....
Ivanove riječi, poput vihora, prostrujaše po okupljenima. I kao što
more sve snažnijim valovima znade zapljuskivati obalu, dokazujući
svoju snagu, tako je i Ivan iz riječi u riječ bivao sve moćniji u iskazivanju
onoga što osjeti, vidje i ču u susretu s Bogom našim.
Kako se propovijed oduljila, a usto bijaše nepregledno mnoštvo onih koji
se poželješe obratiti i primiti Ivanov blagoslov, u jednom trenutku ja se
nađoh s Ivanove desne strane, a Bileam i Andrija s lijeve. Sunce se već
bijaše dobrano podiglo pa me zaslijepljivaše sve više i više, tako da stisnutih
očnih kapaka moradoh oboriti pogled prema vodi, ali mi ni to mnogo ne pomože,
jer bljeskom sunčanim i površina uzbibane vode nasrnu na moje suzne oči.
Stoga ne vidjeh najbolje čovjeka koji zakorači pred Ivana, lica od koga se mladost
već udaljavaše, a starost ga još ne zagrli, jer imaše oko trideset godina.
Ivan podiže obje ruke i povika snažnije nego što ga ikada čuh:
-Braćo, Izraelci, evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta, to je onaj o
kojem rekoh: za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom, jer bijaše prije mene.
Narod se uskomeša, začuše se uzvici iznenađenja, Ivan se spusti na koljena pred
neznancem i reče:
-Vidjeh Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na tebi. Ja te nisam poznavao, ali
onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: >>Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na
njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.<< Ja sam to vidio i svjedočim pred svima:
ovo je Sin Božji.
Na te se riječi uskomeša narod, oni iz prvih redova zavikaše:
-Došao je Mesija, Mesija je među nama!!! Ivan je prepoznao Mesiju!!!
...
____________________________________________________________________
Dosad me se najviše dojmio ovaj dio knjige. Imam još stotinjak stranica što ću pročitat
večeras i najavljujem ''recenziju'' ovih dana. 

Marina
Post je objavljen 10.08.2006. u 21:37 sati.