SUCK MY SCARS

Ne znam zašto, ali opet sam pod utjecajem svojih snova. Tako me opčinjavaju i tako su čudni i posebni i volim ih. I da, još nešto u vezi tog mog sanjanja nečega u nastavcima. Ne sanjam ja svaku noć nastavak istog sna. Nego mogu recimo nastavak ovog sna doživjeti za mjesec dana, a mogu sanjati te nastavke i tjedan ili mjesec dana za redom. I kada tako zaredaju kao što su zaredali sada, onda me potpuno opčine. I onda stalno mislim na njih i jako ih dobro pamtim. Tako da stvarno sve ozbiljnije razmišljam o tome da napišem knjigu o tome. Jer većine snova se sjećam, a neke i imam zapisane po papirima i dnevnicima. Noćašnji san je bio dug, čini mi se da sam ga sanjala cijelu noć. A o tom i govori to da je čaša vode koju inače nekada čak usred noći moram ići puniti ostala netaknuta. Ali ovaj san mi nije baš drag, prije je neka noćna mora. Ali barem je početak lijep.
Stigli smo na svoje odredište - u Brighton. Stavili su nas u neki hotel u kojemu su sobe bile kao one iz hotela u Parisu i ja sam madrace s kata pobacala dolje i onda sam s Kurtom i Miom skakala dolje na te madrace. A za to vrijeme su se u kukuruzima (kukuruzi na moru, predivno) Vlatka, Dora, Stjepan, Chris i Dave igrali djece kukuruza. Kurt i ja smo se posvađali oko toga ko bolje skačei i onda smo se gađali WC papirom koji smo prije toga pokvasili. Kasnije smo saznali da nam nova školska godina počinje i da će biti u tom mjestu u kojem smo bili. Zapravo, to mijesto nije bilo Brighton kada bolje razmislim. Bila je to neka mješavina Osijeka, Londona, Parisa i Brightona. Išli smo se voziti u onom ogromnom točku. Točak je bio intenzivno crven, a cijeli dan je bio neki mračan i taman. U tom točku smo se poljevali vodom i svi smo izašli potpuno mokri. Otišli smo u hotel spavati. Iduće jutro je bila škola.
Škola je izunutra bila kao naša škola, a izvana kao dvorac u Brightonu. Prvi sat imali smo geografiju, ali pisali smo test iz engleskog. U testu sam sve znala i sjedila sam s Matijom i nešto smo se potukli oko toga koji je odgovor točan, a koji nije. Padala je kiša i sve je bilo jako tamno, ali izašla sam van u dvorište škole. Dvorište škole bilo je tamo gdje je katedrala. Išla sam s Dorom, Miom, Vlatkom i Draganom (stvarno ne znam na koju mi je foru ona došla u san najdenom) sjesti u neki bršlja. Ali tamo su bili kreteni iz moje osnovne (evo, još jedan dokaz noće more) i poslali su ogromnog crva na nas. Sve osim Dragane smo se uspaničile i pobjegle. Ona je ostala i taj crv ju je ščepao. Crv je bio ogavan, kao velika, velika, velika trakavica i bio je zelen kao Hulk. Imala sam još geografiju, a onda mi je nastava završila. Kada sam išla kući srela sam ovu iz likovnog koja je slušala Garbage (Im Only Happy When It Rains) na nekom wlkmanu. Opet sam bila u Brightonu, u toj ulici gdje je dvorac i baš sam prolazila pokraj njega. Ali ubrzo je Brighton postao Osijek, Županijska ulica. Bila sam tamo kod Bambija na raskrižju, potpuno sama i našla sam malu crnu mačku u biciklu. Uzela sam i bicikl i mačku i vratila sam se u hotel. Kurt je bio sav uplakan i plakao je da želi Puffa nazad. Grlio je deku na krevetu u hotelu i plakao i plakao i nije mogao prestati. Ja sam mu pokazala tu crnu maču (Puffa) i bio je presretan. Samo mačka se zakačila na moju ruku i nije