemo očistiti talog raskoraka Tajne i sjene. Želim te Bože slijediti, biti sjena koja juri Tobom ponesena.
˝Ne možemo ljubiti Boga kojega ne vidimo
ako ne ljubimo bližnjega kojega vidimo˝
( usp. 1 Iv 4, 20 )
----------------------------------------------------
HODALA SAM STAZOM OD SUHOGA ZLATA,
AL ZLATO MI SJAJNO IZGLEDALO NIJE.
I OSMJESI LJUDI,BEZ SRCA I DUŠE I OGANJ LAŽNI,
ŠTO STUDEN KRIJE…
GLAS TVOJ SAM ČULA I PRIŠLA TI BLIŽE,
NESTADE TUGA I HLADNOĆA SVA,
TOPLINA NASTA..I SIGURNOST NEKA,
TO TVOJE JE SRCE U KOJEM SAM JA…
SVI REKLI SU NEMOJ POĆI PUTEM TIM,
NA SVIJETU POSTOJI JOŠ TOLIKO TOG..
ZAŽELI SAMO I SVE BIT ĆE TVOJE,
ZAR VRIJEDI TOLIKO RASPETI BOG…
SAD HODAM U SJAJU OSMIJEHA TVOGA,
I TVOJA ME RUKA VODI KROZ NOĆ…
I NAJTEŽE KAD JE ,TI SI UZ MENE,
NE BOJIM SE NIČEG I S TOBOM ĆU POĆ
NI SVE RIJEČI GRUBE,NE DOTIČU MENE
PA NE VRIJEDI NIŠTA..SAKRIVATI BOL,
I NAJTEŽE KAD JE ,TI SI UZ MENE ,
NE BOJIM SE NIČEG….I S TOBOM ĆU POĆ
-------------------------------------------------------
MARIJIN MIR
Pogledaj Gospodine,ranu moju,
Boli me što nisam voljena,
O pošalji mi ljubav majke svoje…
O prečista ljubavi trojstva.
Dodirni srce moje,
Sve što imam pretvori u mir
Po Mariji Isusov mir
Pogledaj gospodine,želju moju,
Za tebe živjeti želim,
U srcu znat da ljubi me ona…
Pogledaj gospodine,moje snove
U njima je radost I želja,
Radost iz srca zbog pogleda njena…
O prečista ljubavi trojstva.
Dodirni srce moje,
Sve što imam pretvori u mir
Po Mariji Isusov mir
PORUKA MLADIH
“NEMOJTE REĆI DA NAS JE MALO,
NEMOJTE REĆI DA JE ZADATAK
PREVELIK ZA NAS.MISLITE LI MOŽDA DA
DVA ILI TRI OBLAKA NEGDJE NA NEBU U
LJETNO DOBA NE ZNAČE NIŠTA?
ZA JEDAN ČAS SE RAŠIRE SVUDA,
BLJESNU MUNJE,ZATUTNJE GROMOVI
I PADNE KIŠA SVUDA NAOKOLO.
NEMOJTE REĆI DA NAS JE MALO:
KAŽITE SAMO DA NAS IMA”
(Lee Kwang Su).
Nije potrebno mlade samo ljubiti, već je nužno da oni i osjete da ih ljubimo. Ljubav uvijek trijumfira. Gdje vlada ljubav, vlada sreća. Gospodin nas je dao na svijet za druge.
Isusov način
Krist se nikada ne pojavljuje kao čudotvorac koji djeluje na izvanjski način da bi promijenio ljude onako kako se izrađuje neki predmet. Ne, tu sve prolazi kroz savjest i volju ljudi. On nikad ne kaže: "Spasio sam te", onako kako se to kaže utopljeniku kojeg smo izvukli iz vode. On govori: "Tvoja te je vjera spasila..."
Roger Garaudy
Linkovi
djakovo.hbk.hr
mladi hrvatske biskupijske konferencije
dobri pastir
informativna katolička agencija
FORUM KATOLIČKE MLADEŽI :-)) - prijavite se, komunicirajte...
Župa DONJI MIHOLJAC
DUHOS - POZDRAV AREKU
ODLIČNI BLOGOVI (koje posjećujem svakodnevno)
Valentina i Ana
Homeless
ljubica-vu
obraćena
metanoia
:)(:
Barbarella
apple
sonata o ljubavi
okeco
farinelli
dobro i pozitivno
maina
moe boe
šum srca
Goldeneye
Denis
zarsipozvaomene
flip-flops
anna
kraljica mira
Hrvoje
detalj
deo gratias
pustinjaoaza
ri apostol
orleanes
stella
ona koja korača
eu4ya
isuse volim te
krist kralj
prostor duha
zrno gorušicino
eureka
sirenica
vjera_ufanje_i_ljubav
palotinci
sike
tražiteljca smisla
matko
obraćena na blogeru
vedrać ISUSE SLAVIM TE
vjerovati radosti
Ara21
IZ TAME U SVJETLOST
nina0a
nEkA mI BudE pO RiJeČi
andjel
king (don Branko)
bijelagolubica22
Isus je tvoj Bog
evanđelje u molitvama
goldeneye NOVI
krunica
Raspored misa i klanjanja
sv. misa
nedjelja 11.30
klanjanje
svaki četvrtak iza večernje sv. mise i svakog 18. u mjesecu
Obavijesti
PROBE:
Probe zbora se odvijaju svake subote sa početkom točno u 14.30
Novi članovi su dobrodošli
Ako se netko želi obratiti meni osobno, slobodno pišite na shtoflec18@yahoo.com
Marina
Možete se javiti i meni
marija.perina@gmail.com
Perina = Marija