SUCK MY SCARS

Ne znam zašto opet počinjem razmišljati o glupostima. Ali eto, gluposti su opet tu i ne mogu si ih izbiti iz glave koliko ih god ja želim izbiti iz glave. Dobro, ovaj put barem te gluposti nisu vezane uz smrt u tolikoj količini kao prije. I ovaj put, naravno, previše fantaziram. Jel znam da se stvari koje želim da se ostvare neće ostvariti. A možda se i ostvare, mada je to teško moguće. Ipak sam ja jedan običan propali slučaj iz Hrvatske. Zemlje u kojoj nema budućnosti. Barem ne za mene. Morala bi se ja odseliti negdje dalje.
U zadnje vrijeme previše razmišljam o budućnosti. I nikako da u glavi dobijem sliku sebe kada ostarim, ako ostarim. A starenje mi nije u planu. Puno mi je prije u planu samoubojstvo kada napunim 40 ili tako nešta. Jel starost se čini tako dosadnom. Ne možeš ništa više skoro raditi. Samo ti ostaje da sačekaš smrt i onda umreš i ugasiš se. A te zadnje godine su odvratne. Jel čak i ako nisi sama, ako imaš nekog svog smežuranog dedicu, njemu se više ne može nadići i time su igre u krevetu automatski gotove. A i ti se više ne možeš vlažiti u tim godinama i ostaje ti samo da seksualno nezadovoljena umreš. To je prvo. Drugi razlog zbog kojeg nikada ne želim ostariti - vjerojatno ću oglušiti. A onda se automatski mogu propucati. Ili ako ne oglušim onda ću biti smješna babica s slušalicama na ušima koja još uvijek sluša "glazbu svoje mladosti". Ili ću svirati bubnjeve iz invalidskih kolica, onako usporeno. Ili ću ležečki svirati gitaru i bass gitaru. Ili ću u starim godinama početi učiti svirati violončelo. To je smješna, smješna starost seksualno nezadovoljene babe. Ne želim ostariti i ne želim doživjeti starost. To je nešta tako grozno. Pogotovo zato što ja jednostavno nemam sreće u životu. I nikada si neću naći svog savršenog tipa. Kakve sam sreće završit ću s nekom svinjom koja će me napumpati i pretvariati se da me voli (budući da ću biti poznata i velika svjetska rock zvjezda) i koji će htjeti da mu rodim malu, svinjsku mušku djecu koja će biti slika i prilika svoga oca. To je isto budućnost. Ili ću biti nezavisna, jaka žena koja će se povremeno ševiti s najboljim prijateljom na čudnim mjestima. Isto rock zvijezda, naravno. Ili ću biti vječno single, ići iz jedne loše veze u drugo i svaka će završiti sa mnom u depresiji iz koje ne mogu izaći. Još jedna mogućnost. A možda budem imala sreće. Možda si za kojih 10 godina nađem osobu koja će mi totalno odgovarati. Svog gospodina savršenog. S dugom kosom do ramena, prirodno plavom koju će farbati u boju maline. S užasno plavim ili užasno zelenim, predivnim očima. Tipa koji će me znati zadovoljiti i s kojim ću doživjeti milijune orgazama. Mrzit će sport i obavezno će biti užasno, užasno perverzan. Ako nije perverzan i ako voli sport - sve optapa čak i ako ima kosu boje maline. I da, svirat će. Isto će biti glazbenik kao i ja. Uglavnom , ja želim moju verziju Kurta Cobaina (s malo većim kurcem od Kurtovog). I da, mora me bezuvjetno voljeti. I to je to. Ako neđem nekog takvog onda se neću ubiti kada budem imala 40. Onda ću mu možda čak i roditi djete i nadati se da neće biti muško. Možda ću pristati biti trudna. Ako uspijem zatrudniti. Ako se ikada poševim (mada se neću ubiti dok se ne poševim na svim mejstima na kojima se želim) i ako mi jajnici prorade. Tj, ako mi prorade normalno. Trenutno bole, jebeno bole. Kada bi ih barem mogla izvaditi. Ali bole me toliko da me počinje boljeti i glava od boli u stomaku. Idem sada potragu za tabletama protiv bolova.
I da, nadam se da ću uskoro (i to je budućnost) dobiti bass gitaru (Fender Precision Bass). Trenutno mi se bass više sviđa od solo. I da ću dobiti običnu gitaru (Fender Jaguar, po mogućnosti bariton, a ne tenor) . I bubnjeve (Tama sa Zildijan činelama) .