htjela sići. Na kraju smo je ipak nekako otkačili i on je cijelu veče pazio na Puffa. Vlatka, Dora, Mia i ja smo za to vrijeme postavljale obranu od ogromnog crva po hodnicima. Sve smo zatrpale ogromnim, teškim ormarima i iz sobe se moralo izaći kroz prozor. Ubrzo se Dora ošla kupati, a Mia i Vlatka su nestale. Ja sam ošla tražiti koji je od tih ormara moj jer sam gitaru koja mi je trebala za turneju držala u ormaru. I u jednom ormaru njih 2 (Vlatka i Mia) su bile skrivene i pile su vodtku i to svaka onu veliku. Ja sam našla svog Jaguara i ošla sam nazad u krevet. Onda sam spavala (čak i u snovima spavam zato stvarno mislim da su kao život)
Turneja na koju smo išli počinjala je idući dan u našoj školi. Dvorana je bila ogromna. Svirali smo set kao za In Utero turneju, samo malo izmjenjen. Kurt se ponovno ofarbao u plavo za turneju, raspustio je kosu iz repa i malo se ošišao tako da je i imao i frizuru kao 1994. Pozornica je bila čudna i od reflektora nisam vidjela publiku. Svirali smo žestoko i koncert je bio super. Vlatka je još prije koncerta tražila da odsviramo i My Heart Will Go On. Onda su i Vlatka, Dora i Mia došle na pozornicu obučene u balerine i počele su pjevati s onim mikrofonima kakve imaju boy-bandovi, a glazba je išla na playback. Za to vrijeme smo se mi ogmarali i plesali okolo.
Kada je kocert završio saznali smo da se grad mora evakuirati zbog tog ogromnog crva koji sve proždire. Oni su svi brzo ušli u bus, ali ja sam shvatila da sam u dvorani zaboravila gitaru pa sam se išla vratiti. Oni su krenuli bez mene i ostala sam sama u gradu s gitarom i bocom vode (Jana). Cijeli grad je obrasao u bršljan i opet su sve boje bile tamne. A svugdje je bilo takvih ogavnih stvorenja tipa divovskih crva koji su te samo htjeli požderati i rastrgati. Na obali mora su bili čamci od lego kockica (crveni) i ja sam ušla u jedan i pokušala veslati, ali taj crv je izašao iz mora. Pokušala sam plivati, ali sam samo ostajala na mjestu. Jedva sam se nekako izvukla. Brzo sam otrčala u onaj točak na kojem smo se prije vozili koji više nije bio crvenik, sada je bio bijeli. Pokrenula sam fga nekako i ušla unutra.
Kada sma bila na vrhu najednom su se u tom točku pojavili opet svi i rekli su mi da moramo nekako sići. Dave je izvadio špagu i po špagi smo se svi spustili dolje u gliser. Odlučili smo zaustaviti turneju i vratiti se kući. Došla sam u svoj stan, bacila stvar, legla na kauč, došao mi je onaj glumac koji je glumio Kurta u filmu, nešta smo pričali i onda.... Probudila sam se.
Bio je čudan san. I strašan. Ne vjerujem da sam dobro opisala to. Bilo je tu i prisustva nekih tajnih sila i taj dio s bježanjem od crva do točka je bio dugačak i mučan. Uglavnom, eto, to je sve o ovom snu.
Inače opet nemam inspiracije. Ne znam o čemu drugom pisati osim o tome da mi se ne da ići u školu jer je u školi jadno. Ove godine nije problem s ocjenama jer ocjene su super (osim matematike i fizike) i stvarno se nemam šta žaliti. Dobro, Austin Powers me jučer naživcirao sa svojim vježbama, ali svjedno. I ona iz engelskog mi je dala jučer da napravim neki referat o školama u Novom Zelandu zato što sam igrala neku igru s Matijom za vrijeme sata (nismo pričali). Dobro, on je dobio neku čudnu zemlju za koju nisam ni znala da postoji. Bar imam malo sreće.